Istaknuto
12.12.2018.

Sve novitete poslušajte na jednom mjestu i glasujte za svog ovotjednog favorita.

03.12.2018.

Pažljivo pratite portal jer ćemo u člancima sakrivati najbogatije i najvrijednije nagrade do sada.

Film

Komentar: Trend egzistencijalizma u animiranim serijama

20.11.2018. Iva KolarFoto: YouTube screenshot

Životno nas iskustvo nekako nauči da je šarenilo animacije rezervirano za lagane teme s uvijek jasnim moralnim porukama i jasno određenim granicama između dobra i zla te se takve „stigme“ kasnije teško otarasiti, naročito ako kao ljubitelj animiranih serija i filmova nastojite nekome dokazati da to zapravo uopće nije slučaj. Postoji već velik broj animiranih serija „za odrasle“ koje su izašle iz okvira koje je zadao Disney te obradile teme inače češće rezervirane za igrane serije, od The Simpsons, preko South Parka do Futurame, no u posljednjih nekoliko godina vidljiv je porast u broju animiranih serija koje se vrlo otvoreno bave nekim teško probavljivim temama.

Mentalne bolesti, usamljenost, nepodnošljivost postojanja i kompleksnost međuljudskih odnosa glavni su fokus serija poput BoJack Horseman i Rick and Morty. Zahvaljujući nasljedstvu ranije spomenutih serija, ovi naslovi mogu bezbolno zaroniti u podtekst te ga izvući na površinu, popularizirajući egzistencijalizam i donoseći svježinu u već istrošene formate.

O svakodnevnom na bizaran način

BoJack Horseman govori o istoimenom sredovječnom holivudskom glumcu, čovjekolikom konju, koji živi na staroj slavi ostvarenoj u humorističnoj seriji u 90-ima. Iako se naizgled čini da BoJack ima sve što si netko može poželjeti, on je duboko nesretan i u neprestanoj potrazi za onim nečim što će riješiti sve njegove probleme. BoJack živi u svijetu u kojem sve životinje hodaju na dvije noge i pričaju, ptičja krila izgledaju kao ljudske ruke, psi se vjenčaju s ljudima, Hollywood je zapravo Hollywood i sve je pomaknuto za stepenicu više od svijeta na koji smo mi navikli.

animirane serije

Foto: facebook.com/RickandMorty

Rick and Morty pak prati naslovne junake Ricka, iznimno inteligentnog i bolno racionalnog znanstvenika, i Mortyja, njegovog maloljetnog unuka, na avanturama kroz vrijeme i prostor. Kroz prizmu znanstvenih činjenica i avantura po svemiru Rick and Morty gotovo usputno, a opet vrlo snažno postavlja pitanja o ljudskoj egzistenciji, svrsi i samoj vrijednosti života ili bilo čega što ikad u životu učinimo.

Obje serije tako u bizarnim uvjetima istražuju samu srž ljudske egzistencije i zapravo prikazuju ono što svi svakodnevno proživljavamo, no i dalje ostaju u spektru komedija.

Rušenje tradicije

Ove humoristične animirane serije od pola sata vrlo otvoreno idu protiv onoga na čemu se temelje – ne poštuju format sitcom serija, jer na izmaku tih 30 minuta ne nude rješenje, oslobođenje ili olakšanje, već vrlo često ostavljaju otvoreno pitanje te u idućoj epizodu nastave dodavati još veći talog problema. To je naročito vidljivo u BoJack Horseman jer se čitav identitet glavnog lika temelji na uspjehu jedne humoristične serije, što je izravna satira tog formata zbog konstantne depresije i nemogućnosti rješavanja vlastitih problema.

Dok je Rick and Morty gotovo čisto znanstveno i filozofsko propitivanje stvarnosti, a BoJack Horseman se više bavi emocionalnim pitanjima, obje serije svoju tematiku obrađuju na sličan način, što je sada veliki trend u ovakvim serijama. Naime, dok su ranije animirane humoristične serije teške teme ostavljale u podtekstu i od gledatelja tražile da čita između redaka na temelju životnog iskustva, „nova generacija“ serija to radi vrlo izravno i likovi na glas (psiho)analiziraju kako ljude i situacije oko sebe, tako i same sebe.

Teško da ćemo takve scenarije susresti u stvarnom životu, a i ovakav se način pripovijedanja izravno kosi s idejom da se nešto treba prikazati, a ne izravno ispričati, no zahvaljujući neuobičajenoj okolini pomaknutih granica realnosti i činjenici da se radi o animiranim svjetovima, ovakav pristup funkcionira vrlo uspješno te je pravo osvježenje. Lakše je suočiti se s bolnom stvarnosti ljudske egzistencije ako je izgovori konj glumac ili vijeće ludih znanstvenika iz alternativnih stvarnosti, nego „normalan“ glumac u igranoj seriji, a kao prigušivač tu su neprestane dosjetke i igre riječima.

animirane serije

Foto: facebook.com/BoJacHorseman

Slobodnije izražavanje inherentno ljudskog iskustva

Još jedna zajednička stavka ovim serijama je što ne izlaze na tradicionalnoj televiziji; jedna je Netflixov original, a druga je s Adult Swima, noćnog alter ega Cartoon Networka. Kombinacija takve slobodnije televizije i činjenice da se radi o animaciji serijama je dala gotovo neograničen prostor za bizarnosti, eksperimentiranje, crni humor i općenito mogućnosti izražavanja, koje igrane serije ne bi mogla izvesti iz financijskih i/ili praktičnih razloga. Zahvaljujući tome mogu se rastavljati ustaljeni formati i ubacivati čitave psihološke i filozofske rasprave u okvir od maksimalno 30 minuta i kontekst u kojem fizika i biologija imaju smanjenu ili pak ekstremno pojačanu ulogu.

Iako ove serije nužno ne nude direktnu utjehu ili kratak predah od tmurne stvarnosti, činjenica je da su i dalje vrlo popularne te da ih sve više izlazi. Priče u serijama neprestano idu iz jedne krajnosti u drugu, no nije teško pronaći onu sredinu s kojom se svatko od nas može poistovjetiti te joj se čak i nasmijati, koliko god se ta animirana stvarnost činila pomaknutom. Površina je možda kaotična, no dubina ostaje vrlo ljudska – a i tko može tvrditi da i naša površina nije jednako kaotična, ali na svoj način?

Vrijeme će pokazati koliko dugo i kako kvalitetno će ovaj trend opstati, no trenutno nudi povjetarac svježine u krcatom i ustajalom prostoru „zlatnog doba televizije“.

(Visited 155 times, 4 visits today)

Komentari