Izvještaj – Začarana Močvara: Putovanja kroz vlastite i neke tuđe borbe
U sklopu ovogodišnjeg rođendana Močvare u četvrtak 5. svibnja nastupali su Zvonka Obajdin, U pol devet kod Sabe i Radost!. Izvođači su svojim poletnim melodijama te jednostavnim, ali najviše od svega iskrenim stihovima publiku lako izvukli iz onog tmurnog nezadovoljnog stanja u kojem se svi lako zateknemo, a da toga nismo ni svjesni.
Prva je nastupala Zvonka Obajdin koja je svojim snažnim nastupom dopustila publici da zaviri u mali djelić njenog unutarnjeg svijeta, tu večer dala nam ga je na korištenje da ga svi modeliramo kako nama paše, artikulirajući iznenađujuće dobro misli i unutarnja previranja kroz koja svi prolazimo. Bez imalo uljepšavanja i kićenja sve je zvučalo još intimnije. S glazbenicom koja je kroz pjesme gotovo kronološki pričala priče kao da smo i mi sami prošli sve one tužne, ali i sretne trenutke, baš kako to u životu i biva. Predstavila je i neke nove pjesme s novog albuma koji priprema s bendom Svemir. Izvedene uz više nego prikladan zvuk električne gitare, nove pjesme nisu ni najmanje razočarale.
Zagrebački indie-bend U pol 9 kod Sabe, koji od ranih dana nosi pridjeve kao što su queer i aktivistički, o svom svijetu pjevali su otvoreno i što je najljepše – nježno. Bez agresije, ljutnje ili gorčine. Svojim stihovima ukazuju kako je potrebno pretrpjeti više, ponekad i mnogo više za nešto što volimo i želimo, ali i da moramo znati uživati u svakodnevnici i malim stvarima. Publiku su najviše podigli na noge pjesmom Starimo. Pjesma varljive poletne melodije, ali pomalo sjetnih stihova natjerala je prisutne na razmišljanje o prolaznosti i snovima, onim ostvarenim i neostvarenim, ali istovremeno je i ohrabrivala, bodrila na nastavljanje borbe sve one koji su je malo bolje poslušali. Slušajući ih prepoznala sam i sama svoje strahove, s njihovom glazbom kao kartom i kompasom otputovala sam i do njihovog samog izvora. Uz ostale instrumente poseban zvuk svemu su dali saksofon i pomalo neočekivan ukulele.
Zadnji su nastupali dečki iz benda Radost! koji je svakako jedan od posebnijih i originalnijih bendova na našoj sceni. Iako njihov zvuk najviše naginje rocku, svakako je vidljiv i utjecaj raznih drugih žanrova. Na svoj način mnoge elemente su preuzeli iz post-punka, ali i indie rocka. Neke pjesme na zabavan i duhovit način potpuno su bizarne, ali svemu tome nedostaje barem malo konciznosti, razlika u stilu kao i u tematici prevelika je te slušatelje na trenutke ostavlja malo zbunjenima. Značenja nekih pjesama čije bi teme trebale biti dublje opet se izgube u pretjerivanju s banalnostima. Vokal je svakako jako specifičan i u mnogim trenucima ne može se nazvati pjevanjem, prikladnije bi možda bilo reći da stihove izgovaraju veoma ekspresivnim tonom. Reakcija publike bila je ipak pozitivna jer su upravo svim tim karakteristikama probudili u njoj zanimanje i iščekivanje.
Iako malen, broj ljudi odgovarao je intimnom i ugodnom ugođaju večeri. Glazba me natjerala da zalutam u sebe i u one skrivene zaboravljene dijelove gdje nisam ostavljala tragove. S koncerta sam otišla radosna, najviše zbog onog osjećaja pročišćenosti nakon što vas glazba natjera da počnete razabirati smisao u vlastitim, davno potisnutim šumovima.
