Oscari 2017: Nepredvidiva utrka za zlatni kipić u kategoriji najboljeg redatelja
Ovog utorka, u popodnevnim satima, objavljena je lista nominiranih za ovogodišnje 89. po redu Oscare koju predvodi hvaljeni La La Land s rekordnih četrnaest nominacija koji je time izjednačio rekord filmova Titanic i All About Eve. Akademija je ove godine omogućila izravan prijenos predstavljanja nominacija, što je simbolička akcija otvaranja zvjezdanih vrata široj publici i poziv na sudjelovanje u ovom glamuroznom događaju. Ceremonija dodjele održat će se 26. veljače, a domaćin priredbe po prvi će put biti Jimmy Kimmel.
Nominirani za najboljeg redatelja su: Damien Chazelle za film La La Land, Mel Gibson za Hacksaw Ridge, Barry Jenkins za Moonlight, Kenneth Lonergan za Manchester by the Sea i Denis Villeneuve za Arrival.
Čudo od djeteta na prvoj startnoj poziciji
Damien Chazelle već s pravom nosi titulu čuda od djeteta. Nakon uspješnog ostvarenja Whiplash, koji je dobro odjeknuo u filmskom svijetu i pokupio tri Oscara (sporedna uloga, montaža i zvuk), bilo je jasno da Chazelle ima štošta ponuditi i nema namjeru čekati, jer tek su mu trideset i dvije godine. Varirajući svoje filmove oko glazbe, mahom one jazz predznaka, natjerao je ponovno Akademiju da zapleše po njegovom ritmu osvojivši pritom publiku i kritiku.
La La Land je ostvarenje koje je lako voljeti i koje je svojevrsni zicer za ukus Akademije jer se radi o romantičnoj priči ispričanoj u formi mjuzikla s gomilom referenci na klasični Hollywood i njegov neuništivi sjaj. Film je pun zahtjevnih plesnih scena snimljenih u dugim kadrovima i zanimljivih režijskih rješenja koje su doprinijele ukupnom vizualnom dojmu. Iako je film poharao Zlatne globuse i skupio četrnaest nominacija za Oscara, bit će zanimljivo vidjeti kako će Chazelle proći u konkurenciji za najboljeg redatelja među starijom konkurencijom.
Gibsonovo iskupljenje u Hollywoodu
Mel Gibson očito više nije persona non grata u Hollywoodu. Deset godina je prošlo od njegovog posljednjeg filma Apocalypto i što je važnije za njegov redateljski rad, isto toliko od antisemitskog ispada u pijanom stanju. U tom kontekstu je uvrštavanje njegovog novog filma među ovogodišnje nominirane službeni ukaz javnog oprosta koji mu je udijelila Akademija. Dvostruki Oskarovac nominaciju je zaslužio ratnim filmom Hacksaw Ridge čija je radnja smještena pred kraj Drugog svjetskog rata, a u čijem fokusu je Desmond Doss (igra ga Andrew Garfield) koji želi pomoći domovini, ali zbog vjerskih razloga ne može uzeti pušku u ruke. Ova patriotska priča s naglašenom moralnom dimenzijom prepuna je virtuozno i realistično zamišljenih akcijskih scena koje podebljavaju dramsku tenziju filma. Malo je vjerojatno da će kipić pripasti Gibsonu koji je sigurno sretan samim uvrštenjem među nominirane i koji ponovno, na pragu šezdesetih, uzima novi filmski zalet.
Osjetljivom temom do kipića?
Barry Jenkins je najmanje zvučno ime među ovogodišnjim kandidatima za zlatnog kipića u rubrici najboljeg redatelja. Mladi američki redatelj u svojim filmovima iskazuje izrazitu dozu društvenog angažmana, a predstavio se dramom Moonlight. Spomenimo kako Moonlight ima osam nominacija što definitivno skreće pažnju na ovog redatelja, pa ga s pravom možemo smatrati iznenađenjem ove kategorije, kandidatom koji vreba iz prikrajka, tim više što je Akademija slaba na moralne priče koje u sebi sadrže notu društvene kritike i iskupljenja.
Snažni dramski temelj
Kenneth Lonergan zanimljiva je autorska ličnost koju treba promatrati izvan redateljskih gabarita koji su u fokusu ovog članka. Za film Manchester by the Sea nominiran je kao scenarist i redatelj. Kao scenarist već od ranije ima dvije nominacije, za filmove Gangs of New York i You Can Count on Me. Iako Lonergan nije pretjerano poznato ime širim pratiteljima filma, on nije izronio naglo, već se radi o kreativcu koji je prisutniji kao dramski pisac, zatim scenarist, a tek onda kao redatelj koji je tako potpisao svega tri filma. Najpoznatiji po svojim dramama, i u ovom ostvarenju ostaje na tom tragu.
“Dolazak” ipak neće donijeti kipić?
Denis Villeneuve provjereno je ime koje uvijek neko inovativno filmsko ostvarenje izbaci iz šešira i kojem tranzicija u Hollywood nije ni malo oduzela od stvarateljskog potencijala. Ove godine, prije rada na nastavku Blade Runnera, izbacio je znanstveno fantastični film Arrival. Arrival je film o susretu s „trećom vrstom“ napravljen na isključivo filozofskoj osnovi gotovo bez i jedne akcijske scene. Težak je to redateljski zadatak, no Villeneuve uspijeva održati napetost i gledatelja prikovati uz stolac sjajnim redateljskim postupcima kombinirajući i igrajući se s formom koja je u suzvučju sa sadržajem. Iako je njegov prošli film Sicario prošao uglavnom ispod radara Akademije, Arrival je skupio osam nominacija i stoji u poziciji da iz pozadine napadne favorite i možda priredi iznenađenje u ovoj kategoriji.
Bilo kakvo predviđanje pobjednika vrlo je teško. Pokušamo li ga predvidjeti po broju nominacija ili po lovorikama na Zlatnim globusima, tom ipak prilično preciznom lakmus papiru Oscara, možemo završiti u stranputici. Ipak, unutar tijesne konkurencije, ako jedno ime moramo izdvojiti, neka to bude ono mladog Damiena Chazella koji je pokrenuo maniju La La Landom. Koliko god teško bilo predvidjeti pobjednika, još teže je predvidjeti moguće iznenađenje ili drugi izbor, za koji je možda najbolje navesti ostalu četvoricu i pričekati da se gordijski čvor otpetlja sam za otprilike tridesetak dana na svečanoj dodjeli.
