Novi film Wernera Herzoga o utjecaju virtualnog svijeta otvara 14. Human Rights Film Festival
14. Human Rights Film Festival, festival angažiranog i autorskog filma, održat će se od 5. do 11. prosinca u kinu Europa i MM centru Studentskog centra u Zagrebu te od 8. do 12. prosinca 2016. u riječkom Art-kinu Croatia.
Filmski program ove godine donosi 35 dokumentarnih i igranih naslova, a festival će otvoriti svježi dokumentarac istaknutog njemačkog autora Wernera Herzoga, Tko bi rekao: Fantazije umreženog svijeta, u kojem istražuje učinak Interneta, robotike, umjetne inteligencije i “interneta stvari” na živote ljudi. Herzog bilježi utjecaj virtualnog svijeta od njegovih početaka do najšireg dosega, istražujući digitalni krajolik s jednakom znatiželjom i maštom kakvom je prethodno pristupao istraživanju destinacija kao što su Amazona, Sahara, Južni pol ili australska divljina. Ovdje on vodi gledatelje na putovanje kroz niz provokativnih razgovora koji otkrivaju načine na koje je digitalni svijet transformirao način na koji virtualno funkcionira u stvarnom svijetu posla, obrazovanja, zdravstvene zaštite, kao i samu srž i način na koji vodimo i održavamo naše privatne odnose.
Pored spomenutog naslova, u sklopu otvaranja festivala, bit će prikazan i posljednji dokumentarac nedavno preminulog Abbasa Kiarostamija, jednog od vodećih iranskih i svjetskih filmskih autora. Riječ je o kratkom dokumentarcu Vodi me kući u kojem je autor kamerom zabilježio prekasne pejzaže juga Italije s fokusom na drvorede i stepenice. Za sve ljubitelje života i djela renomiranog iranskog filmaša, vrijedi istaknuti i da će prvi festivalski dan uključiti projekciju dokumentarca 76 minuta i 15 sekundi s Abbasom Kiarostamijem autora Seifollaha Samadiana u kojem će gledatelji imati jedinstvenu priliku zaviriti u dosad neobjavljene i neotkrivene trenutke Kiarostamijeva života i rada. Naime, Samadian je bio jedan od njegovih najbližih suradnika pa spomenuti film uključuje snimke koje su obilježile njihovo 25 godina dugo prijateljstvo, i to kroz različite prilike i događaje: filmske festivale, izložbe, umjetničke događaje, radionice kao i svakodnevna druženja.
Austerlitz je najnoviji film ukrajinskog redatelja Sergeja Loznice – riječ je o filmskom eseju o genocidnom turizmu, portretu masovnih turista koji posjećuju bivše nacističke koncentracione logore kao i studija o povezanosti (i sukobu) suvremene kulture i svetosti tih lokacija. Loznicin film nije samo osvrt na medijatizaciju i spektakulizaciju holokausta, nego i na nepremostiv jaz između prošlosti i sadašnjosti – napetosti između naših pokušaja da učimo iz naše povijesti i nesposobnosti da ju doista preuzmemo i prihvatimo. Kao djelo koje propituje banalnost i doseg zla, ograničenja sjećanja i mogućnosti empatije u konstantno problematičnom svijetu, Austerlitz postavlja i pitanje kako je to biti čovjek ispred lica užasa. Austerlitz je osvojio Zlatnu golubicu za najbolji film na ovogodišnjem, 59. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma DOK Leipzig.
Egzil je najnoviji dokumentarac kambodžansko-francuskog dokumentarista Rithyja Panha (prethodni dokumentarac Slika koje nedostaje bio je nominiran za Oscara, a prikazan je na HRFF-u 2014. godine). Tema Egzila je prisilno raseljavanje a odnosi se na život stanovnika Kambodže u vrijeme režima Crvenih Kmera. Panh u ovom filmskom eseju opet progovara o vlastitu iskustvu i to u razdoblju između 1975. i 1979. godine, kada je bio prisiljen pobjeći iz glavnog grada Phnom Penha za vrijeme diktature Pol Pota. Brojni članovi njegove obitelji stradali su pod spomenutom diktaturom. Za razliku od prethodnog uratka, Egzil je više racionalno djelo, koje koristeći citate Baudelairea, Maoa i mnogih drugih, nastoji razumjeti prirodu revolucionarnih ideologija kao i istražiti jaz između autorovih spoznaja kao tinejdžera i onih danas.
Igrana selekcija festivala, između ostalih naslova, uključuje brazilski film Aquarius autora Klebera Mendonçe Filhae. Riječ je o drami u čijem je fokusu Clara (sjajna Sonia Braga), posljednja stanarka zgrade Aquarius, koja odbija prodati svoj stan građevinskoj kompaniji čiji je cilj zamijeniti ju novom građevinom. Aquarius je surova studija o klasi, nepotizmu i nedostatku korporativne odgovornosti, ali i o besmislenosti mjesta i stvari: o povijesti i sjećanjima koje sadrže naša obitavališta, naši komadi namještaja ili neki posebno dragi komad koji smo kupili prije nekoliko godina u rabljenom dućanu. Riječ je o neizvjesnoj drami o našim odnosima prema fizičkom svijetu. Aquarius je nagrađen nizom priznanja, među ostalim nagradom za najbolji film filmskog festivala u Sydneyu i festivala World Cinema u Amsterdamu, dok je na ovogodišnjem festivalu u Cannesu prikazan u konkurenciji za Zlatnu palmu i Queer palmu.
Pored filmskog programa, popratni festivalski program uključuje niz diskusija, a kao i prethodnih godina, festival se realizira u suradnji s partnerima iz brojnih drugih ljudsko-pravaških organizacija, kao i državnih institucija. Posebno ističemo višegodišnju suradnju s Uredom Europskog parlamenta vezanu uz nagradu Saharov za slobodu misli koju svake godine dodjeljuje Europski parlament, a koja će se ove godine odvijati u obliku Akademije Saharov.
Human Rights Film Festival pokrenut je 2002. godine s ciljem promicanja kulture ljudskih prava, a organiziraju ga Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture “URK”.
Ulaz na sve projekcije i popratna događanja 14. Human Rights Film Festivala je besplatan.
