novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Tamara Obrovac Transhistria Electric: “Hvala Majki Božjoj i drugu Titu”

Foto: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 2 minute

Tamara Obrovac 2009. godine snimila je album “Neću više jazz kantati” na kojem je, u skladu s nazivom albuma, svoj glazbeni izričaj okrenula u smjeru funk i soul žanrova. Za to je prvenstveno zaslužna transformacija njezinog pratećeg akustičnog Transhistria Ensemble u Transhistria Electric, pojačan električnim orguljama i puhačkom sekcijom. Album je bio kombinacija novog materijala i njezinih starijih radova koji su zaživjeli u novim aranžmanima i novom duhu, a između svega našla se i jedna obrada – Galeb i ja Olivera Dragojevića, s kojom su prikladno i započeli koncert u četvrtak, 18. listopada u Vintage Industrial Baru.

Novo iskustvo

Bio je to prvi koncert Tamara Obrovac Transhistria Electrica nakon nekoliko godina, a odaziv i reakcije posjetitelja u Vintageu pokazali su da se publika definitivno zaželjela ovog izdanja. Sama struktura koncerta bila je ista kao i kod svakog drugog njezinog koncerta – dva sata svirke, desetak pjesama + dva bisa, i neizostavne improvizacije benda u svakoj stvari. S obzirom na to da sam Obrovac i Transhistria Ensemble dosad uvijek slušao u akustičnom izdanju, ovaj koncert, iako prepoznatljivog potpisa, ipak je bio jedno novo iskustvo, i to iskustvo punokrvne klupske svirke.

Šarmantno i opušteno

Bend je u nekim trenucima zvučao poput psihodeličara 60-ih, u drugima poput prog rock bogova 70-ih, a u stvarima poput Vitar u kosi neodoljivo su podsjećali na Jinxe. Obrovac je svirku pratila svojim sjajnim vokalom, čak je i growlala ponesena ludom atmosferom u Vintageu. Njezina komunikacija s publikom uvijek je šarmantna, opuštena, srdačna, višejezična i puna istarskih izraza te duhovitih doskočica poput one na kraju koncerta:  “Hvala Majki Božjoj i drugu Titu”.

Instrumentalni dio priče bio je poslastica za sve ljubitelje vrhunske glazbene izvedbe, no na to smo kod Obrovac i Transhistria Ensemble navikli. Uz Uroša Rakovca na gitari, Žigu Goloba na basu i Krunu Levačića na bubnjevima, postavu je zaokružio Joe Kaplowitz na orguljama, zamijenivši Fausta Beccalossija na harmonici. Puhačke sekcije nažalost nije bilo, no možda će jednom biti prilike i za takav koncert, posebice uzmemo li oduševljeni prijem publike u obzir.

Setlistu koncerta činio je materijal sa spomenutog albuma “Neću više jazz kantati”, od spomenute uvodne Galeb i ja do naslovne stvari albuma. Našlo se tu mjesta i za satiričnu Turbo funk, kao i za klasike Majmajola i Sexuvalna, a sve to začinile su fenomenalne solaže benda na orguljama, gitari, basu i bubnjevima. Članovi Transhistria Electrica demonstrirali su da su majstori i kada se uštekaju u struju, a ova skupina jazz glazbenika pokazala je kako jedna odlična klupska svirka treba izgledati (i zvučati). Tamara Obrovac i njezin bend još su jednom potvrdili da u glazbi nema granica, a upravo su zato i jedni od najboljih hrvatskih live izvođača.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari