Istaknuto
15.10.2018.

Dobre knjige uvijek su u modi. Svakog tjedna ćemo vam odabrati po tri nove knjige koje možete pronaći na policama domaćih knjižara, a uz malo sreće, neke od njih mogu biti vaše.

14.10.2018.

Priča o dvoje ljudi - kroz desetljeća - bez obzira na uspjeh ranijih izdanja, ostaje klasik koji uvijek može (p)ostati suvremen.

Film

Ljubavi koje ulaze u povijest (“Call me by your name”, L. Guadagnino)

21.12.2017. Dunja IvezićFoto: zfrlb.tumblr.com

Ljubav je bez sumnje vječna inspiracija umjetnosti, a ekranizacije su mnogih velikih ljubavi zapisanih tijekom dugog niza godina gotovo svevremene. Ipak, ovakva tematika ne ostaje isključivo dio povijesti kojom će se hraniti i buduće generacije, već postaje i inspiracija za priče onih ljubavi kojima svjedočimo u sadašnjosti te koje, ukoliko ih još nismo proživjeli, možemo razumjeti. Call me by your name (2017) Luce Guadagnina priča je koja ovjekovječuje ljubav i podsjeća nas da velike ljubavne priče koje mijenjaju život mogu biti i one potpuno skrivene.

Ova je ljubavna coming-of-age drama snimljena prema predlošku istoimenog romana Andréa Acimana iz 2007. godine, a scenarij je kao vjerodostojnu, ali istovremeno jedinstvenu i autentičnu filmsku adaptaciju napisao slavni redatelj i scenarist James Ivory. Naime, premda se u romanu glavni lik u svojim monolozima referira na protekle događaje, Guadagnino se odlučuje za nepristran položaj u kojem su likovi jednako iznenađeni kao i gledatelji stvarajući tako priču o skrivenoj i tihoj ljubavi, ali dovoljno velikoj da ide uz rame klasicima.

Okus skrivenog raja

Call me by your name, smješten ”negdje u sjevernoj Italiji”, podsjeća gledatelja da maleni dio raja ovjenčan očaravajućom prirodom i suncem, a koji će naposljetku među svojim krošnjama drveća skrivati euforičnu i nestrpljivu ljubav, nije potrebno detaljno odrediti ni definirati. U središtu je radnje sedamnaestogodišnji Elio (Timothée Chalamet) čiji su roditelji karizmatičan i sofisticiran par intelektualaca zaljubljenih u umjetnost i književnost, a u istom su duhu odgojili sina koji se bavi prepisivanjem i obradom klasične glazbe. Njegov je otac (Michael Stuhlbarg) istaknuti profesor i arheolog koji se bavi proučavanjem antičke kulture i umjetnosti, a majka (Amira Casar) prevoditeljica koja obitelji prevodi i čita renesansne i tekstove iz klasične književnosti, a trenutci su to u kojima se najviše osjećaju nježnost i utješna narav obitelji posjednute oko knjige ispod slabog izvora svjetlosti.

Call me by your name

Foto: zfrlb.tumblr.com

Elijeva obitelj ljeta provodi u vili iz 17. stoljeća smještenoj u malenom talijanskom gradiću, a njegov otac svake godine ondje ugošćuje po jednog mladog znanstvenika kako bi zajedno radili na arheološkom istraživanju. Film započinje dolaskom mladog i privlačnog američkog znanstvenika Olivera (Armie Hammer) koji će s obitelji provesti ljeto. Oliver je u ovom idiličnom okruženju u Eliju pronašao prijatelja kojeg mu obitelj dodjeljuje kao vodiča kroz novo okruženje, stoga dvojica mladića gotovo čitavo slobodno vrijeme provode zajedno gubeći se u prirodi ili na ulicama romantičnog grada, a nerijetko i u prostorijama i vrtu raskošne vile gdje su zapanjujućim dubinskim mizanscenama izraženi osjećaji međusobnog divljenja i intimnosti.

U jednom se od prvih dana boravka s obitelji Oliver s Elijevim ocem upusti u raspravu o porijeklu riječi ”marelica”, koja kao neizostavni ljetni plod film prožima u ulozi visećeg objekta, a nakon što Oliver impresivnim zapažanjem da porijeklo riječi nosi značenje ”preuranjenog” dovede raspravu do kraja, ona postaje simbol prikrivene seksualnosti kakva će se naposljetku javiti u Elija pričajući priču o odrastanju.

Manifest prve ljubavi

Call me by your name portretira put prijateljstva koje se rodilo iz ljubavi prema umjetnosti i humorističnim razgovornim dosjetkama, a sazrijevalo u izmjenjivanju sramežljivih pogleda u prolazu kroz zajedničku kupaonicu da bi se naposljetku pretvorilo u skrivenu i nestrpljivu ljubav. Taj će osjećaj nestrpljivosti obilježiti Elijevu adolescentsku nesigurnost i entuzijazam te zajednička nastojanja za ovjekovječenjem njihove sofisticirane senzualnosti čiji glavni antagonist postaje ograničeno vrijeme za ljubav. Guadagnino pažljivim i pedantnim odabirom scenografije, u kojoj gotovo svaki element sudjeluje u kreiranju filmske poetike, inzistira na prirodi, a ljubavnu priču prožima lirskim elementima melankolije i čežnje. Upravo su ta čežnja i žudnja Call me by your name učinile posljednjim nastavkom Guadagninove tako zvane trilogije o žudnji u koju spadaju i njegova prethodna ostvarenja I Am Love (2009) i A Bigger Splash (2015) koje, osim motiva želje, povezuje i jedinstvo čovjeka i prirode.

Izuzetna je snaga ove ljubavne priče njezina suptilnost i intima, ali i mogućnost da usprkos činjenici da je tajna, ona postaje dovoljno glasna da se može osjetiti i razumjeti. Ljubavnici koji idu protiv okolnosti i vremena ne teže dramatičnosti, a njihova ljubav postaje slojevita i entuzijastična, nestrpljiva i dovoljno stvarna da se s njom može poistovjetiti neizmjeran broj prvih ljubavi čiji se okus veže uz one koji su je imali priliku doživjeti. Spoj romantičnih i idiličnih motiva s motivima glazbe, tjelesnosti i žudnje Call me by your name na svojevrstan način izoliraju od svakodnevne realnosti kojoj će ljeto na odmaku naposljetku ustupiti mjesto ostavljajući iza sebe ljubav kojoj je Oliverovim odlaskom morao doći kraj.

Call me by your name

Foto: zfrlb.tumblr.com

Metamorfoze ljubavi koja nikada ne završava

Završetak Elijevog i Oliverovog odnosa ne predstavlja moment u kojemu se osjećaji počinju gasiti, neovisno o tome hoćemo li ga shvatiti kao nastavak ljubavi ili pak početak onoga što se iz nje rodilo. Emocije koje su donedavno označavale strast i afekciju ne pretvaraju se nužno u loše uspomene dopustimo li im da nas obuzmu. Riječi su to razumijevanja i mudrosti koje na samom kraju filma Eliju prenosi njegov otac podsjećajući ga da potiskivanjem boli i žaljenja potiskuje i sjećanja koja će naposljetku ostati s njim. Ovakva je utješna gesta roditeljske empatije i nježnosti idealan podsjetnik na važnost obiteljske podrške i strpljenja.

Priznajući Eliju da ga razumije te da mu čak i zavidi na takvom iskustvu, njegov ga otac usmjerava na ohrabrivanje osjećaja ljubavi koja će se iz boli transformirati u lijepa sjećanja te koji će spriječiti osjećaj potpune praznine. Guadagnino se odlučuje zaustaviti na ovoj misli pružajući gledatelju utješni telefonski razgovor između Olivera i Elija u kojem Oliver izgovara kako se sjeća svega, potičući Elija da naposljetku napravi isto sjedeći uz vatru koja mu osvjetljava suzama prekriveno lice i naznaku melankoličnog i sjećanjima potaknutog osmijeha.

(Visited 1.376 times, 6 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(70 votes, average: 4.786 out of 5)

Komentari