novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Nepoznate konstrukcije nepotpunih predmeta: “Neka djela sama govore”

Foto: Adela Mrnjaus
Vrijeme čitanja: 2 minute

Gotovo u samom središtu grada, u Ilici, u simpatičnom prostoru Živog ateljea, u srijedu 10. svibnja, otvorena je izložba Nepoznate konstrukcije nepotpunih predmeta mlade umjetnice Jelene Sokić. U malom prostoru ateljea smjestila su se dva velika djela, četiri manja platna i nekoliko manjih formata. Uz kolače, vino i večernje zrake sunca posjetitelji su imali mogućnost pogledati izložbu koja donosi i oslikava Jelenine trenutne okupacije i razmišljanja.

Foto: Adela Mrnjaus

Upravo su dva velika platna predstavljala okosnicu cijele izložbe. U njima je Jelena sažela svoje viđenje današnjeg svijeta i čovjeka. Prvo od njih, posjetitelji su mogli vidjeti samim ulaskom u prostor.

Deformacija ljudske svijesti

Na središnjem zidu nalazi se platno s prikazom grada iznad kojeg lebde deformirani dijelovi tijela. Grad je prazan, dok je samo djelo prepuno simbolizma. Upravo su se na ovom platnu susreli glavni motivi koje Jelena provlači kroz gotovo sva svoja djela. Deformirano tijelo moglo bi se protumačiti kao simbol čovjekove izgubljenosti. Deformacija je stanje koje je prouzročio on sam te društvo koje je stvorio i norme koje si svaki dan iznova postavlja.

U prostoriji pokraj nalazi se još jedno veliko platno te tri manja. Središnja slika otkriva mnoštvo simbola koji navode te potiču otvaranje pitanja o prolaznosti. Prikazano dijete, ženske grudi, čovjek koji beživotno leži, sve su to motivi koji nas asociraju na život, na sve njegove dijelove, na rađanje i umiranje. Izrazita fluidnost kompozicije sugerira prolazak odnosno vrijeme, to što čovjek neprestano pokušava uhvatiti, ali mu gotovo uvijek izmiče iz ruke. Ono neprestano teče te podsjeća čovjeka na vlastitu prolaznost.

Foto: Adela Mrnjaus

Na dva platna na zidu pokraj Jelena je prikazala ljude u svakodnevici, okružene prirodom i gradom, te maske koje im zamjenjuju lica. Maska je čovjeku davno služila kao sjena, za skrivanje lica i duše. Danas je maska sredstvo uz pomoć kojeg čovjek skriva svoju izgubljenost i ravnodušnost koju je, ironično, sam izazvao.

Nadrealizam u malim formama

Osim velikih djela, posjetitelji su mogli vidjeti i nekoliko malih formata na kojim se Jelena igrala tehnikom kolaža, tempere i tuša. Nadrealistički prikazi i kompozicije uvlače nas u sam bitak čovjeka te nam daju prostora za razmišljanje o vlastitom.

Foto: Adela Mrnjaus

Na djelima je nemoguće ne zamijetiti dalijevske krajolike i forme. Jelena se u gotovo svim svojim djelima igra nadrealizmom koji joj daje mogućnost da kroz umjetnost progovara o pitanjima koja si svakodnevno postavlja te poziva promatrača da zajedno s njom potraži odgovor. Ona ne govori o svojim djelima, ona im ne postavlja granice. Ona govori kroz njih te pušta da i djela sama govore.

Izložba se može razgledati do sutra, 13. svibnja.

Be social
Što misliš o ovoj izložbi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari