novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Povratak” (Eurokaz): Zanimljiv dijalog tradicije i novoga

povratak
Foto: www.eurokaz.hr
Vrijeme čitanja: 2 minute

U srijedu, 22. studenog u Hrvatskoj kući u Preradovićevoj premijerno je izvedena predstava “Povratak” koju kao ispitni projekt pod mentorstvom Branka Brezovca potpisuje studentica 1. godine MA studija kazališne i radijske režije Arija Rizvić u koprodukciji Eurokaza i Akademije dramske umjetnosti. Predstava polazi od dramskog predloška istoimene jednočinke iz 1898. godine požeškog modernista Srđana Tucića koja tematizira preljub i ubojstvo u ruralnoj sredini neimenovanog slavonskog sela.

Predstava započinje vrlo zanimljivim vizualnim očuđenjem – nauštrb verbalnog izražavanja, u fast motionu gledamo zgusnuto uprizorenje dotadašnjeg tijeka života likova, njihovu svakodnevicu i uz pomoć folklornih motiva narodne baštine vjerno prikazanu kulturu u kojoj žive. Redateljica se ovdje, uz vidljivo vodstvo estetike Branka Brezovca, oslanja na opsesivno izvođenje istih tjelesnih pokreta, gestu i mimiku glumaca, odražavajući dojam da se radi o nijemome filmu – glumci razgovaraju bezglasno otvarajući usta, kretnje su im ubrzane, a prikazane situacije gotovo su nasumične i doimaju se poput montaže koja ujedinjuje sve naglaske važne za gledateljevo razumijevanje. Tu vremensku sabijenost mogli bismo okarakterizirati kao prenošenje ekspresionističkih tendencija dramskog predloška – u nekoliko sati Badnje večeri dogodit će se sve, od veselja do ubojstva, što je postupkom fast motiona još više naglašeno.

Folklorni elementi i motivi slavonske ruralne stvarnosti čine veliki dio izvedbe, čime se stvara zanimljiv dijalog tradicionalnih elemenata na tragu verizma i, s druge strane,  eksperimentalnih elemenata koji komentiraju, problematiziraju, podvlače. Kostimi  slavonskih nošnji, ambijent Hrvatske kuće u kojem je predstava postavljena ili pak tradicionalni napjevi suprotstavljeni su progresivnim elementima, poput upotrebe metalne četvrtaste konstrukcije, rekvizita koji podcrtava napetost u odnosu likova te predstavlja svojevrsni autorski komentar. Autorske komentare nalazimo i u zbivanjima na margini pozornice, bez obzira na to radi li se o nijemoj interakciji glumaca ili pak naglašenim, gotovo opsesivnim pokretima likova koji propituju događaje. Zanimljiv motiv je i Dakina priča o Mari (glumi ga ekspresivni Žarko Potočnjak) koja funkcionira kao svojevrsna anticipativna najava ljubavne tragedije, emocionalnog potresa koji se tek ima dogoditi u središtu predstave.

Foto: www.eurokaz.hr

Samom se predlošku zamjerala melodramatičnost i teatralizam, što se prenijelo i na ovo uprizorenje. Premda Arija Rizvić iskazuje potencijal ambiciozne mlade nade hrvatske kazališne režije te pokazuje spremnost na promišljanje kazališta i njegovoga odnosa s dramskim predloškom, neka su mjesta pretjerano simplificirana ili pak dovedena do granice eksplicitnosti, čime se izvedba oslabljuje. Tako očuđenom kodiranom početku kontriraju neinovativni elementi poput doslovnog prikaza mašine iz fabrike u kockastoj zatvorenoj konstrukciji koja će Ivi odrezati ruku, odnosno pomoću koje će Ivo sebi odrezati ruku ne bi li dobio otpremninu i vratio se Jeli te im tako osigurao egzistenciju.

Scensko rješenje pokretnog kubusa, čija svaka različito (naivno) oslikana stranica označava drugi ambijent, dovitljivo dinamizira potencijalno statičan mizanscen. S druge strane, igra nekih likova vrlo je često nepotrebno prenaglašena, opetovano se inzistira na povišenom glasu i tonu kada bi možda (posebice u skučenom prostoru kakav je Hrvatska kuća) mnogo upečatljivija i jača bila tišina ili izostavljanje. Ponovno, pretjeranim naglašavanjem dolazimo do gotovo grotesknog momenta gdje likovi graniče s karikaturom i postaju sve plošniji. Primjer takvog izlišnog motiva je i rekvizit slomljenoga/cijeloga srca koje cirkulira u ljubavnom trokutu Ivo-Jela-Stanko ili pak kovčeg prepun novaca. Posve je jasno da bi gledatelj primio istu poruku i bez njih.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari