OHO filmovi slovenske neoavangarde u Francuskom paviljonu
U nedjelju, 9. travnja u Francuskom paviljonu otvara se izložba retrospektivnog karaktera naziva OHO Filmovi koja će predstaviti radove slovenske neoavangardne grupe OHO. Ova retrospektivna izložba filmova u suorganizaciji s Kolekcijom Marinko Sudac i Institutom za istraživanje avangarde održat će se također u Centre d’Art Contemporain Geneve i u MAMCO-u (Musee d’art moderne et contemporain) u Ženevi 2018.
OHO je slovenska konceptualna neoavangardna grupa koja je bila aktivna od 1962. do 1971. godine. Ime grupe došlo je od stapanja riječi uho i oko, što je označavalo potrebu za ujedinjavanjem osjećaja za novi pogled na svijet (blizak filozofiji reizma) i želji da ta ne-nasilna transformativna kvaliteta nadiđe racionalni, moderni svijet. Članovi grupe stvarali su vizualnu i konkretnu poeziju, objavljivali OHO publikacije, izvodili performanse, akcije u urbanim prostorima. Prva faza može se povezati s filozofijom reizma, a druga s Arte poverom, body artom, performansom, eksperimentalnim filmom, land artom, intervencijama u prirodi. Treću fazu karakterizira transcedentalni konceptualizam.
Izabrani uradci Naška Križnara, Iztoka Geistera Plamena, Marjana Cigliča, Davida Neza i Marka Pogačnika snimljeni u razdoblju između 1963. i 1971. godine, koji će biti prikazani na izložbi, dio su Kolekcije Marinko Sudac. Pojmovi koji se načešće vežu uz filmove grupe OHO su kultura mladih, ludička umjetnost, hipi pokret, underground, psihodelija, seksualna revolucija, huliganizam, no oni su također i reakcija i komentar na društvena zbivanja u svijetu.
Najzastupljeniji autor ove izložbe je Naško Križnar. Od ukupno pedeset njegovih snimljenih filmova bit će napravljen izbor od dvadeset i četiri. Filmovi su jednostavno snimljeni, bez mnogo montaže ili uplitanja u narativ, zabilježeni najviše kamerom Naška Križnara na 8 mm ili 16 mm filmu. Kamera nije mogla snimati zvuk, ali je na dio filmova nadodana glazba. Korištena je narodna ili klasična glazba, a najviše je zvučnih filmova popraćeno popularnom rock glazbom toga razdoblja.
Križnar je snimio i neke performanse članova grupe poput onog, vjerojatno najpoznatijeg- Triglav (1968.) u kojem Miljenko Matanović, David Nez i Drago Dellabernardina utjelovljuju jedan od vrhova Alpa, jedan od simbola slovenske državnosti, formirajući se u živu skulpturu iz koje vire tri glave. Između 1969. i 1970. godine dokumentirao je brojne projekte grupe OHO. Velik se dio odvijao u šumi, dolini Zarica, na obali rijeke, ali i u urbanim prostorima. Dokumentirao je, uz mnoge druge, i akcije Miljenka Matanovića i Davida Neza. Te su snimke montirane u dvije verzije filmova nazvane Ljetni projekti (1970.), od kojih će jedna verzija biti predstavljena u Centralnom paviljonu na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu– izložbi Viva Arte Viva osobnim odabirom glavne kustosice Christine Macel.
Izložba je otvorena do 22. travnja 2017. godine. Može se razgledati od ponedjeljka do petka od 14 do 20 sati, a subotom od 10 do 13 sati.
