Izvještaj – Vök (Tvornica): Bend koji zaslužuje više pažnje
Piše: Ilija Nikitović
Nakon točno godinu dana islandski bend Vök se vratio u Zagreb i razveselio publiku svojom glazbom u malom pogonu zagrebačke Tvornice kulture. Oni koji su bili na koncertu mogu potvrditi kako je itekako vrijedilo četvrtak navečer pokloniti ovoj magičnoj trojki.
Nastup je započeo s iznimno pozitivnom energijom od Margrét koja je zavodila publiku za dan zaljubljenih. Koncert je krenuo s Breaking Bones, a nastavio je s pjesmama sa svih prošlih izdanja i dvije nove pjesme Erase You i In The Dark koja je službeno objavljena prije samo par dana.
Jedino što je nedostajalo bio je Andri, njihov saksofonist, ali ostatak benda se potrudio zamijeniti ga što je najbolje moguće, i nekako su same pjesme dobile novi oblik zbog toga. Izgubio se nostalgični zvuk osamdesetih i osjetila se neka nova, jača oštrina u zvuku. I sama Margrét je bila dosta izražajnija, obučena u visoke baršunaste hlače, s tregerima i u crnom turtleneck džemperu odisala je elegancijom tijekom cijelog koncerta. Izgledala je kao detektiv zavodnik iz krimi filmova osamdesetih. Cijela publika je pala na koljena tijekom koncerta.
Margrét i njen bend imaju prelijepu karizmu i vidi se da stvarno vole stvarati zajedno. Ona je dirigent čitavog benda, i kada ne pjeva odlično koristi gitaru ili moćno svira drumpad. Sklad se najviše osjetio početkom pjesme Waterfall u drugoj polovici koncerta. Margrét je, primijetivši da drži publiku u šaci, pozvala da zapjevaju s njom ako znaju tekst. Iako se primijetilo da se većina tek zaljubljuje u bend, čula se nekolicina koja je došla na koncert znajući što očekivati. Nisam mogao ne primijetiti kako se publika sastojala od raznolikih generacija što je bilo jako lijepo za vidjeti.
Njihov scenski dojam upotpunili su drumstickovi koju su svakim udarcem mijenjali boju. Bubnjar je uglavnom bio stabilan oslonac, s pokojim trenutkom gdje se odvažio i odlučio usmjeriti svu svoju energiju u udarce koji su odzvanjali malim pogonom, što je dosta ushitilo i povuklo publiku koja se u tim trenucima više rasplesala. Einar koji svira i bas i gitaru se bavio suptilnijim prijelazima i veoma je tiho ali intenzivno nosio pjesme dubokim bas linijama. Pokazao se i kao vješt gitarist dok je Margrét bila zaokupljena drum padom.
Na bisu su iznijeli najpopularnije pjesme i dali i posljednji atom snage. Vök su definitivno jedan od onih bendova čija se energija i izvedba uživo ne mogu mjeriti ni s kakvim studijskim izdanjem. Nadamo se da će nam iduće godine doći i treći put, s novim pjesmama, ali istom energijom.
