Istaknuto
14.11.2018.

Otvaramo ti vrata Ziher zajednice - pridruži nam se!

14.11.2018.

Ponovno smo izdvojili najzanimljivije aktualne singlove ovog tjedna, a sve ostalo je na vama. Vi odlučujete koji novitet zaslužuje biti na vrhu.

Izvedbene umjetnosti

“Katalonac” (Teatar &TD): Izvrsna satira zamaskirana u zabavnu i neobaveznu predstavu

21.06.2018. Tena NovakFoto: Sanja Bistričić

Teatar &TD iznenadio nas je i zbunio na kraju sezone premijerom predstave “Katalonac” autora i redatelja Ivana Penovića. Trebalo nam je nešto vremena da nađemo ugao iz kojeg bismo ovoj predstavi pristupili. Na prvi su dojam likovi Bara (Bernard Tomić), Katalonac (Domagoj Janković), M (Karlo Mrkša), Ivo (Pavle Vrkljan), Purger (Matija Čigir) i Maska (Filip Triplat) lebdeće dvodimenzionalne plohe čija zadaća ne ide mnogo dalje od izazivanja smijeha. O njima ne doznajemo puno, čak bismo mogli reći da su izgrađeni na marginalnim detaljima, a posve otvoreno se i tijekom predstave nazivaju nedramskim likovima. Vrijeme provode u stanu, dangubeći, pušeći, Ivo se neprestano presvlači, što sugerira koliko im je dosadno. Zaplet je vrlo jednostavan – kod njih je trebao couchsurfati Katalonac, no umjesto njega u zakrčenom stanu prepunom staromodnog pokućstva i bakastih tabletića budi se Purger koji se ničega ne sjeća.

Penović momentima lepršave komike uspijeva postići zavidnu razinu nepretenciozne, beskrajno prirodne scenske dinamike koju je zaista teško pronaći na hrvatskoj kazališnoj sceni. Svi glumci djeluju kao da se osjećaju izrazito udobno u svojim likovima, a improvizacija ugodno leluja na rubu stand upa, teatra apsurda i komedije zabune. Iako se isprva čini da su skice likova nedostatne ili nerazrađene, vrlo brzo postaje jasno da je riječ o dobro promišljenom, dubljem redateljskom postupku – inzistiranjem na satiri maskira se vrlo postojano titranje ispod površine, dok likovi dopuštaju da se drama odvija negdje drugdje.

“Katalonac” tako zapravo govori o milenijalcima, našoj post-ratnoj “izgubljenoj” generaciji koja se u raspršenom mnoštvu opcija zbog njihove prividne ili površne ostvarivosti na kraju ne može odlučiti ni za jednu. U toj hiperprodukciji sadržaja, oni mogu tek partijati na vječnom partiju koji, zapravo, u svojoj ispraznosti postaje duboko tužan. Iz istoga mjesta polazi i od samoga početka (namjerno) očita zabuna Katalonac-Purger – u doba multi-kulti globalnog sela, milijun društvenih mreža i appova, lako dostupne kulturne razmjene i besplatnog smještaja u bilo kojem kutku svijeta, prava, dublja ili značajnija komunikacija zapravo ne postoji. Ta je poanta izvrsno podvučena i u videu koji dopunjava izvedbu, kao i sjajnoj crtici o Kikindi – usred zaigranog urnebesa, gotovo dječje dovedenog do krajnosti, naježiš se i smijeh je odjednom zamijenjen tugom.

Foto: Sanja Bistričić

Stoga mogu čvrsto zaključiti da Ivan Penović, student dramaturgije, vrlo rano pokazuje svoj talent i čvrstu redateljsku ruku već profilirane estetike, ne pretendirajući k stvaranju četvrtog zida ili poštivanju prešutnog kazališnog sporazuma. On se ne trudi izgraditi napetost, ne tjera svoje likove da budu uvjerljivi u svojoj fikcionalnosti, koristeći upravo to kao svoju prednost i samo središte redateljske poruke. Scensko vrijeme razvlači ponavljanjem telefonskog razgovara između Bare i M-a ili videosekvencama i glazbenim brojevima (autori i izvođači su Mrkša i Triplat) koji nasilno prekidaju tijek radnje. Ne zazirući od autoreferencijalnog raskrinkavanja, poigravajući se i izvrćući pretpostavke epskog teatra uvođenjem Katalonca pripovjedača/komentatora (“ova je soba zaista takva kakvom je vidite, ali zaista!”), Penović nas uranja u zbunjenost pred ravnim prividom besposlene svakodnevice milenijalaca.

Iako naoko nevina, predstava zapravo posjeduje postojani politički naboj. Politički nekorektnim ismijavanjem sve se ismijava pa i sama politička (ne)korektnost, dok je kritički usmjerena poruka lako čitljiva između redaka Trgova ustaških nestašluka, činjenice da je najveća tragedija dolaziti iz obitelji u kojoj nitko nije poginuo u ratu ili pak one da susjed policajac siluje ženu već sedam i pol sati na prozoru nasuprot tvog, dok ti i dalje besposličariš na kauču. “Katalonac” je naizgled neobavezna predstava koja će znalački nenametljivo, zakrivena smijehom, u gledatelju zatitrati neke mnogo dublje žice, vrlo aktualne u našem društvu.

(Visited 524 times, 10 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(19 votes, average: 4.211 out of 5)

Komentari