„U čast Predragu Matvejeviću“ (Festival svjetske književnosti): O autoru Mediterana i buditelju svijesti
U čast jednom od najvećih hrvatskih autora na ovim prostorima koji je u svojim djelima spajao osim naše mediteranske kulture i onu talijansku te francusku, ove je godine naklada Fraktura odlučila napraviti svojevrstan hommage i na četvrti Festival svjetske književnosti pozvati goste da o njemu kažu podosta zanimljivosti u kinu Europa u ponedjeljak točno u podne. Okosnicu ovogodišnjeg festivala čine talijanska kultura i književnost. Bolje ne može.
Na ovom književnom događanju sudjelovali su Giga Gračan, Sanja Roić te ravnatelj Francuskog instituta u Zagrebu, Francuz Luc Levy. Gosti su o njemu rekli mnogo zanimljivosti kroz međusobnu raspravu koju je publika sa zanimljivišću slušala. Sanja Roić naglasila je da je Matvejević bio kvalitetan autor i veliki intelektualac koji je zaslužio svoj hommage te da ga je talijanska kultura prihvatila kao svog sugovornika kada je riječ o tumačenju talijanske povijesti i kulture jer je uvijek morao biti prisutan u javnosti kroz razne intelektualne diskusije, ali i kada se radilo o hrvatskoj kulturnoj baštini gdje je često tumačio naše drame, osobito tragedije. Roić je također naglasila da ga je Italija adoptirala u svoj kulturni svijet kroz česta prisustva u talijanskim udarnim dnevnicima, a njegove knjige objavljivane u Italiji popraćene su nizom predgovora vrsnih njihovih intelektualaca.
Naš, a njihov
Osim sa susjednom nam Italijom, Predrag Matvejević veliku je povezanost imao i s Francuskom. Način na koji se ta povezanost isticala objasnio nam je savjetnik za kulturu i suradnju Luc Levy. Kazao je da je Matvejević samim time što mu je porijeklo bilo hrvatsko-židovsko uvijek htio biti predstavnik pluralističkog identiteta koji se protivio ikakvom obliku nacionalizma u svojim djelima. Bio je i profesor francuskog jezika, poseban savjetnik frankofonije za Hrvatsku, ali i najveći predstavnik francuske kulture na našim prostorima. Levy kaže da su njegov poznati putopis Mediteranski brevijar francuski kritičari svrstali među svoje autore unatoč tome što je to hrvatsko djelo. Inače, Matvejevićeva djela prevedena su na preko trideset jezika i najprevođeniji je naš autor. Nadalje, Levy je naglasio da je autor volio govoriti francuskim jezikom te na njemu i pisati, da mu je Francuska beskrajno zahvalna za rad i stvaralaštvo te da mu je dodijelila odličje i mjesto na Sveučilištu Nova Sorbona.
Za kraj ove intelektualne diskusije Giga Gračan, članica hrvatskog centra PEN kluba, govorila je o Matvejeviću kao predstavniku PEN kluba, ali i kao autoru koji je ’60ih godina prošloga stoljeća bio zabranjivan pisac te je 1968. jedan broj književnog časopisa Razvod bio zabranjen zbog njegovog osvrta na studente toga doba. Spomenula je i da je pisao pisma Josipu Brozu Titu u kojima ga moli da se povuče sa svih svojih državnih funkcija, a neka od tih pisama objavila je i Slobodna Dalmacija 2010. godine.
Ovaj književni događaj nije odviše dugo trajao, svega pedeset minuta, no predstavio je jako dobru uvertiru u daljnji tijek festivala koji će, nadam se, biti jednako zanimljiv.
