Istaknuto
17.04.2019.

Vrijeme čitanja: 7 minute Nadam se da i u ovom izdanju za mjesec veljaču ima za svakog ponešto. Melodičnog black metala mi je previše za barem par mjeseci.

17.04.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Nova glazba ima sedam domaćih singlova koji se natječu ovog tjedna za vaše glasove, a tu je i pet stranih preporuka za slušanje.

Intervju

Metastudij: “Želimo studentima dati priliku da naprave nešto sami za sebe, bez da im netko drugi da ideju”

12.02.2019. Valentina SertićFoto: Marina Uzelac
Vrijeme čitanja: 9 minute

Svi govore o centralizaciji i marginalizaciji, ali od borbe s njima lako odustaju. Priča o studentima Sveučilišta Sjever iz Koprivnice jedna je od onih motivirajućih koje vraćaju nadu u mladost i budućnost manjih gradova.

Naši sugovornici dana, Marina, Marko, Matija i David, su na spomenutom Sveučilištu nedavno pokrenuli Metastudij. Riječ je o inicijativi “koja nastoji potaknuti studentsko, kulturno i kolaborativno djelovanje u svrhu prakse i poboljšanja studentskog života u Koprivnici”. Svježe pokrenuti web možete pogledati na poveznici. Više o njezinim pokretačima i njihovim idejama pronađite u intervjuu!


KOPRIVNICA – „CENTAR IZVAN CENTRA“


Maloprije sam razgovarala s prijateljicom koja poznaje scenu i ljude koji u Koprivnici nešto rade. Ona mi je rekla da je tamo baš nedavno bilo nekih financijski značajnijih ulaganja u kulturu. Ja o tome svemu malo znam, a zanima me kako se vaša priča uklapa u priču o Koprivnici koja, čini se, ima sredstva da prkosi „kulturnoj centralizaciji“.

Marko: Koprivnica je mala sredina pa nemaju baš nekakve urede otvorene za kulturu i takve stvari, ali imaju udruge. Trenutno postoji pet ili šest sve skupa koje se bave kulturom, umjetnošću, mladima i takvim stvarima.

Koje su to udruge? Kako se zovu?

Marko: FUNK, maMUZE, AK galerija, FIUK, to je zapravo neki festival… Iskreno, ne znam imena svih, ali već 6-7 godina se oni bore s tim da se ta alternativna scena dovede na neku površinu. Zapravo su ove godine dobili, ako se ne varam, 850.000 kuna za opremu. To je, recimo, prva pobjeda te alternativne scene. Da se izbori za neku pažnju, medijsku ili bilo kakvu.

Udruge su premrežene?

Marko: Da. Imaju taj prostor, FUNK, odmah preko puta fakulteta.

Matija: U sklopu kampusa.

Marko: Tamo su te udruge dobile prostor za svoj rad, organiziranje događaja i raznih stvari. Za taj su prostor dobili novac, da ga opreme.

I to vam je preko puta fakulteta. Možemo se onda prebaciti i na njega.


KAKO NA SJEVER?


Što je Sveučilište Sjever i kako funkcionira? Kako ste vi završili tamo?

Marina: Sveučilište Sjever je najmlađe hrvatsko sveučilište koje ima bazu na dvjema lokacijama – Varaždin i Koprivnica. Smjerova trenutno ima i previše, ni sami ne znamo što se sve otvorilo u posljednjih nekoliko godina. Mi svi ovdje dolazimo sa odjela Medijskog dizajna koji je, evo, odnedavno svrstan pod umjetnički studij. Ja sam završila klasičnu gimnaziju i ondje nisam dobila neko praktično znanje o umjetnosti i dizajnu. Sve sam to nekako radila sama i sa strane, a potom sam uzela godinu dana pauze za pripremu za prijemne ispite fakulteta u domeni dizajna. U međuvremenu sam počela dobivati preporuke za Sjever od nekolicine ljudi koji se bave dizajnom i umjetnošću.

Foto: Metastudij

Matija: Ja sam iz Grafičke škole u Zagrebu. Medijski tehničar sam. Bavim se snimanjem, zvukom, razno raznim projektima. A taj naš fakultet je dosta umrežen s Grafičkom školom, imaju prezentacije fakulteta u školi. Ja se osobno nisam htio opredijeliti samo za snimanje ili vođenje nekih projekata. Htio sam malo šire ići, a primijetio sam da Sveučilište Sjever pruža malo širi okvir nego što bi to drugi fakulteti pružili. Oni bi me usmjerili na jedno.

Marina: Da. Ovdje imaš sve od snimanja, montiranja, fotkanja, crtanja, dizajna do oblikovanja zvuka i scenografije; sve čega se dizajn dotiče. Tako da ti na kraju nisi isključivo grafički ili produkt dizajner, nego medijski dizajner. Na diplomskom se malo više usmjeriš.

Matija: Diplomski smjer ponajviše nastavlja ovo što mi radimo, ali sve ide malo uže. Pruža nam se dosta mogućnosti da sami odaberemo u kojem se smjeru želimo poboljšavati.

Marina: Svi nekako skuže šta im bolje paše. Netko je bolji u fotkanju i snimanju, netko drugi u dizajnu, netko treći u crtanju i animiranju ili 3D animaciji. Radimo puno praktičnih stvari i stvarno možeš skužiti što ti najviše paše.

Matija: Ti projekti koje radimo nisu svi isti, ne radimo samo dizajn. Ima kolegija na kojima radimo i animacije. Ne radimo sad neke kompleksne animacije od pola sata, ali skužiš kako raditi. Sad, naravno, tvoja osobna volja i inicijativa je jel’ ti želiš raditi na tome ili na nečem drugom. Barem sam tako ja došao na Sjever. Ja nisam imao toliko dodira s grafičkim dizajnom dok nisam prvu godinu upisao na Sjeveru. David mi je kolega iz razreda, on je bio grafički urednik. Oni su imali puno više nekog crtanja i dizajna, a mi smo više snimali. Recimo, Grafička škola radi live prijenos s MIMO-a.

Ok, znači vi ste došli iz Grafičke.

Matija: Sad više nije Grafička. Sad je Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. Maknuli su neke stare smjerove i bacaju se ful na multimediju, postrožili su i bodovne pragove. Mi smo bili među zadnjim generacijama.

David: Od Grafičke škole do Sveučilišta Sjever je nekako ravan pravac, što se tiče općenitosti tih smjerova. Naučiš od svega pomalo.

A ti iz Koprivnice.

Marko: Da, ja sam bio već prije na fakultetu u Puli. Završil sam Hotelijersko-turističku, nisam imao veze s ovim i onda sam počeo fotografirat. Otvorio se taj smjer pa sam ga upisao. Nisam nešto posebno planirao.

Foto: Metastudij

Marina: Moramo spomenuti i Leonu Vertuš koja trenutno nije s nama na intervjuu zbog temperature. Ujedno je i među prvim inicijatorima za naše pokretanje studentske inicijative Metastudij. Ona nam je kao mama koja nas stalo tjera da radimo, ali na onaj dobar način.


KAKO UVEZATI KNJIGU?


Otkud dolaze ljudi koji predaju tamo?

Matija: Iz struke.

Marina: Puno ih putuje iz Zagreba.

Marko: Iz Zagreba vanredni profesori i oni koji predaju u Varaždinu.

Marina: Nema ih mnogo koji su baš iz Koprivnice.

Više me zanima čime se bave. Je li im to primarna djelatnost ili rade još nešto paralelno?

Marko: Većina profesora radi u struci i nisu prvobitno profesori.

To je onda praktički Akademija.

Svi: Da.

Matija: Mislim da je puno bolje da su iz struke. Ovo više nije srednja škola.

To može bit i dvosjekli mač. Ljudi iz struke mogu objasniti kako svijet funkcionira, ali nekad neće znati kako pristupiti kad je u pitanju konkretni problem.

David: Mislim da je to više do toga da će loši profesori uvijek bit loši profesori. Treba to znati. Dizajn je više kolaborativni proces i uvijek će biti nekih ljudi koji će ti reći „ovo možeš ovako, ovo možeš onako.“ Što se toga tiče, mislim da je bolje imati nekoga tko ima iskustva s industrijom.

Matija: Ima profesora koji stvarno pokušavaju približiti taj vanjski svijet, jer nikad nije isto kako ti kažu da je na fakultetu. Tebe susretnu drugi problemi koje sam moraš rješavati. Praksa koju dobivamo pomaže da se ne izgubimo u tome. Mi sami to pokušavamo gurati, da ljudi odrađuju praksu, da rade na sebi. Profesor ti u sat i pol ne može toliko puno reći.

Marina: Izbjegava se to da nam se objašnjava kako koristiti softvere i slično. To se u širokom luku zaobilazi. Više nas potiču na konceptualno razmišljanje.

David: Mislim da ne razmišljaju puno o tome kako ćemo mi napraviti nešto, nego da je završni proizvod dobar.

Marina: Da, ali za grafičku pripremu ti neće biti tak.

David: O tome ćemo pričat kad bude.

(smijeh)

Marina: Kad uvezeš knjigu krivo i izbodeš si prste.

David: Ali sam doneso.

Marina: Došao je s flasterima oko ruke.

David: Trebali smo realizirati i dizajnirati knjigu. Ja sam je isprintao u 7 ujutro i doslovno, ovako, igla i konac.

Matija: Trebaš uvest knjigu.

David: Ja sam je uvezo! Jesam napravio zadatak?

(smijeh)

Matija: Nitko te ne pita jesi to napravio prije 5 minuta ili prije 5 dana.

Treba biti snalažljiv.

Marina: Definitivno!

Matija: On je jako snalažljiv.

David: Čuj… posao je obavljen.

Matija: Doneseš rad i na hitnu odmah.

David: Upečatljiv proizvod. To mogu obećat.

Foto: Metastudij


METASTUDIJ


Zanimalo me kako studij izgleda, jer nisam najbolje shvatila kako se tu uklapa Metastudij. Jeste li ga pokrenuli kao dopunu fakultetu ili nadomjestak za nešto što vam na njemu fali?

Marko: Pa i jedno i drugo.

Matija: Ja bi išao na dopunu rađe. Nisu ovo najbolji fakulteti na svijetu da mi imamo trideset 3D printera, svatko sve svoje. Nećemo si lagati. Profesori daju, koliko ja znam, najbolje od sebe što mogu dat. Naravno, koliko i kad mogu dat. Ovi koji su izvanredni profesori sami po sebi imaju posao još. Mi smo vidjeli da uz sve to ipak možemo i želimo još malo više.

Marina: A i primarno je zbog grada i njegovog sadržaja. Htjeli smo zapravo spojiti studentsku scenu i kulturnu gradsku scenu. Da u udrugama, klubovima postoji neka suradnja sa studentima, da napravimo neki sadržaj, jer se polako počinje rađati studentska scena u gradu. Sve više studenata dolazi i sve ih više ondje živi. Isto tako, važna nam je i praksa. Ne može svatko ono što voli ili u čemu je dobar ostvariti na jednom kolegiju. Zajedno, kroz ideje, to pokušavamo napraviti i realizirati kroz ovu studentsku inicijativu.

Matija: Potičemo da ljudi rade na sebi. Mislim da je to bilo osnovno kad smo krenuli.

Marina: Ima puno ljudi koji bi nešto radili, a ne znaju kako bi krenuli. Otkako smo pokrenuli Metastudij, puno se ljudi počelo javljati da bi nešto radili. Svi imaju puno potencijala. Samo je to nekako trebalo potjerati. Pokrenuli smo web na kojem smo prikupili presjek radova s našeg smjera, da ga možemo pokazati novim studentima i zainteresiranima, a i onima koji žele znati što se to radi na Sjeveru. S druge strane, u planu je imati i izvještaje i kritike na kulturu koja se događa tamo, kao i o svijetu dizajna i općenito vizualne kulture u regiji. Također, u procesu smo pokretanja časopisa kojeg financira studentski zbor. Plan je da imamo temu i da u svakom broju sudjeluju pozvani studenti koji će na tu temu odgovoriti svojim stilom, bilo ilustracijom, bilo fotkama, bilo dizajnom.

David: Htjeli smo pružiti priliku ljudima koji inače rade samo zadatke za faks koji će biti dobro odrađeni, ali ipak prema tuđem predlošku. Želimo im dati priliku da naprave nešto sami za sebe, jedinstveno, bez da im netko drugi da ideju.

Matija: Poanta je stvoriti otvorenu platformu za studente. Da se imaju gdje naći s ljudima, komunicirati s drugima i radit na svom projektu bez da te itko tjera da ti radiš. To ljudima dosta znači. Da se mogu izraziti.

Mene sad još samo dvije stvari zanimaju. Prvo, koliko vam to realno oduzima vremena i, drugo, kako je to riješeno s neke financijske strane? Sudjeluje li fakultet u tome ili to ide preko natječaja?

Matija: I na faksu moramo slati projekte na natječaje.

Marina: Preko studentskog zbora, da. Plan nam je sad osnovati udrugu preko koje ćemo moći slati svoje projekte na natječaje. Ti [Marko] možeš više reći o tome.

Marko: Zbog nekih administrativnih i birokratskih stvari, ako bi napravili samo studentsku udrugu, većina financija trebala bi dolaziti od fakulteta i ne možemo se prijaviti na nikakve druge natječaje. U principu hoćemo napraviti studentsku udrugu koja nije fakultetska da imamo veću lepezu mogućnosti oko izbora natječaja i takvih stvari.

David: Što se tiče potrošenog vremena, mislim da te iznenadi koliko ustvari imaš slobodnog vremena. Da radiš jedan sat svaki dan, kroz neko vrijeme napraviš rad.

Marina: A i drugačije je u Koprivnici. Ovdje u Zagrebu ti više vremena prođe u, recimo, prometu. Koprivnica nije velika i ne možeš tako izgubiti vrijeme.

Matija: Koprivnica je ko jedan kvart ovdje.

Marina: I mi smo svi na našem smjeru kao neka zajednica, super funkcioniramo.

Matija: Jedni drugima pomažemo.

Marina: Nije problem naći se i raditi prije faksa, u ateljeu smo, radimo.

Matija: Tamo i sve počinje na kraju. U tom ateljeu.

Foto: Metastudij

Ja ne bi čak rekla da je u Zagrebu promet toliko velik problem, jer se možeš ograničiti na određeno područje i koncentrirati si život unutar toga, ali puno je distrakcija.

Marina: Da, sadržaja i svega. U Koprivnici ima, ali opet i fali. Zato baš i hoćemo nešto nadodati.

Matija: Ima jedan alternativni klub. Ima nekoliko birceva koji su dobri za izlazit, ali scene kakvu ima Zagreb, nema. Od cuga do gledanja filmova i ne znam kakvih druženja, ti u Zagrebu sve imaš. U Koprivnici nije da nema, ali može više.

Ok. Što se tiče samih financija, za što su vama točno potrebne? Koji su sve programi u planu? Spomenuli ste časopis, web.

Matija: Započeli smo s podcastom koji se dotiče naših tema sa Sjevera i Koprivnice, šta nas muči, šta nas ne muči. Doticao bi se u narednim epizodama dizajna i nečeg nama srodnog. To je jedan od projekata koji pokušavamo provuć.

Marina: Spomenuli smo i da imamo studio na faksu baš. Na profesionalnoj razini.

Matija: Audio-studio.

Marina: Tamo slušamo vježbe iz audio-produkcije i oblikovanja zvuka. Super je da ga možemo iskoristiti za taj podcast. Započeli smo i suradnju s Muzejom Grada Koprivnice i imamo podršku od FUNK-a po pitanju prostora.

Matija: Dosta ljudi dolazi na faks kao da je srednja škola, dođeš i odeš doma. A faks ti pruža toliko toga da to nije normalno. Kad kreneš malo u tom smjeru onda ti postane jasno koliki potencijal možeš ostvariti uz pomoć toga što ti faks pruža.

Marina: Imamo kul opremu, tablete za crtanje, Pc/Mac lab, taj studio, atelje u koji možeš doći kad god hoćeš. Tamo radimo i za faks i sa strane.

David: Što uložiš, to i dobiješ. Ali moraš nešto uložit.

Matija: Najvažnije je to da si okružen ljudima koji imaju iste interese kao ti, em sebe žele poboljšati, em žele poboljšati život u Koprivnici, jer i sami žive tamo. Dosta ljudi nije baš iz Koprivnice. Evo, u Metastudiju je samo Marko. Možeš naći ljude koji će preuzeti neke projekte izvana ili tebi pomoći oko tvog.

David: Metastudij je šansa. Čak i da si solo-igrač ti možeš doći u Metastudij i pitati „Ljudi, šta vi mislite o tome?“ Jer ja sam isto tako. Zato sam se pridružio tome. Sad imam priliku vidjeti ljude koje znam i za koje znam da će imati neko suprotno stajalište, koje će mi imati smisla i koje ću uzet u obzir. To mi je super!

Matija: Nije poanta da si govorimo, „Ma sve što si ti napravio je divno. Ti si najbolji.“

David: Mi smo ti prijatelji. Zato ćemo te šutnut u jaja.

Matija: Meni ne treba da ja donesem rad i da mi netko kaže, „Ma ti si savršen. Evo ti petak!“ Hoću da me netko popljuje da ja vidim šta je greška. Nakon četiri dana gledanja u nešto, ti više nisi objektivan.

David: To je najgore. Kada se zaljubiš u vlastitu ideju.

Matija: Treba naučit da ti nisi tu da ti se nešto svidi.

Treba ti da te slome.

Matija: U životu to najbolje funkcionira. Kad te slome si najjači.

David: To! To! Metastudij – mi ćemo vas slomiti.

Treba to staviti na neki dobar pečat.

Web: Metastudij

(Visited 880 times, 7 visits today)

Komentari