MATTHIAS & MAXIME: Prijateljstvo, samootkrivanje i ulazak u tridesete Xaviera Dolana
Kada se prije deset godina, pojavio sa svojim prvijencem I Killed My Mother, Xavier Dolan momentalno je bio proglašen kanadskim filmskim wunderkindom te je već te godine osvojio tri nagrade na festivalu (Directors’ Fortnight, C.I.C.A.E. Award te Regards Jeunes). Od sedam njegovih dosadašnjih radova u karijeri, četiri je imalo premijeru u Cannesu, a festival koji ga je „stvorio“ je iz godine u godinu istovremeno bio njegov najgrublji kritičar, baš kao i njegova najveća podrška. Svojim osmim filmom Matthias & Maxime Dolan se vratio u Cannes u pratnji najboljih prijatelja koji su mu bili pomoć, podrška i inspiracija na projektu. Osim s ljudima s kojima se osjeća najbliži, mladi Kanađanin vratio se na festival i s novom dozom zrelosti, kako životne tako i one filmske.
Neki kažu da je ljubav goruća stvar
Matthias & Maxime prati dvojicu naslovnih protagonista, prijatelja na rubu njihovih dvadesetih koji planiraju suprotne životne puteve u skorijoj budućnosti. S jedne strane Matt je dečko koji je oduvijek dobivao podršku bližnjih i završio značajan fakultet. On je spreman za ozbiljnu karijeru u poslovnom svijetu i miran život sa ženom svoga života daleko od kaotičnog nezrelog društva s kojim je proveo mladost. Nasuprot njega, njegov najbolji prijatelj iz djetinjstva – Max – je tip kojeg život nikada nije tetošio. Nasilna, depresivna lječena ovisnica majka, slabo plaćeni posao konobara u noćnom baru te ogromna crvena fleka na licu s kojom se rodio, samo su neki od tereta na Maxovim plećima. Za razliku od Matta, on naprosto želi pobjeći od svoje negativne prošlosti te izlaz vidi u odlasku u Melbourne gdje će raditi kao konobar, baš kao što to radi i u Montrealu.
Sve izgleda kao da ide po planu za dvojac, sve dok jedne ljetne noći uz grupicu dugogodišnjih prijatelja za vrijeme zabave u ljetnikovcu stvari kreću izmicati kontroli. Nakon nekoliko pića, grubih prijateljskih šala i nezrele oklade koju Matt gubi, on i Max završavaju u poljupcu, nakon kojeg njihovi životi naprosto ne mogu nastaviti dalje istim tokom.
Ljubav kao nešto što blijedi
Matthias & Maxime primarno je film o preispitivanju sebe i vlastitih odluka nakon tri desetljeća života, izjavio je Dolan na press konferenciji filma u Cannesu. I zaista, mada je u samom sinopsisu moguće prepoznati njegove vječite teme toksičnog odnosa s majkom, prijateljstva te homoseksualnog istraživanja, one su u ovom filmu pomaknute u drugi plan. Konkretno govoreći, seksualnost u slučaju ovog filma služi samo kao veoma praktičan plot device.
Poljubac dvojice prijatelja kroz film je propleten tako da se na njega referira samo u trenutcima kada oni doživljava pritisak u drugim aspektima života. Sjajno vidljiv primjer toga su različite reakcije koje Matt ima kada se o poljupcu govori u obiteljskom te u poslovnom kontekstu. Pred obitelji, on biva povučen, posramljen te sarkastičan prema toj situaciji, dok u trenutcima razgovora s djevojkom, dok se osjeća pod pritiskom zbog posla, njegova reakcija je iznenadna, eksplozivna i nasilna.
Kada je u pitanju Maxov odnos s majkom, ljubitelji Dolanovog dosadašnjeg rada zasigurno će reći da je ovaj narativni tok nedovoljno razvijen te da ostaje neistražen i iznenada zapostavljen negdje usred filma. Pozornim je gledanjem očito da je kanadski wunderkind lik Maxa usmjerio u drugom pravcu, gdje neriješeni odnos s majkom ne nosi na značaju u samoj konačnici filma.
Ljubav koja pretvara u nešto što ne prepoznajemo
Bogat dramskom napetošću, kao što se može zaključiti iz prethodno rečenog Matthias & Maxime ipak ne uspijeva uvijek ostati koherentan te održati razinu emocija kako to uspijevaju raniji Dolanovi radovi. Najveći razlog tome je fokus na duo protagonista u previše aspekata njihovih života, pri čemu šaroliki ansambl karaktera koji ih okružuje naprosto ostaje blijed, te se čak na momente doima bespotrebnim. Ipak teško je reći da je u pitanju loš rad, kada u njemu postoji nekolicina iskrica briljantnosti, kao što su način na koji odbrojavanja do Maxovog odlaska pobuđuje anksioznost, sjajna gluma u kojoj je osjetno susprezanje osjećanja te postepeni suptilni razvoj protagonista do posljednje minute filma.
Najbolji primjer iskre briljantnosti je u sukobu s nedostatkom koherentnosti i emotivnosti u filmu koji se utjelovljuje u karakteru Erike. Ona je novopečena studentica filma, govori franglish i besprijekorno odražava arhetip mlade umjetnice s društvenih mreža. Ipak jedini razlog zbog kojeg ona postoji kao karakter je da pokrene zaplet s poljupcem Matthiasa i Maximea, nakon čega se bezrazložno vrti u pozadini dešavanja ne noseći bilo kakav značaj.
Matthias and Maxime predstavlja kraj jednog desetljeća stvaralaštva Xavier Dolana. Mada određeni narativni momenti, kao i vizualni izbori u filmu nisu najspretnije izvedeni, primjetno je da mladi redatelj prolazi kroz značajnu umjetničku tranziciju. Doba nedužnosti, s razigranim karakterima i temama relevantnim specifičnoj skupini gledatelja, očito je prošlo. Pred nama je redatelj spreman za relevantnije i univerzalnije priče za šire gledateljstvo. Uz njegov jedinstveni izričaj audio-vizualnog kontrasta koji reflektira mentalno stanje karaktera koji još uvijek razvija, ne ostaje nam ništa drugo nego se nadati još više uspjeha u Dolanovih narednih deset godina karijere.
Film je gledan na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Cannesu.
