Istaknuto
17.08.2018.

Ove godine već smo imali prilike gledati nekoliko kvalitetnih hrvatskih naslova, a što u nastavku gledamo na velikom platnu donosimo u jesenskom pregledu.

16.08.2018.

Iako zadnjih godina nije u naponu snage, Madonna je kroz 35 godina karijere definirala glazbenu scenu kakvu poznajemo danas. Njezin 60. rođendan prilika je da se podsjetimo na veliku karijeru koja je promijenila svijet.

Izvedbene umjetnosti

“Povratak” (Eurokaz): Zanimljiv dijalog tradicije i novoga

12.12.2017. Tena NovakFoto: www.eurokaz.hr

U srijedu, 22. studenog u Hrvatskoj kući u Preradovićevoj premijerno je izvedena predstava “Povratak” koju kao ispitni projekt pod mentorstvom Branka Brezovca potpisuje studentica 1. godine MA studija kazališne i radijske režije Arija Rizvić u koprodukciji Eurokaza i Akademije dramske umjetnosti. Predstava polazi od dramskog predloška istoimene jednočinke iz 1898. godine požeškog modernista Srđana Tucića koja tematizira preljub i ubojstvo u ruralnoj sredini neimenovanog slavonskog sela.

Predstava započinje vrlo zanimljivim vizualnim očuđenjem – nauštrb verbalnog izražavanja, u fast motionu gledamo zgusnuto uprizorenje dotadašnjeg tijeka života likova, njihovu svakodnevicu i uz pomoć folklornih motiva narodne baštine vjerno prikazanu kulturu u kojoj žive. Redateljica se ovdje, uz vidljivo vodstvo estetike Branka Brezovca, oslanja na opsesivno izvođenje istih tjelesnih pokreta, gestu i mimiku glumaca, odražavajući dojam da se radi o nijemome filmu – glumci razgovaraju bezglasno otvarajući usta, kretnje su im ubrzane, a prikazane situacije gotovo su nasumične i doimaju se poput montaže koja ujedinjuje sve naglaske važne za gledateljevo razumijevanje. Tu vremensku sabijenost mogli bismo okarakterizirati kao prenošenje ekspresionističkih tendencija dramskog predloška – u nekoliko sati Badnje večeri dogodit će se sve, od veselja do ubojstva, što je postupkom fast motiona još više naglašeno.

Folklorni elementi i motivi slavonske ruralne stvarnosti čine veliki dio izvedbe, čime se stvara zanimljiv dijalog tradicionalnih elemenata na tragu verizma i, s druge strane,  eksperimentalnih elemenata koji komentiraju, problematiziraju, podvlače. Kostimi  slavonskih nošnji, ambijent Hrvatske kuće u kojem je predstava postavljena ili pak tradicionalni napjevi suprotstavljeni su progresivnim elementima, poput upotrebe metalne četvrtaste konstrukcije, rekvizita koji podcrtava napetost u odnosu likova te predstavlja svojevrsni autorski komentar. Autorske komentare nalazimo i u zbivanjima na margini pozornice, bez obzira na to radi li se o nijemoj interakciji glumaca ili pak naglašenim, gotovo opsesivnim pokretima likova koji propituju događaje. Zanimljiv motiv je i Dakina priča o Mari (glumi ga ekspresivni Žarko Potočnjak) koja funkcionira kao svojevrsna anticipativna najava ljubavne tragedije, emocionalnog potresa koji se tek ima dogoditi u središtu predstave.

Foto: www.eurokaz.hr

Samom se predlošku zamjerala melodramatičnost i teatralizam, što se prenijelo i na ovo uprizorenje. Premda Arija Rizvić iskazuje potencijal ambiciozne mlade nade hrvatske kazališne režije te pokazuje spremnost na promišljanje kazališta i njegovoga odnosa s dramskim predloškom, neka su mjesta pretjerano simplificirana ili pak dovedena do granice eksplicitnosti, čime se izvedba oslabljuje. Tako očuđenom kodiranom početku kontriraju neinovativni elementi poput doslovnog prikaza mašine iz fabrike u kockastoj zatvorenoj konstrukciji koja će Ivi odrezati ruku, odnosno pomoću koje će Ivo sebi odrezati ruku ne bi li dobio otpremninu i vratio se Jeli te im tako osigurao egzistenciju.

Scensko rješenje pokretnog kubusa, čija svaka različito (naivno) oslikana stranica označava drugi ambijent, dovitljivo dinamizira potencijalno statičan mizanscen. S druge strane, igra nekih likova vrlo je često nepotrebno prenaglašena, opetovano se inzistira na povišenom glasu i tonu kada bi možda (posebice u skučenom prostoru kakav je Hrvatska kuća) mnogo upečatljivija i jača bila tišina ili izostavljanje. Ponovno, pretjeranim naglašavanjem dolazimo do gotovo grotesknog momenta gdje likovi graniče s karikaturom i postaju sve plošniji. Primjer takvog izlišnog motiva je i rekvizit slomljenoga/cijeloga srca koje cirkulira u ljubavnom trokutu Ivo-Jela-Stanko ili pak kovčeg prepun novaca. Posve je jasno da bi gledatelj primio istu poruku i bez njih.

(Visited 75 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 3.600 out of 5)

Komentari