Plodovi Arapskog proljeća („À peine j’ouvre les yeux”, L. Bouzid, 2015)
Val prosvjeda u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, koji je počeo iz Tunisa 18 decembra 2010. godine, jako dugo je bio centralna tema u svijetu, nebrojeno mnogo žurnalista, dokumentarista i filmaša u 2011. je pohrlilo na ovo nemirno područje sa željom da donesu šokantnu priču koja bi promijenila svijet te ih proslavila. Na kraju su se vratili bez slave, ali su zato svijetu ostavili dovoljno materijala da se posloži objektivna i detaljna slagalica šta se dešavalo u tih godinu dana. Ono što čitav taj mali kolektiv željan slave nije uspjelo, pošlo je za ruku mladoj tuniskoj redateljki Leyli Bouzid, koja već sa svojim prvencom se nalazi u natječaju za nagradu američke filmske akademije u kategoriji „Najbolji film na stranom jeziku“.
Redateljka Bouzid svoj rad As I Open My Eyes nije zamislila kao revolucionarnu priču koja cilja visoko, već kao iskrenu i prizemljenu „coming of age“ priču, smještenu u okruženje za koje se ljudi mnogo zanimaju. Film prati osamnaestogodišnju Farah, koja je završila sa srednjom školom, i nalazi se na raskrsnici života u kojoj mora odlučiti šta dalje. Njena obitelj želi je poslati da studira i postane doktorica dok ona ipak ima malo drugačije planove. Farah želi biti slobodna, istraživati sebe i svijet i pjevati sa svojim indie rock sastavom, koji se kroz tekstove bavi političkom situacijom u Tunisu.
Velike odluke grade veliki film?
Layla Bouzid u filmu donosi mnoge hrabre odluke kako u priči i likovima tako i u samoj glumačkoj postavi. Dvije priče, jedne o odrastanju i osamostaljenju mlade osobe te druge o društvenoj situaciji u zemlji u kojoj vlada diktatura, same bi činile osrednji film za razbibrigu ali sklopljene one čine nerazdvojnu cjelinu koja besprijekorno funkcionira. Društvena situacija je katalizator koji tjera sporu priču o Farah da se razvije i da gledateljima ponudi dinamičan film s likovima do kojih nam je onda stalo.
Odluka redateljke Bouzid da dodjeli ulogu protagonistkinje novom glumačkom licu Bayi Medhaffer bila je više nego uspješna. Mada prvi put na filmu, Baya pokazuje da je podjednako dobra u glumi kao i u pjevanju. Njen lik Farah se ponaša na razini prosječnog teenagera, prkosi roditeljima te ih smatra konzervativnim, dok se sjajno slaže s ostalim odraslim osobama i pokušava biti poput njih. Ipak, da nije u pitanju plitak lik dokazuje nam to da Farah posjeduje i „unutrašnju kočnicu“ odnosno iako se konstantno izražava kao netko tko želi apsolutnu slobodu, ona poput svojih roditelja postavlja barijere na određena ponašanja te ne dopušta tako lako drugima da manipuliraju njom.
Glazba, glazba i još glazbe
Ono što će veliki dio gledatelja voljeti u ovom filmu zasigurno je nevjerojatni soundtrack. Sve pjesme su pisane upravo za film, dok je glumačka ekipa bila zadužena u potpunosti da ih izvodi, što postaje još značajnije nakon izjava filmske ekipe s ovogodišnjeg Roterdam Film Festivala, gdje tvrde da su indie bendovi u Tunisu rijetkost.
As I Open My Eyes je rad koji će zasigurno otvoriti vrata svijeta filma redateljki Bouzid i glumici Medhaffer a gledateljima pružiti filmsko iskustvo arapskog proljeća očima ljudi koji su ga proživjeli. Film je moguće pogledati na ovogodišnjem Zagreb film festivalu u sklopu programa „LUX“ u subotu 19. novembra u kinu Tuškanac od 21:30 sati.
