Put u nepoznato (“Kratki izlet”, I. Bezinović)
Na ovogodišnjem 64. filmskom festivalu u Puli pred punom je Arenom svoju premijeru doživio film Kratki izlet. Redatelj kratkog filma Vrlo kratki izlet Igor Bezinović ove godine donosi svoj dugometražni prvijenac i nešto duži Kratki izlet. Baziran na istoimenom romanu hrvatskog pisca Antuna Šoljana, Bezinović radnju prilagođava našem dobu i mediju, ali misterija i višeznačnost originala i dalje ostaju glavnim adutom ovoga djela. Da istina nije uvijek u oku promatrača te da je sve ipak relativno, dokazuje i ovaj film koji je, kao i svojevremeno roman, donio niz različitih interpretacija, mišljenja, kao i vrijednosnih sudova.
Film polazi od lika nazvanog Stola i njegovog pohoda po ljetnim festivalima u Istri. Slučaj će dovesti do toga da na jednom od tih festivala sretne svog starog prijatelja Roka. Roko je misteriozan tip avanturističkog duha. Roko nagovara Stolu i nekolicinu ljudi iz kampa da krenu u potragu za samostanom koji navodno krije prelijepe freske. Nakon što im se na putu prema samostanu pokvari autobus, grupica odlučuje potragu nastaviti pješice. Na tom putu će ih, međutim, osim umora čekati puno veća iskušenja.
Motiv puta
Najvećim dijelom filma suvereno dominira upravo motiv puta. No ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da sam put prema samostanu prerasta u nešto više. U jednom trenutku on prestaje biti običnom i banalnom ljetnom avanturom te dobiva simboličko značenje. Ovaj poprilično višeslojan i višeznačan narativ otvara različite puteve interpretacije.
Razlozi i motivacija likova misterij su sam za sebe koji se krije iza riječi naratora. Roko, koji istupa kao vođa puta, jest samo onaj koji pokreće radnju. Svi oni putuju sami i sami su odlučili da krenu na put, Rokova je funkcija samo da svakome od njih pomogne da u sebi prepozna tu želju. Izgubljenost u danteovski oblikovanom prostranstvu vodi likove na duhovno putovanje koje u određenoj mjeri zahtijeva egzistencijalni ulog.
Ali osjećaj duhovnog puta te konekcija s likovima kod gledatelja je skoro nepostojeća. Razvoj likova je minimalan, skoro pa da ga i nema, zbog čega izostaje i izvjesna empatija prema njima. Čitavu radnju filma primamo s pripovjedačeve točke gledišta. Drugi likovi dobivaju jako malo ili nimalo dijaloškog prostora. Ono što vidimo i doživljavamo filtrirano je kroz priču naratora. U filmu oni čak nisu ni funkcije te od karaktera imamo samo obrise i imena. I dok kod Šoljana ovakav pristup likovima odgovara samom kontekstu, u filmu sve to dobiva blijedu sliku čistog imitiranja romana.
Avanturistička monotonija
Kratki izlet definitivno pažnju gledatelja neće plijeniti epskim scenama i kadrovima. Bezinović je što se toga tiče izabrao drugačiji pravac. Uvodne scene na festivalu u Motovunu odlikuju kadrovi kamere iz ruke na razini amaterskih kućnih snimaka. Ovakav odabir snimanja, međutim, ne ide na živce kao što bi to bio slučaj negdje drugdje, već dodatno naglašava atmosferu na festivalu. Nakon što se likovi otisnu na putovanje kamera iz ruke prebacuje se na duge statične i jednolične kadrove. Tim postupkom Bezinović je uspio prenijeti osjećaj monotonije kojim se odlikovalo njihovo lutanje. Ali samim time što iz kadra u kadar sudjelujemo u istim događajima, gledatelju to postaje repetitivno i dosadno.
Žanrovski gledano ovaj je film mješavina misterije i filma ceste s poludokumentarističkim karakterom. Dok bi po pravilu junaci u filmu ceste trebali trpjeti promjene, u filmu Kratki izlet one su praktično nevidljive. Naracija u mnogočemu upotpunjuje atmosferu filma ili, drugim riječima, u tonu ne odskače puno od uspavljujuće jednoličnosti puta. Sam narator, opijen suncem, umorom i alkoholom, pobuđuje sumnju, ne samo kod gledatelja, već i kod sebe samog. Sumnja u naraciju donosi i cijeli niz pitanja, prvenstveno što je istina, a što ne. S druge strane, Kratki izlet svojom specifičnom formom izražavanja dovodi i u pitanje granice žanra, kao i granice između stvarnosti i fikcije, realnog i nadrealnog. Upravo se na osnovu ovog preplitanja značenja i istina stvara plodno tlo za jedno alegorično i simbolično putovanje.
Nagrada za najbolji film ide…
Kratki izlet je onaj tip filmova koji uspijevaju podijeliti mišljenja publike s dobrim argumentima s obje strane. Ali nagrada Velika Zlatna Arena govori da se ispod svega ipak krije nešto vrijedno. I premda nam granice tumačenja ne dozvoljavaju da pretjerujemo, zasigurno je da će svatko pronaći nešto posebno i drugačije prilikom gledanja. Kratki izlet je jedno neobično filmsko iskustvo koje definitivno svaki filmoljubac treba iskusiti.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
