novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Tortoise: Nešto drugačiji rock

Foto: Luka Sinković / Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute

Nekoliko sam se puta do ovog trenutka osvrnuo na znamenita zagrebačka post-rock gostovanja kako bih uvijek zaključio da su se u vrijeme najvećeg post-rock „booma“ (okvirno 2012. godine) ovdje izredali svi bitni predstavnici žanra – barem onog katarzično jeftinog, generičkog dijela, koji se profilirao po uzoru na God Is An Astronaut – bend je i sam dvaput u zadnjih pet godina bio ovdje. Uglavnom, u svom tom ćumezu uspio sam uhvatiti najavu za post-rock koncert neobično visoke cijene karte, radilo se o koncertu koji je Tortoise održao u Tvornici. Preslušavajući tada neke od pjesama benda, nisam uspio zapeti na njemu, odlučujući se vrlo lako za jeftinu kontinuiranu melodiju ostalih predstavnika žanra. Na taj sam način navodno propustio jedan od boljih koncerata koje je Zagreb vidio, budući da je bend navodno odsvirao kompletan „Millions Now Living Will Never Die“.

Od tog je događaja ugrubo prošlo 4 godine, a post-rock sam u globalu zamrzio, izuzev maničnog slušanja bilo kojeg albuma Godspeed You! Black Emperora. Jučerašnji sam koncert vidio kao priliku ne bi li uspio vidjeti barem jednog bitnog predstavnika „stare škole“ post-rocka, iako se zapravo osjećam vrlo siromašno koristeći isti termin za Tortoise kao i za GIAA. Isto tako, glazbeno gradivo prije koncerta nisam ponavljao, generalno bježim od takvog čina, ostavljajući koncertu dovoljno prostora da unese bilo kakvu impresiju u mene. Budući da sam si rasturio mozak krajem prošle/početkom ove godine sastavljajući listu najboljih albuma 2015., trenutno malo bježim i od glazbe općenito, tako da „The Catastrophist“ nisam uspio preslušati onoliko puta koliko bih to možda želio, međutim album me pridobio – atmosfera i slojevitost su mi odlične.

Foto: Luka Sinković / Ziher.hr
Foto: Luka Sinković / Ziher.hr

Prije Tortoise nastupio je Sam Prekop, čovjek koji nastupa solo, igra se žicama, efektima, dakle daje svoju verziju donekle analogne elektronske glazbe. Na istom je lejblu kao i Tortois, pa je vjerujem to i razlog njegovog nastupa. Uglavnom, budući da sam uranio nekih pola sata, sjeo sam van i razmijenio pokoju riječ s poznanicima, jer upravo je to ona druga divna strana ovakvih okupljanja. Koncert Prekopa sam iz tog razloga propustio, zapravo nisam ni shvatio da se nešto unutra događa, misleći da kompletan koncert kasni. Kad sam ušao na pozornicu se već spremao Tortoise te sam odlučio zauzeti klasičnu poziciju – strana ispred bine nasuprot ulaza uvijek je mjesto najboljeg omjera komfora i mogućnosti vizualnog praćenja koncerta.

Zvuk je na početku bio malo šumovit, međutim do kraja se to popravilo. Kako sam vrlo rano, prije nego se dvorana popunila, stao naprijed, nisam niti shvatio kolika je masa ljudi zapravo iza mene. Začudilo me to malo – nisam očekivao da je bend na toliko visokoj razini što se popularnosti tiče, s tolikom bazom fanova. Bina je s dva seta bubnjeva, trima klavijaturama, dva vibrafona te još računalom i gitarama bila dosta skučen prostor, tako da je koncert na momente mogao djelovati zapravo dosta statično, izuzev čovjeka koji je u danom trenutku (mijenjaju se na određenim pjesmama) na bubnjevima koji su stavljeni bočno na sredinu pozornice – u prvi plan.

Foto: Luka Sinković / Ziher.hr
Foto: Luka Sinković / Ziher.hr

Od početka sam slušao prepoznatljive tonove, kolega kaže da je 80 posto seta zauzeo novi album, a s njim sam se i jedinim kako spada pozabavio, tako da sam generalno uživao. Međutim, ne radi se ovdje o glazbi koja vam prva dolazi na pamet kada se spomene post-rock. Ima tu elemenata krautrocka (NEU!), posebice zbog klavijatura, modernog jazza – doduše ne toliko u kompleksnosti, koliko u slojevitosti i disonanci, vibrafon svakako podsjeća na prošlogodišnji uradak The Dreamersa, seksteta Johna Zorna.

Apsolutni sam fan glazbe koja naočigled nema katarzu, nije je imala ni izvedba benda jučer. Možda eventualno na bisu (bend se dvaput vraćao na pozornicu), prilikom izvedbe pjesme koja je imala blaži krešendo, međutim ovo je glazba za sjesti. Mentalno sam umirao stojeći u gomili ljudi, udišući previše topao zrak, razmišljajući kako se nikad neću vratiti na ovakvu poziciju odem li obaviti tekuće poslove do WC-a. Tako je i bilo, središnji dio koncerta prosjedio sam vani, uživajući u onom što dopire iz kluba, a nisam bio jedini.

Povratak na bis značio je ponovno guranje kroz masu. Eterična atmosfera vibrafona i slojevite glazbe malo je narušena upravo zbog gužve i blagog žamora, iako joj u trenucima povišenog tempa i jače gitare to ne smeta – vjerujem da je iz sličnog razloga Tricky prekinuo koncert u Splitu. Primjerice dvije su mlade dame demonstrativno protestirale što im je naplaćena karta za ulazak u klub u vrijeme kada bend svira bis – kojeg vrapca vi ovdje uopće radite?

Sve u svemu, odličan koncert – dobra večer, ne znam što bih dao da sam mogao ovaj koncert gledati s barem upola ljudi manje (možda je i to previše), pritom sjesti u neki kut dvorane, primjerice ispod zvučnika, pijuckajući neku tekućinu – duplo bih se bolje proveo tada.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari