Izvještaj – Unsane: Očinski bijes na izmaku razbijenog tjedna
Njujorški power trio Unsane jučer je lupio pečat poštenja na još jedan (ne)radni tjedan i pokazao nam neku drugu stranu nostalgije. Ta je nostalgija zapravo trauma, a suočavanje s njom je protuotrov za po-nedjeljno jutro. Koncert u Vintage Industrial Baru bio je najavljen kao noise rock show, ali noise koji Unsane stvara je pomalo unnoise po standardnim mjerilima. Oni su glasni, ali su precizni. Ovdje nema suvišnog zujanja, bijele niti ružičaste buke. Kod njih se svaka devijacija čini planiranom, a s obzirom na to da zajedno imaju oko 90 godina iskustva u više raznorodnih bendova, to nas nimalo ne iznenađuje.
Tri je magični broj
Jednom su mi rekli da, ako želim naučiti svirati bubnjeve, prvo moram znati plesati. Još nisam naučila ni jedno ni drugo, ali zbog toga uvijek zamišljam bubnjare kako plešu valcer. Vincent Signorelli koji sjedi na tronu ove čarobne trojke mogao bi biti Fred Astaire, samo tetoviran i odbačen od srednjostrujaške plesne scene. Možda ima nešto u tome jer je i nemala publika ispred benda također “plesala” koliko je mogla. Iako je Vintage najprepoznatljiviji po tribute bendovima, dobrim i boljim vibracijama, ovo je jedan od boljih koncerata koji sam u njemu imala prilike čuti. Na neki čudan način VIB svojim bike-steampunk uređenjem niti odbija niti privlači jednu određenu publiku, već je skuplja sa svih strana.
Ovaj glasni koncert trajao je preko sat vremena. Šteta je što nije bilo predgrupe i što je na drugoj strani grada svirao A Place To Bury Strangers, ali preživjeli smo uz Unsaneov set koji nije imao jasnih slabih točaka. Čak su i njegovi manje inventivni dijelovi znali lijepo uljuljati publiku u taj noise waltz. Iako je njihov nastup centriran oko karizmatičnog bubnjara, originalni član benda, gitarist Spencer, te basist Dave Curran su kreativci u bendu. Oni, iako izgledaju kao stari skejteri, dijele neki dad-vibe. Njihov me nastup sjetio onaj, od njih mlađeg, Shellaca na SuperUhu, čiji je frontman Albini vjerojatno radio i s Unsaneom. Kad je u pitanju math rock, noise i post-hardcore, očinske vibre pršte.
Očinski bijes i pat-on-the-back za kraj tjedna
Nakon što je desetljećima utjecao na mlađe bendove, ovaj bend sada ima publiku veću nego prije. O tome i svojim planovima pričali su u intervjuu koji možete pročitati na poveznici. To smo mogli osjetiti i na koncertu. Dobila sam dojam da sam nakon dugo vremena svjedočila iskrenom bisu. Nisam sigurna jesu li ga planirali, ali odradili su ga vidno počašćeni naklonošću koju su primili. Nakon uvoda na usnoj harmonici, dobili smo završnu dozu očinskog bijesa i traume na odjavnoj pjesmi Alleged. Akcija-reakcija našla je prave ljude i pravi tip muzike za djelovanje.
