novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Oxnard” (Anderson .Paak): Urbana američka rapsodija

Oxnard
"Oxnard" [album cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

Odbrojavanje je gotovo: zima počinje s ritmom u bokovima i ručicama u zraku dok se kesim kao zatelebano dijete na notifikaciju Spotifyja o izlasku albuma Oxnard” – trećeg studijskog albuma koji sam već u prvom danu preslušao sedam puta.

Uzbuđenje nije kulminiralo ničim preuranjenim: favorit 2018. vrti se na ponavljanju. Wunderkind urbane glazbe, Anderson .Paak, nastavlja kalifornijsku epopeju trećim opjevanim gradom ove savezne države – Oxnardom. Relativno mali je grad šarolika košnica aktivnosti i skupina koje posmatraju američki slučaj iz ležerne hladovine gdje odjekuju veterani hip hopa devedesetih i daju lirski ključ za interpretaciju zbilje u fuziji zvuka stare škole i modernog beata.

“Oxnard” kao žešća i srčanija mozaična panorama

Dok je glatko klizio “Malibuom”, neo-soul i r’n’b prethodnikom kojim je nesumnjivo utabao put do vrha, “Oxnard” je žešća i srčanija mozaična panorama društveno-političke svakodnevice i teških beatova za koje je zaslužan veliki Dre. On je, ofkors, izvršni producent čiji funky semplovi i beatovi sa Zapadne obale voze cijeli “Oxnard”, presijecajući žanrove – od G-funka, soula, jazz rapa, r’n’b-ja do rapa na kojem i jest naglasak, a Paak je prethodnicima “Venice” i “Malibu” dokazao da njima vlada. Na njima je već ovjerio svoje kompetencije i naposljetku od Drea dobio konačni biljeg i potpis njegove kuće Aftermath.

Stinky Andy drifta ulicama Oxnarda filmskom funkčinom (skladanom kao za policijske filmove potjere sedamdesetih ili misteriozne misije Jamesa Bonda (The Chase) i vješto se prestrojava u ranije istražene puteve r’n’b-ja (Headlow) koji mu se na putu prirodno podastire gdje njegov razigrani, a istovremeno vješti vokal signalizira da je Paak jedan od glavnih baja na ulici.

Njegovo srednje ime je ‘flow’

No Paakova ulica nije sirova i kruta, nego prošarani pejzaž svakodnevnih iskustava kao civila i profesionalca koje opjevava na svojem albumu gradskih slika ozbiljnih referenci na aktere u borbi za jednaka prava i rasnu pravdu. Ali kako govorimo o Paaku, njegovo je srednje ime flow, pa tako savršeni flow tipičan i standardan u njegovom kratkotrajnom radu odražava i način tematiziranja.

Bilo da se radi o Bad Boysima, crnačkim legendama sporta, Feli Kutiju ili pozivanju na maksimu “the revolution will not be televised” Gila Scotta-Herona, Paakova politika nije agresivna ni preglasna. Dapače, servira je u finom, filigranski urešenom ruhu kao na Fabergeovom jajetu ne bi li potiho usadio povijesne činjenice ili rasvijetlio zanemarene suvremene rane američkog čovjeka koji se voli definirati razlikovanjem od bližnjeg. (Možda je zato odlučio ispustiti Bubblin’ s albuma kao poetski neprikladnu stvarčinu).

Fikcijski likovi sa stvarnim iskustvom

Drugim riječima, “Oxnard” je kulturno-politička karta grada sa sentimentalnim točkama u koje su upisane osobne priče, uspomene i iskustva, zaokružene granicama američke stvarnosti, a ona neće brzo biti promijenjena. Najbolji je primjer funky 6 Summers o još šest godina Trumpova mandata gdje će se još više intenzivirati promidžba vatrenog oružja, nesankcionirana politika nasilja nad crnačkom populacijom.

Paakovi su opjevani junaci fikcijski likovi sa stvarnim iskustvom, odnosno on sam koji se prisjeća epizoda od pušenja koje je na autocesti dobio od bivše, preko bivše cure gejmerice s Comic Cona, do metoda skrivanja od paparazza (Tints) sada kada je među velikim dečkima ili su to velikani hip hopa kao što mu čuvaju leđa poput Drea s kojim se osvrće na monotoniju i trendove u rapu i hip-hopu iliti sveprisutni i eksploatirani trap.

 

“Oxnard” se pozicionira kao jedan od najboljih albuma ove godine s jasnom idejom i uvjerljivom izvedbom potpomognutom s gostovanjima iz svijeta hip hopa na čak osam (od ukupno četrnaest) pjesama čime dobiva i jednu folirantsku, ali opravdanu notu. No kombinacija Dre-Paak napokon osvježava krajolik hip hopa upao u pomalo rigidnu učmalost gdje se imena boje igrati s pravilima da ne bi ispali iz igre dominantnog trapa. Paak je tako najseksi, najsvježije i najuzbudljivije nešto što nam se zvučno dogodilo od Childish Gambina s kojim bi ga bilo zanimljivo čuti na nekom budućem projektu.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari