Izvještaj – Postmodern Jukebox nas je vratio u crno bijeli svijet
Postmodern Jukebox smo imali prilike već gledati na našim prostorima. Utorak je vrlo vjerojatno najneočekivaniji dan za izlazak na neko događanje, no Postmodern Jukeboxu je teško zamjeriti što nas je izbacio iz zone komfora i dnevne rutine. Kućne papuče zamijenili smo plesnim cipelicama i uputili se put Tvornice kulture koja od svoje renovacije radi punom parom tako da će, po svemu sudeći, kulturna industrija napokon doći na stare staze. Postomodernovci su unatoč relativno visokoj cijeni ulaznice napunili Tvornicu. Profil publike je bio vrlo raznolik, a okupljena gomila izvrsno raspoložena.
Koncert je počeo na vrijeme izvedbom Thrillera u interpretaciji Deza Durona čiji vokal nesumnjivo podsjeća na Michaela Bublea. Nakon toga su uslijedili I Will Survive, Bye Bye Bye, neki Queen, Justin Bieber i slično dok su se izvođači redali jedan za drugim, ali su ipak stali na dva muška i tri ženska vokala.
Vremeplov
Imao sam dojam kao da su nas uvukli u svoj svijet kroz crno-bijeli televizor i svoj mali kabaret negdje u New Yorku i priredili nam jedan pravi mali intimni spektakl. Premda su smartphoneovi bili cijelo vrijeme u zraku, ipak smo imali dojam da smo sjeli u vremeplov i vratili u vrijeme kad je i kućni telefon bio luksuz.
Usudio bih se reći da su ovo najbolji vokali koje sam ikada imao priliku čuti do sada. Mali djelić onoga što sam glorificirao gledajući The Voice ili neke druge glazbene showove je napokon doprijelo i do mojih ušiju. Najveću euforiju moje uši su doživjele na izvedbi Radioheadove pjesme Creep u izvedbi Emme koja je s ovim nastupom oprostila od Postmodern Jukebox turneje jer kao i ostali uz Postmodern Jukebox imaju i vlastite projekte i karijere.
Vokalistička rapsodija
Osim što su vokali briljirali za njima nisu zaostajali ni instrumentalisti. Kako bi scenski doživljaj bio potpun bila je tu i plesačica koja je imala svoje mini show plesanjem stepa kojeg nemamo često priliku vidjeti. Za kraj su ostavili izvedbu All About That Bass i Totovu Afriku kad su se i oni već fino opustili i raspištoljili. Pripremili su si i zakusku za kraj koncerta pa su omastili brk nekom salamom na pladnju.
Koncert je trajao klasičnih sat i po što je uistinu prošlo u hipu. Napravili su i pauzu od desetak minuta za sve žednog grla, slabog mjehura ili nikotinske ovisnike. Rekli su nam da smo im jedna od najboljih publika s turneje i da to ne govore u svakom gradu, a nama preostaje samo vjerovati na riječ.
Pivo s bendom
Nakon koncerta smo odlučili ostati popiti još jedno piće što se pokazalo kao dobar potez jer su na istu ideju došli i članovi benda, a najrazgovorljiviji je bio basist Adam koji nas je i kasnije upoznao i s ostalim članovima nakon što je iz desetog pokušaju uspio naučiti sva imena. Požalio nam se da ga je netko pogodio plastičnom čašom piva pa smo se malo crvenili u ime odgovornog. Nadam se da će kontakt koji sam dobio uroditi nekim intervjuom kad smo već besplatan upad na koncert u Skopju iz logističkih razloga morali odbiti. U svakom slučaju vrijedilo je danas se pojaviti na poslu s podočnjacima do poda i tražiti utjehu u kofeinskoj zamjeni za manjak sna.
