Istaknuto
20.06.2019.

Vrijeme čitanja: 3 minute Grohl je zaurlao i vrijeme je stalo. Na tronu rock'n'rolla može stajati samo jedan bend. To su, do daljnjega, Foo Fighters.

19.06.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Nova glazba ovog tjedna nudi izbor domaćih i regionalnih noviteta za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

Film

Hrvatske tragike i usputne banalnosti („Koja je ovo država!“, V. Brešan)

07.01.2019. Filip KušterFoto: press Art-kino Croatia
Vrijeme čitanja: 4 minute

Vinko Brešan glasi za redatelja koji bez problema svojim filmovima dovlači publiku u kino. Još od dugometražnog prvijenca Kako je počeo rat na mom otoku (1996),  publici daje ono po što je došla – malo tragike, malo komedije, umiješano s pamtljivim glavnim likom ili likovima po mogućnosti s vrlo osjetljivom temom kao što su rat ili Crkva. Ovogodišnji film Koja je ovo država, šesti Brešanov, ocrtava i ulazi u još ozbiljnije tematske vode koje banalizira, dovodi ih u morbidno okružje i kroz nelinearnu radnju tjera gledatelja da pokuša shvatiti ima li iza svih ratnih rana još neka dublja poruka.

Nema.

Znamo u kakvom nam je stanju država pa dodatni podsjetnik na stanje ‘pri vrhu’ ne otvara nam nove poglede. Sadržajno se film čini posve isprazan, s frazama i situacijama koje su banalne, ali s tehničke i produkcijske strane ipak drži glavu iznad vode. Za razliku od generala i vojnika u snu koji se pozdravljaju od života i države.

Glumački bogato

Na repertoaru su opet ratno-političke teme i hrvatska stvarnost s kojom se svakodnevno susrećemo preko novina, portala, Dnevnika u podne. Hrvatskog predsjednika glumi poljski glumac Daniel Olbrychski koji izgledom imitira „najvećeg sina naših naroda i narodnosti“ Josipa Broza, ulogu umirovljenog generala koji stalno sanja samoubojstva preuzima Nikša Butijer, Krešimir Mikić dostavlja nam uobičajeno dobru dozu introvertiranog ministra unutarnjih poslova koji tijekom posjeta zatvoru odluči u njemu i ostati, a glavnu rolu zaokružuje srpski glumac Lazar Ristovski kao otac-osvetnik poginulog hrvatskog branitelja. Kao što vidite, podjela je uloga provokativna,  tako da se i prije početka može govoriti o začudnosti, a samim time i „paljenju fitilja“ i ovako osjetljive teme.

Foto: press Art-kino Croatia

Možda je najveći problem Koja je ovo država da pokušava biti ozbiljan u svojoj neozbiljnosti pa je podvojenost osjećaja kod gledatelja osigurana. „Hoćemo li se sada smijati samima sebi zbog odabrane vlasti ili da zaplačemo nad sudbinama ljudi koji još ne mogu pronaći svoju djecu koja su otišla u Domovinski rat?“.

Kod prikazivanja situacija koje bi nas trebale iznenaditi, išlo se dobrim dijelom na provođenje šok-terapije. Priznajemo, ispadanje lijesa Franje Tuđmana u centru Zagreba imalo je potencijal za puno jaču scenu od one koje smo dobili i način na koji se razriješila. Brešan je imao i savršeni tajming jer pokojni prvi hrvatski predsjednik, bivši predsjednik FK Partizan (jedan od boljih scena je nadglasavanje s grobarom) i osnivač Hrvatske demokratske zajednice ponovno je u žiži zbivanja. I to više nego bi očekivali dvadeset godina nakon nečije smrti.

Aktualnosti i slučajnosti

Spomenik smješten kod Bandićevih fontana doživio je prvo grafitersko krštenje sa „srpom i čekićem“, a s obzirom na trend šaranja po spomenicima, vrlo je vjerojatno da će se u bliskoj budućnosti dogoditi još obračuna s ‘umjetničkim’ podsjetnicima prošlosti. Koja je ovo država bira obračun s prošlošću, ali nažalost, taj obračun se čini nedorečen i posve ziheraški pa na kraju tri priče koje se otvore takve i ostaju, uostalom kao i grobovi izgubljenih ratnih sinova i kćeri.

koja je ovo drzava

Foto: YouTube screenshot “Koja je ovo drzava”

Od nesposobnih ministara, ministara s grižnjom savjesti, predsjednika lutke s cringe doskočicama, generala s dijagnozom, generala bez dijagnoze, ali s velikim porivom prema ubijanju životinja, katoličkih i pravoslavnih svećenika – svi oni karakterno prelaze u groteskno i obrnuto. Umirovljenici, odnosno očevi poginulih hrvatskih vojnika, jedini drže određenu karakternu konstantu i ustraju u jedinstvenom cilju kopanja novog groba na nepoznatom području kojim će pokazati poštovanje prema prvom hrvatskom predsjedniku u istom omjeru u kojem je hrvatska vlast pokazala prema njihovim obiteljima.

Također, Brešan ne posustaje, te se u okviru hrvatske zbilje, dodaju i regionalne sekvence koje bi po svemu sudeći trebale izazvati kontroverzu u susjedstvu, ali vjerujem da su plitke provokacije ostavljane tek toliko da se krene u smjeru izjednačavanja problema koje sa sobom nose ratne devedesete.

Koji je ovo… film s istim akterima

Tako je red banalnosti, satire, apsurda i tragike ukalupljen u još jedan film koji odiše atmosferom komedije koja to nije. Nisam toliko star da bih u kinu svojevoljno gledao Kako je počeo rat…, ali bome nisam ni toliko mlad da se ne mogu sjetiti filmova koji se s tematikom ‘propale države’ i satire na njen račun sprdaju po tisućiti put. I onda, kada se osvrnemo iza sebe, shvatite da iz godine u godinu gledate i slušate iste priče koje će nas očito proganjati i opsjedati do kraja vremena.

koja je ovo drzava

Foto: YouTube screenshot “Koja je ovo drzava”

Fotografija i lokacije u filmu su raznovrsne i drže gledateljevu pažnju barem na vizualnoj razini pa ako na „pola puta“ shvatite da vas sadržaj ne upija kako bi trebao, dobro se podsjetiti da je HAVC ispunio svrhu s produkcijskog aspekta. Vinko Brešan je dobrim marketingom i tobož kontroverzama neosnovano priskrbljenim oko svog jugonostalgičarskog štiha dobivenog od “desne” strane osigurao filmu veliku gledanost u kinima, ali scenaristički Brešan konzistentnije i direktnije nastupa kada više radi po svom nahođenju, više prisutnom u prvijencu, Maršalu, Svjedocima

Kada bih se trebalo uspoređivati redatelja s nekim regionalnim bendom i autorskim razvojnim putem, onda bi to svakako bila Dubioza kolektiv. Od onih koji su se na početku karijere činili svježima postaviti nove temelje u svojoj disciplini, postali su vrhunski PR samim svojim imenom, tako upirući prstom u sve probleme, a ustvari ne okrivljujući nikoga, skrivajući se iza parola koje društvo zna napamet. Na kraju dana svi smo postali zajebancija na svoj račun. Kupi, prodaj, digni frku, probaj – ponoviti.

Da parafraziram Krankšvesterovsku misao– “trebaju li vam stvarno filmovi da biste znali da je država u kurcu?”.

(Visited 467 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(20 votes, average: 3.600 out of 5)

Komentari