novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

O Rakijaškom dnevniku: Meditacija uz rakiju

Foto: facebook.com/rakijaski.dnevnik
Vrijeme čitanja: 2 minute

Rakija nije piće za svakoga. Manje je onih koji je vole od onih koji je piju. Tradicionalno, konzumirala se u svako doba: ujutro na tašte, prije ručka kao aperitiv, popodne u samoći, navečer u društvu. Rakija je i lijek. S njom se dezinficiraju rane, ublažuju bolovi, snižava tjelesna temperatura, ali i peru prozori. Danas je konzumiraju široke mase, pogotovo mladi, navečer, kao privjesak pivu ili vinu. Ona je izgubila na snazi, a dobila na sladoru, pa su njene moderne varijante nalik likerima, tekući alkoholni bomboni. Porast proizvodnje proporcionalno smanjuje kvalitetu rakije. Na isti način se danas proizvode i konzumiraju filmovi. Za široke mase dolaze u skupoj ambalaži, s umjetnim sladilima, a služe bezbrižnoj zabavi, rasterećenju ili kao podloga zavođenju u ljubavnim sjedalima. Ipak, postoje i oni filmovi, kao uostalom i pića, koja nisu za svakoga i koja se čuvaju (u podrumu) samo za probrane goste.

Foto: facebook.com/rakijaski.dnevnik
Foto: facebook.com/rakijaski.dnevnik

Jedan takav film tridesetak ljudi, uključujući i žiri, imalo je prilike pogledati u sklopu jubilarnog dvadesetog Splitskog filmskog festivala. Rakijaški dnevnik Damira Čučića i njegovog bliskog suradnika i sjajnog snimatelja Borisa Poljaka filmska je meditacija rezervirana za uzak krug gurmana. Otprilike na isti način kao što je domaća rakija pokojnog Marija Habera, glavnog protagonista filma, namijenjena odabranim poklonicima njegove male kućne rakijarnice. Uigrani filmski tandem Čućić – Poljak, koji je intimističkom art dramom Pismo ćaći zapeo za oko kritike i publike, i u ovom intimnom razgovoru u dvoje sa publikom, funkcionira kao nezaobilazan dvojac domaćeg eksperimentalnog filma ne dopuštajući da taj rukopis ode u zaborav.

Film je koncipiran kao svojevrsna rekonstrukcija jednog svijeta iz tonskih zapisa, kotla za destilaciju i fotografija. Vrteći radnju filma oko memorabilija profesionalnog ton majstora Habera, koji je radio audio snimke svog rakijaškog kružoka, film teče u koncentričnim krugovima u kojima se isti vizualni motivi rotiraju uz izuzetnu glazbenu pratnju i tako testiraju pažnju i strpljenje gledatelja. Uz samoborskog vrača, rakijaškog šamana, koji okuplja, savjetuje i liječi, hipnotička snaga filma tjera gledatelja da se prepusti i preda.

Foto: facebook.com/rakijaski.dnevnik
Foto: facebook.com/rakijaski.dnevnik

Neki gledatelji u kinu su se na ovu poetsku gnjavažu ustali i otišli. Očekivali su degustaciju nešto blažeg pića. Ako se rakija pije na iskap, ovaj film treba strpljivo pijuckati. Anakreontski. Omamiti se polagano. Ovo nije film za svih, ali on ne spada u samodopadne dosege koji nepristupačnom estetikom nastoje zamaskirati nedostatak kreativnosti ili odbiti gledatelje. Ovaj film teče. Kružno. Poziva na sudjelovanje. Potrebno je samo otvoriti neke kanale u sebi koji kad su zatvoreni udaljavaju nas od ovakvih sadržaja na našu štetu. U nekim drugim društvenim prilikama rakija obavlja tu funkciju. Film, pogotovo ovakav, plemeniti je način uzdizanja u sfere duhovne omamljenosti čiji mamurluk traje nešto duže od alkoholnog. On nas uči prepuštanju bez kojeg rakija i film gube svoje usko i vjerno društvo.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari