Poznati DJ set: Slaven Lunar Kosanović
U našoj novoj rubrici ponedjeljkom predstavljat ćemo vam umjetnike i kulturne djelatnike iz drugih sfera kulture (ne nužno glazbe) i to kroz njihove glazbene preferencije. Svakome postavljamo pet pitanja kroz koja otkrivamo njihovu glazbenu stranu, a oni za vas slažu svoju playlistu koja se krije na kraju članka.
Čast da probije led dobio je Slaven Kosanović Lunar, street art umjetnik i veteran graffiti scene, poznat po svojim mačkama koje voli iscrtavati na hrvatskim, ali i inozemnim pročeljima zgrada. A ovo je njegova glazbena priča:
Lunar: Uz svoju najraniju glazbenu uspomenu vežem album “Oxygene”Jeana Michela Jarrea. Roditelji su imali kazetu i toliko sam je puta prevrtio po kaziću i po rukama da se doslovce raspala. Potkraj osnovne škole otišao sam u Jugoton u Bogovićevu i kupio novu. Nju čuvam i danas. Kada netko kaže ‘dobra glazba’ od imena s domaće scene asocijativno se sjetim Josipe Lisac, Moskve, Kawasaki 3P-a, Nipplepeople, Boe, E.N.I. i Natali Dizdar, to su ujedno i jedna od meni dražih domaćih imena.
Posjedujem priličnu kolekciju muzike iz 1980-ih, priličnu kolekciju novije muzike koja se nadograđuje na taj pravac, određenu količinu indie rocka, dosta raznih elektroničkih pravaca, nešto rapa, nešto ostalih smjerova s filtriranom friškom glazbom. Neki od dražih izvođača generalno su mi Depeche Mode, Duran Duran, Kim Wilde, Ultravox, Alphaville, Icehouse, Simple Minds.
Nastup James Lavellea u Münchenu mi je jedan od dražih nastupa DJ-a, neki od dražih koncerata su mi Depeche Mode u Zagrebu, Pet Shop Boys u Ljubljani, nisam neki pretjerani fan gužvi na koncertima.
Albume sam redovito doživljavao kao kolekciju ups & downs trenutaka svakog izvođača. Imao sam albume koje sam rado slušao kao na primjer “Equinoxe” ili “Oxygene” koji praktički nemaju downs trenutaka, samo po jednu stvar koja mi ne sjeda. George Michaelov “Faith” mi je bio drag album. “Seven And The Ragged Tiger” Duran Durana, prva tri albuma grupe A-ha, “Hunting High And Low”, “Scoundrel Days” i “Stay On These Roads” sam rado slušao. “Actually” i “Introspective” Pet Shop Boysa, “Street Fighting Years” Simple Mindsa. Neki soundtrackovi su mi ostali u sjećanju kao odlična ostvarenja, tipa “Judgement Night” – koliko je film loš, toliko je kolaboracija rappera i hardkoraša ispala odlična. Soundtrack izdanja iz prva dva ‘Bladea’ su zanimljiva mješavina između rapa i elektronike. Teško bi mi bilo odlučiti se za savršen album koji sam slušao bez da idem premotavati neki dio.
Na stranu albumi, postoji koncert koji smatram neponovljivim u povijesti, a to je Live Aid. Pratio sam ga kao klinac do kasno u noć, a onda smo kretali na more loviti jutarnji trajekt u Rijeci i bio sam očajan što se moram odlijepiti od telke i sretan kao Nova godina pojavom Youtubea i cijele snimke koncerta, štoviše, i dokumentarca kako je organiziran. Mislim da nema teorije da se ikada više u povijesti potrefiti takva konstelacija zvijezda na bini i da netko tako zasjeni cijeli taj line up kao što je to napravio Freddie Mercury.
Prvo, drugo i treće mjesto na mojoj playlisti zauzimaju pjesme koje nije moguće pronaći na Youtubeu.
Plazmatick – Ostani Doma
Minivila – Woodwork
Surf Dance – Raimbow Man
Ostatak playliste izgleda ovako;
Psyche – Goodbye Horses (21st Century Immortality Mix)
David Bowie – Magic Dance (Ali Jamieson Edit)
The Hasbeens – Maybe
Nouvelle Phenomene – Cruel Game (Vanzetti Sacco Remix)
Trevor Something – Summer Love
Kasper Bjorke ft. Tobias Buch – Rush (Brynjolfur Heygum Remix)
Kosmas Epsilon – Innocent Thoughts
Ozgur Ozkan – Slow Motion (Blusoul Remix)
Ozgur Ozkan – Istanbul Twilight (Original Mix)
The Bravery – Jack-O’-Lantern Man
Sia – The Girl You Lost To Cocaine
Creedence Clearwater Revival- Fortunate Son
