Istaknuto
20.06.2019.

Vrijeme čitanja: 3 minute Grohl je zaurlao i vrijeme je stalo. Na tronu rock'n'rolla može stajati samo jedan bend. To su, do daljnjega, Foo Fighters.

19.06.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Nova glazba ovog tjedna nudi izbor domaćih i regionalnih noviteta za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

Film

Raspadnuti esej o intimnosti površno opsjednut seksom (“Ne diraj”, A. Pintilie)

11.12.2018. David GašoFoto: YouTube screenshot
Vrijeme čitanja: 3 minute

Ne diraj, dobitnik Zlatnog Medvjeda u Berlinu, je zbunjen film. Zbunjuje publiku koliko zbunjuje i samog sebe, a gledatelju uspješno vraća njegovu nevinost – ili mu barem stvara iluziju da nije zagrebao ni pod površinu onoga što seksualnost nudi.

Mislim da ne mogu dovoljno istaknuti koliko nisam uživao u ovom filmu. Nakon svojeg prvog gledanja, bio sam toliko zatrpan njegovim idejama da sam se borio s običnim početkom pisanja recenzije kao s pitonom u živom pijesku – Ne diraj se nastanio u mojem mozgu i nametljivo počeo jahati moje moždane vijuge. Nakon što je prošlo nekoliko dana i nakon što me je Ne diraj uspješno okitio svim svojim traumatičnim trenutcima, odlučio sam se iščupati iz delirija i dati mu još jednu priliku – ovo je bio poluvolonterski mazohizam.

Touch Me Not je film dvosatnog trajanja u kojeg je bešavno kondenzirano barem sedam sati sadržaja, a njegova nelinearna eksperimentalnost me je unatoč svojoj ispranosti zadržala uz ekran – od početka me je samo zanimalo kamo me redateljica Adina Pintilie zapravo vodi, a ukratko nigdje – ne vodi me nigdje. Usađen mi je strah kako nisam u cijelosti uspio shvatiti film ili možda njegovu preambicioznu poruku, ali nakon što sam uspješno otresao njegov šal snobizma i prozirne namjere da šokira publiku, odlučio sam da sam pokušavajući ga shvatiti potrošio dva zamorno dugačka sata svojeg života – dvaput.

Foto: press YouTube screenshot

Kada film bez cenzure postaje soft-porn

Da više ne duljim, redateljica u filmu secira misli, slabosti i fetiše troje glavnih likova: pedesetogodišnju voajeristicu Lauru Benson, seksualno izgubljenog Tómasa te muškarca koji pati od spinalne mišićne atrofije – Christiana. Christian je nepokretan, a seksualni odnos njega i njegove žene Grit prikazan je bez cenzure te na način kojim je cijeli film mogao pristupiti razbijanju seksualnih tabua i predrasuda.

Christian bez obzira na svoju invalidnost, deformiranu kralježnicu i čeljust zbog koje ne može kontrolirati izlučivanje sline, nosi mudru osobnost kojom je lako biti dotaknut ako si promatrač dopusti vidjeti dalje od površine. S druge strane, imamo promašenu muzu, Lauru, s kojom iskustvo nikad nije dovoljno neugodno – ona je ukočena koliko i napaljena, impresivno nezanimljiva, a njezin bi cijeli luk bez dobrodošlih prekidanja trenutcima seks-radnika Hanne i Seanija bio potpuno zanemariv.

Gledajući Ne Diraj u prilici ste vidjeti dovoljno penisa i golog tijela za cijeli život – zavezani na ovom seks-vlaku budite spremni osjetiti sve. Broj golih ljudi koje ćete vidjeti eksponencijalno raste, a zatim razbija strop Tómasovim odlaskom u seks klub. Touch Me Not se osjeća vrlo pozvano pa zatim velikodušno prikazuje sve moguće BDSM prakse popraćene nepotrebno dugim epileptičnim strobovskim sekvencama. Do ovog trenutka sam mislio kako se film (iako na tankom ledu) uspješno kliže prostorom intime i dodira – na kraju ipak propada u ledenu vodu koja ga sveukupno čini jadnim i iscrpljujućim iskustvom.

Ne Diraj djeluje samozadovoljno svojim promašenim ciljem

Nikad se nisam osjećao toliko netaknuto i čedno kao nakon Touch Me Not. Ne bih ga gledao ni s najboljim prijateljem, a nakon bestidnog iskustva koje on jest, nisam mogao pogledati ni samog sebe u ogledalu. Film posjeduje neugodnu osobinu kojom čak i seks-pozitivne pojedince uspijeva odbiti – nitko se ovdje ne srami seksa, gole žene, muškarca ili same ideje da je seksualno iskustvo spektar mogućnosti.

Ono čega se sramimo je što ovaj film poprilično samozadovoljno uzima iskrenost i užitak seksa te ga čini nečim odvratnim, sramotnim, rijetkim, neistraženim ili enigmatičnim na propaloj misiji da dokaže upravo suprotno. Ne Diraj je raspadnuti esej o intimnosti površno opsjednut seksom kojem se  najradije više nikad ne bih vratio. Miješajući stvarnost i fikciju te iskrenost i izravni ekshibicionizam, ovaj je dokumentarno-igrani hibrid pokušao približiti publiku lepezi seksualnih užitaka, a pritom svojom površnom perverznošću uništio seks.

Film smo pogledali u sklopu ovogodišnjeg Human Rights Film Festivala. 


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

(Visited 301 times, 6 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 1.800 out of 5)

Komentari