“Malo morgen” (Kazalište KNAP): Kockari i varalice u retro komediji
U kazalištu KNAP 3. je prosinca premijerno izvedena predstava “Malo morgen” Nina Škrabe u režiji Georgija Para. Riječ je o novom dramskom tekstu koji je nastao po predlošku Gogoljeve komedija “Kartaši”. U originalu radnja prati dolazak talijanskog pokeraša u tadašnju Rusiju, koji se želi okušati i pobijediti tamošnje velemajstore, dok Škrabina verzija prati upoznavanje, spletke i trikove ponajboljih kockara našeg podneblja okupljenih u Opatiji.
Nino Škrabe jedan je od najplodnijih hrvatskih komediografa. Karijeru je započeo u autorskom trojcu s Tahirom Mujičićem i Borisom Senkerom s kojima objavljuje brojne tekstove kao što su “O’kaj” i “Porod od Tmine”, a sredinom osamdesetih nastavlja samostalno pisati. Posljednjih je godina surađivao s glumačkom družinom Histrion za koje piše tekstove “U plavom podrumu” i “Marijana Kabare”.
Radnja njegove najnovije predstave prati dolazak kockara Kreše (Željko Duvnjak) u vrhunsko uređeni hotel s pogledom na opatijsku rivijeru. Tamo se upoznaje s predivnom voditeljicom hotela Amrom (Nancy Abdel Sakhi). Na njegov nagovor ona ga upoznaje s Mišom Matuškom (Žarko Potočnjak) i njegovim poslovnim partnerom (Tomislav Martić), nakon čega i Krešo i opatijski trojac žele izvući maksimum koristi jedni od drugih – on želi zaraditi novce, a oni pobijediti na pokeraškom turniru u Dubaiju.
Svaki segment predstave je ironiziran, što se ponajviše vidi u karakterizaciji likova. Žarko Potočnjak, jedan od najplodnijih hrvatskih glumaca, igra ulogu Mike Matuška, starog udbaša koji ništa ne prepušta slučaju, ne odriče se starih načela i sve informacije zapisuje u crni notes, zahvaljujući kojem saznajemo povijest i želje ostalih likova, osim Amre koja ostaje nepoznanica do samog kraja. Zanimljiv je kontrast između njega i poslovnog partnera u Martićevoj izvedbi koji se, bježeći od svojih korijena, stilom odijevanja, navikama, mimikom i govorom želi približiti europskom stilu života.
Nancy Abdel Sakhi pripala je uloga Amre, prelijepe djevojke koja svojim šarmom i znanjem brojnih jezika nije zavela samo Krešu, već i publiku te je teško povjerovati da i ona pripada prevarantskom trolistu. S druge strane, zanimljivo je promatrati lik Kreše koji više-manje gubi sve u životu, od novca do supruge, kako bi pronašao sreću u Opatiji s Amrom, ne shvaćajući da su njegove prevare tek početničke u odnosu na ostale.
Daleko najkompleksnija uloga pripala je Mladenu Vasaryju. Kroz predstavu ga upoznajemo kao nekoliko likova, Mikinog starog prijatelja, njegovog sina i navijača, prototipne predstavnike hrvatskog naroda koji smatraju da s novcem mogu doći do diplome ili položaja. Njegova je zadaća uvjeriti Krešu da povjeruje trolistu i njihovim čistim namjerama, a pritom djeluje simpatično pjevajući razne pjesmuljke i loše govoreći engleski. Na kraju predstave priznaje mu da je on samo glumac te da je Krešo bio izigran i da se protiv ustaljenog režima ne može boriti.
Kostimi koje potpisuje Jadranka Tomić izvrsno potpomažu karakterizaciju likova. Tako još jednom vidimo kako se Mika, zahvaljujući svom prastarom, dva broja većem odijelu, ne želi prilagoditi novonastaloj situaciji, dok s druge strane njegov partner na pomalo napadan način bježi od ustaljenih normi.
Dolazak pridošlice, kao i svaki njegov pokušaj afirmiranja, popraćen je pjesmom Ive Robića po kojoj je predstava i dobila naziv Malo morgen. Već u tim trenucima može se naslutiti da neće biti ništa od tako dobrih obećanih ciljeva. Također, sama scenografija, za koju se pobrinuo Aljoša Paro, prikazuje najprepoznatljive elemente podneblja – hotelski interijer s pogledom na opatijsku rivijeru uz sliku već spomenutog Ive Robića.
Na samom kraju predstave Glumac objašnjava Kreši da Amra nije imala prave osjećaje za njega te bez obzira koliko njegovi trikovi bili inovativni, nisu dorasli ostalim sudionicima kojima je bio potreban samo njegov novac. Tada dolazi do posljednjeg obrata u kojem se vidi da, iako im Krešine spletke nisu ni do koljena, on ipak ima pokojeg asa u rukavu. Iako je i sam prevarant, smiluje se nad Glumcem kojem isplati njegov dio honorara, no u ironičnom završetku Glumac ga raspara misleći da je krivotvoren.
“Malo morgen ili Kako preživjeti u fejk svijetu” predstava je koja se bavi lažnim ličnostima i lažnim obećanjima te na izvrstan način, uz obilje smijeha, prikazuje kako sitni lopovi, iako ne mogu pobijediti one krupnije, mogu im pomalo otežati život.
