Naš komentar: Silente – “Indiferentnost u glazbi je najgora opcija”
Raspali su se, pa nakon godinu dana ponovno okupili. Ili je to bila samo pauza? Kako god, Silente su i prije ”raspada” bili bend oko kojeg su se lomila koplja, možda jedan od rijetkih u Hrvatskoj oko kojeg je onih ravnodušnih bilo najmanje – publika ih ili voli ili ne može podnijeti, a oni već godinama pune svaku dvoranu u kojoj nastupe. Hoće li se taj niz nastaviti i nakon ponovnog okupljanja vidjet ćemo 17. studenog u Domu sportova na povratničkom koncertu kojim promoviraju svoj treći studijski album “Malo magle, malo mjesečine”.
Posjeli smo Tibora i Sanina Karamehmedovića, dali im 11 vrućih tema i dobili njihov komentar.
Autorska prava u Hrvatskoj
Tibor: Jednako zbunjujuće kao i svaki pojam koji nitko ne razumije. Može biti bolje, ali nitko ne traži da bude bolje. Tako da ostaje kako je dok netko ne smisli nešto bolje.
Publika koja razgovara na koncertima
Tibor: Nek’ ljudi rade što hoće. Ja osobno volim biti sam na koncertu, kao što i muziku volim aktivno slušati sam.
Sanin: Još uvijek su mi gori oni koji cijeli koncert snimaju s mobitelom. Odjednom se dogodi da je tisuću mobitela u zraku.
To ti je problem?
Sanin: Imam osjećaj da će ljudi propustiti nešto dok traže dobru snimku i dobar kadar. Spusti to, gledaj svojim očima i bit će ti bolje, imat ćeš bolji doživljaj.
Izvođači koji prekidaju koncert ako ljudi pričaju
Tibor: Njihov izbor.
Žanr: pastirski rock
Tibor: Jednako loš naziv kao i svaki drugi žanr. Ne znam zašto to ljudi rade, toliko se žanrova sada stvorilo da glazbenici imaju po 7-8 žanrova, ali to ne govori je li muzika dobra ili loša.
Sanin: Možda prije pastirski pop… dobra zajebancija!
Konkurencija
Tibor: Volio bih da je ima više. Volio bih da ima toliko konkurencije da sam ja najlošiji od svih njih, da mi je toliko teško doći na pozornicu od srama koliko dobre muzike ima oko mene. To mi je idealna situacija.
Sanin: Dobro je rekao. Konkurencija je teška riječ…
Ima li vam negativnu ili pozitivnu konotaciju?
Sanin: Jako pozitivnu.
Tibor: Pozitivnu, ali kažem, mi međusobno ne gledamo svi isto na taj pojam. Ali konkurencija u hrvatskoj glazbi je definitivno pozitivna stvar.
Kreativna blokada
Tibor: Trenutačno smo u jednoj (smijeh) Radim stalno, ali eventualno kad napišem nešto loše to nazovem blokadom.
Porez na ulaznice za koncerte
Tibor: Slabo znam o tome… To je mali dio ogromnog problema i što god da kažem, negdje ću pogriješiti. Nelogično je očekivati da će ikoga biti briga za muziku ako ljude koji se bave muzikom nije briga za nju.
Sanin: Kada bi se od tog poreza financirao neki drugi dio grane, na primjer festivali, to bi imalo nekog smisla.
Hiperinflacija festivala
Tibor: Bilo ih je milijun, sad su četiri.
Koja četiri?
Tibor: (smijeh) Znaš ti koja četiri! Jedina četiri kojih se ljudi mogu sjetiti i na koja odlaze. Opet, nije to bez razloga.
Podijeljenost publike
Tibor: Draže mi je da me ili vole ili mrze nego da mi kažu da sam isti kao drugi. Ne vjerujem da je indiferentnost u glazbi dobra, tako da mi je draže da je ovako.
Sanin: Čak i onaj koji je uložio neki trud da nešto mrzi ili da nešto voli nama odgovara.
Centraliziranost scene
Tibor: Centraliziranost bilo čega! Ovdje je najviše ljudi na fakultetima, cijela scena je tu, ljudi su najviše spremni platiti kartu za koncert pa se i najviše stvari organizira. Nije da ih drugdje nema. Ima događaja, ali budu otkazani jer nema interesa. Da ga ima, ne bi bilo tako.
Sanin: Ljudi dolaze do Zagreba na veće koncerte, usput obave šoping. U druge gradove ne bi tako otišli. Zagreb je svima zanimljiv.
Atmosfera u prepunoj dvorani ili u manjem klubu
Sanin: To uopće nije pravilo. Neki manji koncerti koje smo svirali su bili da ne možeš vjerovat’, da toliko malo ljudi može stvoriti toliko veliku snagu. A bilo je i velikih koncerata koji su djelovali prazno tako da nisam baš uočio neku razliku.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
