Istaknuto
16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

06.09.2018.

Na jednom mjestu okupili smo najzanimljivije koncerte koji nas ove jeseni očekuju u Zagrebu i Rijeci. Pred nama je sjajna jesen koju će obilježiti Deafheaven, God Is An Astronaut, Editors, Jethro Tull, Mudhoney, ali i brojni domaći izvođači.

Film

Najbolji filmovi 2017. godine

29.12.2017. Filmska redakcijaKolaž: Ziher.hr

Dok se spremate zakoračiti u novu godinu, mi brinemo da ne zaboravite što je sve dobrog u filmskom svijetu donijela ova 2017. godina. Ziherova filmska redakcija i ove si je godine zadala zadatak da u obilju pogledanih filmova izdvoji one najbolje. Izbor smo suzili na 20 filmova, trudeći se obuhvatiti i komercijalnu i nezavisnu filmsku produkciju. Ako vam je neki od izdvojenih filmova promaknuo, toplo preporučujemo da u ovim dugim zimskim danima nadoknadite propušteno.


20.
Logan, J. Mangold

James Mangold i Hugh Jackman s filmom Logan gledateljima i fanovima X-Men franšize napokon su dali film kakav heroj kao što je Wolverine zaslužuje. Mutanti su na pragu izumiranja, a Logana i profesora Charlesa Xaviera sustigla je starost, a s njom i svi problemi i bolesti koje ista nosi. U mnogočemu konstruiran po principu vesterna, Logan se izmiče tipičnoj superherojskoj radnji nabijenom akcijom te se fokusira na karakter i unutrašnja previranja samih likova. U skladu s vječnom hladnoćom njegovog karaktera, Logan je sada shrvan i klonuo duhom te u svojoj boli tone sve dublje. Međutim, kada se pojavi mlada Laura, mutantica veoma slična Loganu, on se daje u još jedan herojski trk, trk za sva vremena.

Nakon niza filmova u kojima smo se divili opakosti i neustrašivosti Wolverina cijeneći ga upravo zato što ulijeva strah u kosti, po prvi puta se nalazimo u situaciji da imamo priliku i potrebu suosjećati s njim, pa ga čak i sažalijevati. Ovaj neobičan prikaz Logana kao i činjenica da Jackmana i Stewarta više neće gledati, na gledatelja ostavlja neizbježan osjećaj osobnog opraštanja glumca od lika, franšize te njenih mnogobrojnih fanova.

Foto: hughxjackman.tumblr.com


19.
T2 Trainspotting, D. Boyle

Ove je godine Trainspotting, kultno filmsko ostvarenje iz 1996. snimljeno prema istoimenom romanu Irvinea Welsha, doživjelo svoj nastavak za koji je kao književni predložak poslužio roman “Porno”. Osim što okuplja originalnu glumačku postavu, T2 Trainspotting nas vraća na poznat teren tmurnih edinburških ulica koje se protežu između ogoljenih zidova visokih nebodera te kojima i dvadeset godina kasnije trče dobro nam poznata lica. Radnja započinje povratkom Marka Rentona (Ewan McGregor)  u Edinburgh, ali i u prošlost. Naime, Boyle se, premda potpuno ponire u događaje koji su uslijedili dvadeset godina kasnije, nerijetko referira na događaje iz prvog dijela, neovisno radi li se o retrospekciji izvedenoj poput dinamičnog flashbacka ili pak glazbenim podsjetnicima.

Prepoznatljiva dinamika i ritam izvedeni u zaigranim i stiliziranim filmskim postupcima te spojeni s akcijskim elementima i odgovarajućom glazbom čine ga stilski ravnim svom prethodniku. Ipak, ono što u najvećoj mjeri povezuje Trainspotting s njegovim nastavkom dobro je poznata fraza ”choose life” koja gledatelja potiče na ponovno promišljanje o njezinu značenju. Boyle pitanje normalnog života ovaj put dovodi na višu razinu interpretirajući život koji se mijenja kroz ljude koji se nisu u stanju promijeniti, ali čineći to na sebi svojstven humorističan i utješan način.

Foto: coolfilmstills.tumblr.com


18.
Wind River, T. Sheridan

Debitantski triler Taylora Sheridana Wind River odvodi gledatelja u snježnu i hladnu osamu indijanskog rezervata na američkom zapadu. Nakon što lokalni tragač Cory Lambert (Jeremy Renner) u snijegu pronađe mrtvo tijelo smrznute, ozlijeđene te silovane djevojke, u rezervat dolazi FBI-jeva agentica Jane Banner (Elizabeth Olsen) koja ga zamoli za pomoć kako bi identificirali i pronašli počinitelja. Ovaj se triler s elementima misterije s pravom može smatrati i neo-vesternom, a njegova ga mistična i osamljena atmosfera upotpunjena autentičnom glazbom u pojedinim aspektima čini neodoljivo bliskim Fargu Joela i Ethana Coena, posebno uzmemo li u obzir lik odlučne i odvažne agentice koja sama odlazi u rezervat kako bi radila na slučaju.

Wind River ne donosi isključivo turobnu priču o zločinu, već i onu o čovjeku i gubitku. Naime, bez obzira na činjenicu da se Sheridan u potpunosti posvećuje traganju za ubojicom te konačnom rješavanju zločina, psihološki se aspekt ostvaruje u proučavanju položaja čovjeka u nemilosrdnom i divljem okruženju u kojem vladaju opasni prirodni pretvarajući filmske postupke u metaforu za nemoćnog čovjeka bačenog u vrtlog beznadnih okolnosti.

Wind River

Foto: cinemavile.tumblr.com


17.
Good Time, B. i J. Safdie

Ovaj uzbudljivi i nadrealni kriminalistički triler donosi autentičnu i slojevitu priču o nadrealnom svijetu prožetom kriminalom i nasiljem, ali i emocijama te estetski privlačnim i humorističnim elementima. Radnja se odvija na ulicama New Yorka, a u njezinom je središtu Connie Nikas. Protagonista utjelovljuje Robert Pattinson čija je glumačka transformacija u ime indie i art kinematografije jednostavno zapanjujuća i čiju izvedbu bez sumnje možemo nazvati obranom vlastite glumačke karijere. Connie je drugorazredan kriminalac, ali izuzetno vješt i snalažljiv improvizator, koji se bježeći od jednog susreće s nizom drugih, naizgled bizarnih i nepotrebnih problema.

Good Time ulice New Yorka pretvara u duboko nadrealno i neonski obojeno igralište na koje smješta bizarnu avanturu te gledatelja uvodi u dinamičan i kaotičan svijet, podjednako privlačan koliko i destruktivan, ali u svakom slučaju uzbudljiv.

Foto: facebook.com/GoodTimeMov


16.
The Handmaiden, C. Park

Chan-wook Park već neko vrijeme glasi kao majstor umijeća stvaranja filma te svojim radom kontinuirano osvježava međunarodnu scenu. Inspiriran romanom Fingersmith britanske spisateljice Sarah Waters, Park radnju svog novog filma iz viktorijanskog vremena prebacuje u Koreju 30-ih godina prošlog stoljeća. The Handmaiden je djelo sjajnog filmskog genija koji prilikom stvaranja računa na svaki aspekt ovog medija. Od scenarija, scenografije, likova i glumaca do načina snimanja, ovaj film blista u svakom trenutku trajanja od 2 sata i 20 minuta.

The Handmaiden je priča o mladoj džeparici čiji je zadatak da pod krinkom osobne sluškinje privoli mladu i nestabilnu nasljednicu velikog bogatstva Japanku Hideko da se zaljubi u varalicu Fujiwaru te mu da svoju ruku kako bi on postao zakoniti vlasnik njena bogatstva. Ovo je tek prva razina zamršene priče koja se u nastavku otkriva u sjajnim obratima. Park radnji filma ne dopušta da se odvija linearno, zbog čega scenarij dijeli na nekoliko dijelova, na nekoliko različitih točki gledišta.

Ovaj je film trijumf kinematografije na svakom njenom nivou te mu se vrijedi vratiti iznova jer svako sljedeće gledanje garantira neki novi sjajan detalj koji niste uspjeli uhvatiti prethodnog puta.

Foto: facebook.com/handmaidenmovie


15.
Loveless, A. Zvyagintsev

Premijerno prikazan na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, Loveless je uspio osvojiti brojne nagrade što samo potvrđuje njegovu kvalitetu. Svijet u kojem nema ljubavi, u kojem hodaju samo ljušture i sjećanja nekada davno izgubljenih želja i težnji, brutalno je mjesto za jednog nevoljenog dječaka čiji se roditelji razvode. U jeku njihova međusobnih sukoba i već započetih novih života, mjesta za dvanaestogodišnjeg Aljošu nema, što u konačnici dovodi i do njegova nestanka.

Estetika u potpunosti podupire etiku koju redatelj propituje u filmu. Blijedi tonovi sasvim neutralnih boja kao što su bijela i siva, potpomognuti dugim nijemim kadrovima prostora i objekata, opisuju atmosferu svijeta u kojem nema ni trunke topline potrebne za razvoj djeteta.

Loveless je duboka studija o otuđenju čovjeka od vrijednosti i svjetonazora, ali i sud da je čovjek u konačnici tragično i na nesreću osuđeno biće. Zvyagintsev daje kritiku moderne obitelji i društvenih normi koje stvaraju masu blijedih hladnokrvnih zombija. Jednostavan, ali opet dubok i višeslojan, Loveless domišljato prenosi snažnu i jasnu poruku velikog značaja i vrijednosti.

Foto: kansassire.tumblr.com


14.
Western, V. Grisebach

Da vestern ne evocira samo neka prošla vremena ili nedostatak inovativnosti suvremenih holivudskih produkcija u nastojanju da ih oživi, pokazala je Valeska Grisebach sa svojim novim filmskim uratkom jednostavnog naziva – Western. Krenimo od očiglednog: ovim vrlo maskulinim žanrom bavi se žena koja, koristeći njegove idejne premise, uspijeva vješto i inovativno rekonstruirati ugođaj vesterna, bez vraćanja u prošlost ili na teritorij Divljeg zapada (barem ne u doslovnom smislu).

U ruralni i nerazvijeni bugarski predio na granici s Grčkom dolazi skupina njemačkih građevinara zaposlena da unaprijedi infrastrukturu kraja koji je ostao u nekim prošlim vremenima. Premda su došli s namjerom da odrade posao i zarade novac, Nijemci, što silom prilika što vlastitom željom, dolaze u kontakt s lokalnim bugarskim stanovništvom, a njihov novonastali odnos dovodi u pitanje status ravnopravnosti europskih kultura. Vrlo suvremeno osmišljena priča uspjela je iznjedriti inteligentan omaž žanru vesterna koji je ujedno i uspjela studija europske ksenofobije, nacionalizama i usamljenika koji svoj identitet unutar njih ne nalaze.

Foto: Youtube screenshot


13.
Florida Project, S. Baker

Jedan od najistaknutijih filmova godine svakako je novi uradak Seana Bakera čiji opus već isprofilirano barata s marginalnim temama američkog društva na inovativan i neposredan način (Tangerine, Prince of Broadway). Ovog se puta sjajni redatelj uhvatio u koštac s problemom naseljavanja jeftinih motela u neposrednoj blizini Disney Worlda u Orlandu. Film je snimljen iz perspektive djevojčice Moonee, koja u jednom od kičastih motela živi sa svojom mladom i nezaposlenom majkom, u vrijeme ljetnih praznika koje Moonee provodi radeći s prijateljima spačke u okolici svog “naselja”.

Sean Baker majstor je usvajanja perspektive vlastitih protagonista pa tako svijet motelskog naselja, kroz prizmu dječjeg pogleda, uistinu izgleda posebno. Živopisne boje, sjajna fotografija i beskrajno zanimljive pustolovine mladih junaka čine ovaj film jedinstvenim uvidom u marginaliziranu svakodnevnicu američkih građana, a nevjerojatne glumačke kreacije Brooklynn Prince, Brie Vinaite (koju je Baker našao preko njenog instagram profila) te jedinog filmskog veterana Willema Dafoea svakako su među najboljima ove godine.

Foto: facebook.com/TheFloridaProject


12.
La La Land, D. Chazelle

Hollywood se zaželio svoje stare magije i upravo su se time počastili u ovom magičnom mjuziklu o dvoje mladih, strastvenih i talentiranih ljudi koji se tijekom svoje potrage za uspjehom usput i zaljube. Prepun boja, glazbe i obavijen maglom nostalgije, La La Land zapravo priča priču o sukobu snova i ljubavi u životu dvoje sanjara koji ne mogu jedno bez drugog, ali ni zajedno.

Emma Stone i Ryan Gosling ponovno iskorištavaju svoju kemiju na ekranu i u retro kombinacijama skakuću, lebde, plešu i pjevaju za sve sanjare svijeta. Film je svojim šarmom gotovo pomeo svu konkurenciju na nagradama, a Emma Stone je zaradila svoj prvi Oscar za glavnu ulogu.

Premda je film izašao u 2016. godini., širu je distribuciju imao tek u 2017. godini te mu zbog te sitnice ne valja uskratiti mjesto na ovoj listi kada ga prije prošlogodišnjeg odabira nismo uspjeli pogledati.

Oscari 2017

Foto: facebook.com/LaLaLand


11.
Call Me by Your Name, L. Guadagnino

Call Me by Your Name Luce Guadagnina ljubavna je coming-of-age drama snimljena prema predlošku istoimenog romana Andréa Acimana iz 2007. godine. Ova je idilična i romantična priča u svoje središte smjestila ljubav između sedamnaestogodišnjeg mladića Elija i Olivera, mladog američkog znanstvenika koji zbog rada na arheološkom istraživanju ljeto provodi s Elijevom obitelji.  Izuzetna je snaga ove ljubavne priče njezina suptilnost i intima, ali i mogućnost da usprkos činjenici da je tajna, ona postaje dovoljno glasna da se može osjetiti i razumjeti te način na koji se njezin kraj kroz bol transformira u lijepa sjećanja.

Guadagnino pažljivim i pedantnim odabirom dubinskih mizanscena i scenografije, u kojoj gotovo svaki element sudjeluje u kreiranju filmske poetike, inzistira na prirodi, a ljubavnu priču prožima lirskim elementima melankolije i čežnje. Spoj romantičnih i idiličnih s glazbenim i motivima tjelesnosti i žudnje Call me by your name na svojevrstan način izoliraju od svakodnevne realnosti ovjekovječujući ljubav dovoljno veliku da ide uz rame klasicima.

Call me by your name

Foto: zfrlb.tumblr.com


10.
Dunkirk, C. Nolan

Nakon što nas je prije tri godine odvukao u bespuće svemira, Christopher Nolan ovog puta spušta se na tlo među vojnike u Drugom svjetskom ratu, točnije u Dunkirk. Nakon što su Saveznici izgubili bitku, ostali su opkoljeni na francuskoj plaži, u očajnoj potrebi za čudom. Nolan radnju filma dijeli u tri linije, jednu na kopnu, jednu u zraku i jednu u vodi, stvarajući od svake intenzivno iskustvo te ih gurajući prema istom cilju.

Nolan ponovno surađuje s poznatom ekipom koja uključuje Cilliana Murphyja, Toma Hardyja i Hansa Zimmera zaduženog za soundtrack, ali i neka više ili manje poznata imena poput Harryja Stylesa i Jacka Lowdena, koji mu svi pomognu u stvaranju ove moćne priče o preživljavanju, u kojoj je gledatelj sa svog mjesta premješten drito uz bok likovima na ekranu. Tako nije stvorena klasična emotivna i propagandna priča o strahotama i nepravednostima rata, već čisti doživljaj iskustva vojnika, nevjerojatna vizualna poslastica i trening za živce od dva sata.

Foto: trailer screenshot


9.
The Killing of a Sacred Deer, Y. Lanthimos

Grčki redatelj Yorgos Lanthimos ove se godine vratio s drugim filmom na engleskom jeziku i podijelio bazu svojih fanova, pomičući granice apsurdnog, provokativnog i simboličkog. Film o doktoru Stephenu Murphyju, njegovoj obitelji te šesnaestogodišnjem Martinu, dječaku koji traži osvetu za smrt oca, temeljen na motivima grčke tragedije Ifigenija u Aulidu, dokazao nam je da je Lanthimos jedan od najupečatljivijih i najznačajnijih redatelja ovog doba te da se tek zagrijava u svom pohodu na prestižne nagrade Američke filmske akademije. Kubrickovska estetika, antička filozofska etika, glazbena pozadina koja ledi krv u žilama te Colin Farrell, Nicole Kidman i Barry Keoghan u fantastičnim ulogama nešto je što ćemo zasigurno pamtiti u nadolazećim godinama.

Foto: facebook.com/sacreddeermovie


8.
Get Out, J. Peele

Redateljski prvijenac Jordana Peelea veliki je hit ove godine. Inspiriran filmom The Stepford Wives, Get Out relativno ustaljenu priču o momku koji upoznaje roditelje svoje djevojke oneobičava i zaogrće novim ruhom. I premda ga svrstavaju u horore, ovaj film funkcionira na potpuno drugačijem nivou u odnosu na ostale proizvode ovog žanra. Horor se ne ostvaruje ulozi nečeg natprirodnog i fantastičnog, nego se krije u strašnoj reprezentaciji događaja i svjetonazora iz pojavne stvarnosti koji prvenstveno potiču iz svakodnevne rasne problematike američkog društva. Upravo se na tom osjećaju latentne opasnosti polako i postepeno, razvija napetost i stvara nelagoda koja raste do točke usijanja.

Get Out je i tehnički blistavo ostvareno djelo u kojem se ističe svestrana kontrola pravog redateljskog znalca čije kadriranje, montiranje i dinamika podsjećaju na neke vrhunske filmske redatelje. I dok se stječe dojam da nas je Peele uskratio za kraj sa snažnijim efektom ili barem za još nekoliko minuta filma, konačni proizvod bez obzira na to djeluje fascinantno i snažno za prvi film u redateljskoj ulozi.

Foto: Facebook.com/GetOutMovie


7.
The Square, R. Östlund

Iz perspektive uglednog kulturnog djelatnika, švedski redatelj postavlja paralelu između ideja i ideala dobrostojećeg, urbanog i kulturnog dijela društva te stvarnosti koja ga okružuje. Ideja trga, odnosno pravokutnika (u izvorniku riječ square pokriva oba pojma), kao umjetničke instalacija koja poziva na sigurnost i sklad, nasuprot stvarnom prostoru koji od tih ideala odudara (čak i u Švedskoj) poprilično. Izuzev toga, Trg vješto prikazuje snagu novih metoda reklamiranja te snagu medijske manipulacije, a sve spomenuto ocrtava na britak, duhovit i vrlo upečatljiv način, kao satirični vodič kroz elitnu kulturnu Europu.

the square

Foto: facebook.com/TheSquare


6.
Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, M. McDonagh 

Ovaj je film osuđen na uspjeh i simpatiju velike većine gledatelja. Omiljena Frances McDormand glumi majku koja nastoji natjerati lokalnu policiju da razriješi već godinu dana star slučaj brutalnog silovanja i ubojstva njene maloljetne kćeri.

Priča smještena u okvire malog američkog gradića gotovo vesternski oživljava borbu pojedinca za pravdu dok mu cijeli sustav stoji okrenut leđima. No nitko u tom procesu nije sasvim kriv ni sasvim nedužan, a crnohumorna interpretacija likova i događaja daje iskrenost i svježinu koju možemo usporediti nekom od uspješnica braće Coen prilagođenoj malo široj publici. Najveći adut filma odlični su dijalozi te živopisna karakterizacija likova koja britko ocrtava malu američku sredinu uz postojan naglasak da ovo na koncu ipak jest fikcija, i to vrlo zabavna, pa povremenih eksplozivnih rješenja – bilo dijaloških bilo akcijskih – ne nedostaje.

Premda prema kraju filma scenarij ide možda malo previše uz dlaku očekivanjima gledatelja te prvotnu odvažnost katkad zamjenjuje dobrohotna pomirljivost, Three Billboards jedna je od najboljih crnohumornih komedija ove godine.

Foto: facebook.com/londonfilmfestival


5.
A Ghost Story, D. Lowery

Novi film David Loweryja daje uvid u redateljeve misli i osjećaje prema životu, smrti i svemiru te prati glazbenika M koji se nakon prometne nesreće budi u mrtvačnici kao duh nakon čega ga čudnovata svjetlost privlači natrag u njegov maleni dom u predgrađu gdje je osuđen provesti preostalo vrijeme svijeta. Casey Affleck koji uspijeva izraziti čitav niz osjećaja sakriven pod bijelom plahtom, Rooney Mara koja punih pet minuta proždire pitu u tišini te 4:3 format zaobljenih ivica, samo su neki od jedinstvenih trenutaka koji krase ovaj film koji je nažalost zaobišao regionalnu kino distribuciju kao i veliki broj festivala.

Ipak s kratkim periodom Lowerijevog pisanja scenarija i snimanja, malim budžetom i specifičnim izgledom koji ostavlja dojam kućnog uratka, A Ghost Story zasigurno će poslužiti kao uzor i inspiracija mnogim nadolazećim mladim redateljima, a veoma su dobre mogućnosti da s vremenom postane jedan od onih malih i nezavisnih filmskih klasika.

a ghost story

Foto: facebook.com/GhostStoryMovie


4.
Beats Per Minute, R. Campillo

Novi film Roberta Campilla naprosto mora postići veliki odjek jer svjedoči jednu stvarnost koju ni danas još ne možemo nazvati prošlošću, a kojoj definitivno trebamo odati priznanje – borbu protiv epidemije AIDS-a devedesetih godina 20. stoljeća u Parizu. BPM prati skupinu aktivista pod nazivom ACT UP koji svojim glasnim i upečatljivim djelovanjem žele upoznati svijet s bitkom koju vode te natjerati vlasti da pomognu zaraženima koji su uglavnom osuđeni na brzu i bolnu smrt. ACT UP okuplja sve ljude kojima je stalo da se pokrene javna skrb i zaustavi marginalizacija epidemije – zaražene i zdrave, homoseksualne i heteroseksualne orijentacije, ovisnike, roditelje, djecu. I dok je u središtu radnje aktivizam organizacije, njihovi sastanci i djelovanja, paralelno se prati i ljubavna priča dvojice aktivista, Nathana koji nije zaražen te Seana koji jest.

BPM je živo, strastveno i frenetično svjedočanstvo borbe protiv AIDS-a, ksenofobije i neznanja te kao takvo najjače oružje u i dalje nezavršenoj borbi. Iskrena priča o ustrajnosti i volji, ali i očaju i strahu, nije samo dobra edukacija za sve neupućene već i izuzetno iskustvo dinamičnog i usložnjenog filmskog jezika. Način na koji montaža isprepliće sfere privatnog i javnog te živog i umirućeg, prožete gotovo euforičnom kamerom koja ne gubi na vremenu, već žurno prati zbivanja oko sebe, angažira gledatelja prenoseći mu iskrenu emociju iskustva prikazanih događaja. BPM je jedinstvena filmska i životna lekcija.

BPM

Foto: iloveflannelonaman.tumblr.com


3.
The Shape of Water, G. del Toro

Ljubavna priča o amfibijskom čovjeku i nijemoj djevojci smještena u doba hladnog rata donijela nam je do sada najljepši fantazijski svijet Guillerma del Tora. Besprijekorno urađena scenografija, kostimografija i color paleta nešto su što se svakako moglo očekivati od del Tora, ali kada se na to sve doda priča koja uspijeva pokazati i drugu stranu svih karaktera, uključujući i velike negativce, dobije se film vrijedan mnogobrojnih nominacija za Oscare s odličnim šansama da osvoji nekolicinu njih. U pitanju je film kojem će se fanovi redatelja vraćati iznova i iznova baš kako to čine i s filmovima Hellboy i Pan’s Labyrinth.

Foto: facebook.com/theshapeofwater


2.
Blade Runner 2049, D. Villeneuve

Blade Runner 2049  u gotovo tri sata trajanja ne može se svrstati u uobičajene žanrovske ladice. Film savršeno upućuje na ono što progoni i pogoni napredak koji se u socijalno-tehnološkom kontekstu događa svaki dan. Doza misterije, drame, trilera i kriminalističkog u filmu je isprepletena na način da je svaki aspekt dovoljno zastupljen, ali da ni u jedno ne ulazi previše duboko, a sve kako bi u prvi plan sjela cyberpunk atmosfera koja je uspješno okrunjena u prvom filmu.

Ovo je djelo tako djelomična posveta onome što je napisano 1968., onome što je snimljeno 1982. i društvenom stanju koje uključuje vrijeme do danas. Villeneuve je iskoristio ono najbolje iz svojih prošlih filmova (Prisoners, Enemy, Sicario, Arrival, Incendies, Polytechnique) i uz dječački san o stvaranju novog Blade Runnera snimio SF dostojan naše sadašnjosti koji će utjecati i na budućnost filma.

blade runner 2049

Foto: YouTube Trailer screenshot


1.
Foxtrot, S. Maoz

Dobitnik Velike nagrade žirija ovogodišnjeg Venecijanskog filmskog festivala je Foxtrot Samuela Maoza koji je osam godina ranije za svoj prvijenac Lebanon u Izrael ponio prvog Zlatnog lava. U novom se filmu izraelski redatelj opet hvata u koštac s problematikom rata, ispreplićući je ovog puta s temom obiteljskih odnosa i gubitaka tako cjelovito, virtuozno i upečatljivo da film na svim razinama nudi najbolje od sedme umjetnosti.

Osmišljen u obliku uokvirenog triptiha, Foxtrot u prvom dijelu prikazuje dan kada roditelji mladog izraelskog vojnika primaju vijest o njegovoj smrti na dužnosti. Središnji dio bilježi nekoliko vojnih epizoda s dužnosti spomenutog mladića te se kraj filma ponovno vraća na prikaz roditelja s određenim vremenskim odmakom. Svaka priča ima vlastiti tempo i poseban stil te naoko djeluju kao posve autonomne cjeline, no u konačnici zajedno oblikuju hladnu igru sudbine s kojom se protagonisti moraju nositi.

Ono što izdvaja Foxtrot od drugih filmova slične tematike jedinstveni je jezik kamere i zvuka koji je vrlo promišljen, osviješten i intenzivan – uvijek korak ispred gledatelja, spreman da ga svakom nadolazećom scenom iznenadi ili očara, izvlačeći maksimum iz svakog prizora. Tome značajno pridonosi i izvedba glumaca, posebice oca (sjajni Lior Ashkenazi) te zaokruženost i dubina karakterizacije svih ostalih likova. Foxtrot je podjednako emotivno nabijen i inteligentan film koji oduševljava i radnjom i filmskim jezikom pa, gledajući ga, uživamo uz misao da baš zbog filmova poput ovog – volimo filmove.

Foto: trailer screenshot

(Visited 10.386 times, 416 visits today)

Komentari