Najveća živuća glumica Vanessa Redgrave otvara sezonu Filozofskog teatra
Legendarni glumac Laurence Olivier 30. je siječnja 1937. godine u pauzi „Hamleta“ u londonskom kazalištu The Old Vic izgovorio slavnu rečenicu: „Dame i gospodo, danas je rođena velika glumica, Laert ima kćer“. Naime, toga dana Olivier je najavio rođenje kćeri svojega kolege Michaela Redgravea te je prorekao budućnost jednoj od najvećih glumica naše povijesti – Vanessi Redgrave.
U nedjelju, 19. listopada u 19:30 sati, Filozofski teatar zagrebačkog HNK otvara novu sezonu upravo s glumicom Vanessom Redgrave. Slavni Arthur Miller i Tenessee Williams prozvali su je „najvećom živućom glumicom“, a do današnjeg dana ona je jedina britanska glumica koja je osvojila Oscara, Emmy, Tonyja, Oliviera, Palme d’Or i Golden Globe.
Ljubav prema glumi u obitelji Redgrave bila je nasljedna. Osim što se njome bavio slavni par Redgrave, istim stopama krenuli su i Vanessin brat Corin te sestra Lynn, a kasnije i njena djeca. Vanessa je počela glumiti 1954. godine u Central School of Speech and Drama u Londonu. Debitirala je 1961. godine u kazalištu Royal Shakespeare Theatre Company nastupivši u komediji „Kako vam je drago“. Tijekom svoga života odigrala je više od trideset uloga na prestižnim scenama West Enda i Broadwaya. Zablistala je u predstavama „Godina magičnog razmišljanja“, „Dugo putovanje u noć“ te „Vozeći gospođicu Daisy“.
Također je glumila u više od osamdeset filmova te je šest puta nominirana za Oscara, a dobila ga je za najbolju sporednu ulogu u filmu Julia (Fred Zinnemann, 1977.). Neki od njezinih filmova poput Blow-up (Michelangelo Antonioni, 1966.) postali su filmski klasici. No, iako Vanessa Redgrave ima karijeru koja nas ostavlja bez daha, postavlja se pitanje koja je zapravo njezina uloga u Filozofskom teatru. Zašto je baš ona izabrana i što ju razlikuje od svih drugih uspješnih glumica našega doba?
Vanessa Redgrave je aktivistica. Mnogi su smatrali da iza njenih ideja i uvjerenja stoji politička pozadina i nazivali su je promoćurnom. S druge strane, ona tvrdi da ništa od onoga što radi nije političko, već da se radi o borbi za ljudska prava koja bi trebala biti univerzalna, a ne privilegirana. Zbog svojih je ideala i uvjerenja često gubila uloge koje je zaslužila. Zatvarala su joj se mnoga vrata jer je drugačije razmišljala, jer se zalagala za stvari o kojima se tada nije smjelo niti pomišljati. Vanessa Redgrave po svojim uvjerenjima i borbi bila je ispred vremena i to je plašilo, a i dalje plaši njene suvremenike.
Svoju borbu započela je sedamdesetih godina kada je prosvjedovala protiv rata u Vijetnamu. Prijelomnu godinu u njenoj karijeri predstavlja 1977. kada je izašao film Julia redatalja Fredda Zimmenna. Ona se pojavljuje u ulozi mlade antifašistkinje koja pomaže Židovima u bijegu od nacističkog režima. Te iste godine izašao je njezin dokumentarac The Palestinian koji govori o vječnom problemu Bliskog istoka. Redgrave u dokumentarcu otvoreno zauzima stranu PLO-a odnosno Oslobodilačkog pokreta Palestine te naziva cionistički pokret brutalnim i rasističkim. S tim dokumentarnim filmom našla se na meti kritičara te je jedno kino čak bilo bombardirano dan prije prikazivanja The Palestinian.
Ona je imala ključnu ulogu u stranci „Workers Revolutionary Party“. Potom je u devedesetima godinama obnašala ulogu UNICEF-ove ambasadorice dobre volje. Oštro je napadala rat protiv terorizma nikada ne posustajući u borbi za ljudska prava. Kada su nedavno izbili prosvjedi u Bosni, nekoliko ju je puta posjetila i podržala tuzlanske radnike. Ova velika glumica, ali ponajprije snažna žena u nedjelju će nam govoriti o aktivizmu, što za nju znači borba za ljudska prava, zašto nikada nije posustala, kakav je odnos politike i glume te što joj je sve život donio.
