Izvještaj – Yellow Buzz + The Noise Figures: 2 +2 = Jako dobar koncert
Početkom 20. stoljeća Russell i Whitehead napisali su kako i na koji način jednadžba 2 + 2 = 4 funkcionira, no moja jednadžba nešto je drugačija od njihove jer u slučaju subotnjeg koncerta dva i dva, osim što daju četiri, daju i jedan prilično ugodan koncert. Također, za razliku od ovih dvaju logičara, izvod svoje jednadžbe pokušat ću ugurati u format manji od 300 stranica. Pa počnimo.
Iako je u još par sati prije bio najavljen samo atenski The Noise Figures, Klub. nas je netom prije koncerta iznenadio najavivši da će im se u klubu u Hatzovoj pridružiti Yellow Buzz kao predgrupa budući da su Zagrepčani oduševili na zajedničkom nastupu dan prije u osječkom Exitu. Tako smo, neočekivano i na moje veliko oduševljenje, prije grčkog dua mogli poslušati i što glavni grad Hrvatske nudi po pitanju sastatava od svega dvije osobe.
Yellow Buzz je prije nekoliko tjedana nastupio u Studentskom centru u Zagrebu, tako da su svi oni koji nisu zgrabili priliku poslušati ih tada dobili drugu šansu. Moram odmah u startu reći da sam veliki obožavatelj glazbe čiji su možda i trenutno najjači domaći predstavnici upravo ovo dvoje ljudi. Njihova glazba na trenutak podsjeća na lakoću Black Keysa, a u drugi je opet nabrijana i čvrsta. Mnogobrojnim učestalim prijelazima te zanimljivim melodijama publiku nikada ne puštaju na miru, cijelo to vrijeme naprosto kradu pažnju. Dvojac je, iako vidno umoran, koncert odradio zdušno, ostavivši i zadnji atom energije na stejdžu. I ništa ih u tome nije moglo zaustaviti, čak ni žica koja je u jednom trenutku puknula. Zanimljiva je i činjenica da je koncert kako je odmicao postajao bolji i publika se sve više uživljavala da bi sve kulminiralo na nagovorenom bisu.
Zatim – The Noise Figures. Moram reći da su Atenjani počeli mlako. Imao sam osjećaj kao da su koncert došli čisto odraditi, kao da nisu uživali, kao da onaj izraz lica koji su oba imala veći dio koncerta nije gušt, nego prisila. Jako mi je drago da se s polovicom nastupa ovaj osjećaj izgubio i svi su se, i publika i bend, opustili. Već pred kraj stvorio se ugođaj po kakav sam došao na koncert. To je upravo onaj kojeg su stvorili Yellow Buzz, zatim na trenutak izgubili The Noise Figures, ali ga i vratili. Osjećaj da je rock ‘n’ roll živ i da još ima ljudi koji ga znaju svirati. Završna pjesma Blood bila je i najbolji primjer ovoga.
No, zbrojimo li sve i oduzmemo, Grci mi nisu bili uvjerljivi. Mislim da je za ovaj osjećaj najzaslužniji taj mlaki početak koncerta, ali i studijske snimke koje su znatno bolje od onoga kako se sviraju live. Nedostaje malo mesa, malo života tom nastupu jer se ovako dobiva filing da se svira nešto u što se ne vjeruje. Ako bend odašilje ovakvu energiju, publika će je teško doživjeti. Ipak, glazba je bila daleko od nekvalitetne. I domaćini i gosti pokazali su da se smanjenjem broja ljudi ne mora izgubiti na kreativnosti i imaginaciji te da još ima nade za sve nas koji volimo i vjerujemo u ovakvu glazbu. Dva i dva, pokazalo se, može se zbrojiti u jedan jako dobar koncert s jako dobrom glazbom.
