“Nuspojave” (Goran Bare i Majke): Iskren album izmučenog čovjeka
Malo je reći kako je Goran Bare jedinstvena pojava na sceni. Nakon što je početkom ovog desetljeća s krnjim Majkama izbacio “Teške boje“, zaredalo se nekoliko godina sveopće pojavnosti njega kao osobe, od gostovanja u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 do medijske eksponiranosti svakog njegovog koncertnog ekscesa. Nije teško razumijeti da mu je bio pun znate već čega, zbog čega zadnju godinu ili dvije od dobrog starog medijski eksponiranog Bareta ni glasa. I dobro da je bilo tako jer je to značilo da se nešto kuha i radi.
S manje natrpanim koncertnim rasporedom, izgledom izmučenog čovjeka i prepoznatljivim vokalom pojavio se u solo verziji početkom 2017. sa singlom Osvijesti me te najavio kako snima najmračniji album do sada. Tekstom i melodijom ponovno vraćen među žive, s opet promijenjenom postavom benda i ponekom usiljenom šprancom koja je zapravo njegov osobni pečat pjesmi, pjesma je garantiralo povratak čovjeka kojeg su mnogi zaboravili. I bolje da je bilo tako. Bare kao da je u razdoblju nakon Teških boja bio prisiljen gostovati i pojavljivati se u programima koji su debelo ispod iskustva čovjeka koji iza sebe ima sve što je on proživio. To nisu stvari od kojih je bježao, ali jesu stvari koje su lešinari vješto iskorištavali za svoje senzacionalističke vijesti.
Nakon svega, rođene su “Nuspojave“. Ponovo u supotpisu s Majkama, iako kažem da je pitanje koliko to sve skupa ima smisla nazivati tim imenom. Goran Bare postao je brend za sebe, a to se očitovalo još na prošlom albumu. Ipak, ono što razlikuje “Nuspojave” od “Boja” su pjesme koje se neće vrtjeti svakodnevno na CMC-u, a i slušatelji će se osjećati pothlađeno jer nema više riffa koji pali, nema više spota u kojem vrana leti iznad Bareta na križu. Fala bogu da je tako.
“Pjesma će nestati”
Prepoznatljiva marama na glavi koja se proteklih godina pojavljivala na koncertnim nastupima sada je, uz direktno izmučeno-tugaljiv Baretov pogled, postala i motiv naslovnice albuma. Crno-bijeli format daje naslutiti da je autor pjesama krenuo u dubinu i napravio introspekciju. Što osjeća, što misli, što želi i vidi, sve će nam biti predstavljeno. “Nuspojave” se od početka nameće kao najiskreniji, ali ne i najmoćniji Baretov album do sada, bilo što se tiče Majki ili samostalne karijere. Pjesme su duge, s gitarskim solažama i grooveom traju po sedam, osam minuta, a Bare ne štedi svoje grlo. Bit će prava sreća za sve obožavatelje ako si Vinkovčanin da izazov i izvede cijeli album uživo.
Drugi singl Ljubav krvari otvara album u sumornom tonu, s teškim grungerskim riffom i stihovima o patnji, krvarenju, psihozi i sveopćoj nemoći. Poetika noći i neprestanog trajanja iste u gotovo devet minuta predstavlja glavnu nit albuma i atmosferu kojom će odisati. Ima tu i Kafke i egzistencijalizma, ali s obzirom na životnu situaciju samog frontmena, to je i osobna ispovijed, priča. Uz pratnju “gitare koja plače” u drugoj polovici pjesme ulazimo u pjesnikov život i kao Baudelaire s “Cvjetovima zla” tjera nas dalje, iako ne očekujemo i ne vjerujemo u ljepotu svijeta.
Proživljavanje unutarnjih pobuda
Skarabej go-go krasi polovicu albuma. Ta mala amajlija drevnih Egipćana opisuje i nastavlja se na stihovno-stilske odlike albuma, dok smo instrumentalno popraćeni visokim zvukom gitara koji kao da s vremenom prerasta u pjevačev unutarnji glas i bol koju pušta iz sebe. Zacijelo najveće iznenađenje čini obrada pjesme I dok pleše sama s kišom koja se prvi put pojavila na Baretovom samostalnom albumu “Srce” iz 2006., koji baš i nije najbolje prošao među kritikom i publikom. Dok je verzija sa “Srca” bila produkcijski ogoljena, uostalom kao i cijeli taj album, unaprijed možemo nagađati što se izmijenilo na novijoj verziji. Upečatljiv početak, hipnotična sredina i gitarski solo u zadnjoj trećini pjesme sastojci su kojima je obogaćena ova numera.
Goran Bare nalazi se u skučenoj, tamnoj sobi u posljednjoj Zašto. Iako je cijeli album zlokoban, umoran i depresivan, nekako mi se čini da to ne dočarava pjesnikov kraj. Bare se reinkarnirao bezbroj puta u karijeri i napravio sam sebi novi glazbeni početak. Za život je ionako već kasno. Što je proživljeno, proživljeno je. O tome se može i dalje nastaviti tugovati, ali i spjevati stihove poput ovih na ovom albumu. Goran Bare upravo je to i učinio.
