Istaknuto
18.03.2019.

Vrijeme čitanja: 7 minute Po završetku svakog mjeseca primit ćemo se posla i skupit ćemo nedavno izašle albume koje smo slušali na jedno mjesto. U veljači su nam kroz player prolazili Šumovi protiv Valova, Paul The Walrus, Stephany Stefan, Crvi, Akademija, Die Zoone, S kim ja radim i Kojoti.

18.03.2019.

Vrijeme čitanja: 2 minute Pogledajte koja se tri naslova kriju u ovotjednoj preporuci tjedna i odaberite jedan koji želite da postane vaš!

Glazba

Albumi u siječnju: izdanja koja smo slušali

26.02.2019. Glazbena redakcijaFoto: Press / Edit: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 7 minute

Po završetku svakog mjeseca primit ćemo se posla i skupit ćemo nedavno izašle albume koje smo slušali na jedno mjesto. Neki od njih su nas bacili na koljena, neki su nas bacili u očaj. Paleta novih glazbenih izdanja je šarolika i sigurni smo da će svatko pronaći ponešto za sebe. U siječnju su nam kroz player prolazila većinom izdanja koja su izašla krajem 2018. godine, a bilo je tu i nešto svježe prezentiranih materijala.

Novinari naše glazbene redakcije podijelili su dojmove, bilo je usuglašenih rekacija, ali i razilaženja u mišljenjima. Na listi slušanih su se našli ESC Life, Koala Voice, Franka, Thee Melomen, Čovek Bez Sluha, Klinika Denisa Kataneca, Weber, Kriptidi, PBO i Arian Peharda. 


ESC Life – “Born to be Mild”


Tri godine nakon prvijenca “Access All Areas”, te godinu i pol nakon split 7″ vinila s austrijskim bendom Remedy, zagrebački indie rock, post punk kvartet ESC Life izbacio je album Born to Be Mild. Duhovite, brze i pamtljive indie rock pjesme o životu poslije tridesete, ljubavi i obavezama i ovog je puta prema željama ESC Lifea snimio i miksao neizbježni Mark Mrakovčić, uz vokalnu ‘ispomoć’ Sare i Eve iz grupe Žen, Ivane Smolović iz benda On Tour i Marka Mrakovčića. Za grafičko rješenje omota zaslužan je najzaposleniji punk ilustrator s ovih prostora Lovro Škiljić.

Teško je reći kako ESC Life nije zanimljiv bend, kao što je teško reći kako “Born To Be Mild” nije zanimljiv album – na prvu. Naime, sve je tu – edgy ime benda, poistovjetljiv naslov albuma, kreativni naslovi pjesama, čak je i naslovnica dobar poziv za prvo slušanje, no problem ovog studijskog ostvarenja je što sve oko njega djeluje temeljito i uređeno, gotovo kao pomno isplanirani slušateljski click-bait, dok ništa od njegovog sadržaja ne uspijeva dorasti predstavi. Mlak vokalni nastup i tekstovi pjesama već viđene formule faux-engleskog izgovora čine ovaj album neponovljivim iskustvom u najdoslovnijem smislu riječi.

– David Gašo

“Born to Be Mild” benda ESC Life fantastično je odsviran album koji će se poklonicima prvog albuma i ljubiteljima žanra svidjeti na prvo slušanje. Artistički ne nudi mnogo, ali je vrlo zabavan feel good punk rock album. Vrijedi poslušati.

– Vanja Senčar

Kako učtivo i sa stilom na efektivan način pokazati srednji prst rutiniranoj svakodnevnici? ESC Life to znaju. Uz mladenački polet i “odraslu“ autoironiju, oni se hvataju u koštac sa životom. Na ovom albumu nema praznog hoda, niti mjesta za kompromise, unatoč naslovu koji bi mogao sugerirati drugačije. Posebno obratiti pažnju na pjesme The Worst Cover Band Ever, Chainstore Radio i Fill The Void. Pauzirajte nametnute obaveze, stisnite play i uživajte u duhovitim tekstovima, prikrivenom optimizmu, distorziranim gitarama i melodičnom pop punku.

– Monika Bračević


Koala Voice – “Woo Horsie”


Slovenski Koala Voice su za kraj 2018. bez posebne najave u svijet pustili album “Woo Horsie”. Kako su sami rekli “nonšalantno su ga izvukli iz zadnjeg džepa nošenih traperica.” Woo Horsie je zamišljen kao “unikatan projekt, gerila, uz bitnu napomenu da se život ne shvaća toliko ozbiljno. Projekt s punk stavom i pop prizvukom.” Na albumu koji je producirao Jure Vlahovič nalazi se 11 pjesama.

Postadolescentni Koala Voice neumorno rade od svog debija prije gotovo četiri godine da bi se u 2018. İsprsili s čak dva izdanja – unplugged “Ištekani” i treći im dugosvirajući “Woo Horsie” koji je pop-rock žanrovski hibrid. Prema naslovima i imenu samoga benda očekujemo isključivo anglofoni izričaj, ali bend se prezentira i na materinjom im slovenskom pri čemu zvuče kao simpatična dječja verzija Leta 3. Međutim, na “Woo Horsie” Koala Voice zvuči previše “poput” da bismo ih istaknuli kao svjež zvuk ili nadu regionalne glazbe. Korektno koketiraju s lepezom žanrova u kojima se očigledno pokušavaju pronaći do mjere da zvuče kao cover bend koji je napokon ispucao svoje izdanje, a koje je – postadolescentsko. Možda manje izdavačke produktivnosti i više kreativnog rasta do sljedećeg izdanja gdje ćemo barem znati što mislimo o prežvakanim žanrovima?

– Igor Yuri Jurilj

“Woo Horsie” je ukusan album koji ni u jednom slušateljskom trenutku ne djeluje prezasićeno, nametljivo ili nepotrebno te, za razliku od mnogih prvih slušanja (nekad i drugih… i trećih), ne djeluje kao jedna pjesma namještena na jednosatno ponavljanje, već kao tekuća tvorevina dizajnirana za uživanje. Stvar kod ovog Koala Voice albuma je što zvuči kao visok koncept nastao iz onih najnižih – i upravo zbog toga ostavlja dojam uzorne mješavine eksperimentacije i zdravog nedostatka samo opsjednutosti.

– David Gašo


Franka – “S tobom”


Frankin prvi album “S Tobom” izašao je u prosincu za Karpo Media, producent albuma je Branimir Mihaljević, a album sadrži trinaest pjesama i tri bonus tracka. Ovaj pop album sadrži kombinaciju njenih dobro poznatih hitova i novijih pjesama.

“S Tobom” zvuči kao reinkarnacija onog istog albuma kojeg čujemo svake godine od neke druge Franke – isti koncepti, iste pjesme, iste suhe preslikane ideje, iste pojave istog pokušaja loše imitacije stranih pop formula. Franka bi se, za promjenu od igranja Christine Aguilere, mogla baviti i istraživanjem svježijih ideja i pristupa u kojima će ostaviti barem trag kreativnosti koja se trenutno skriva u kaotičnoj gomili nenadahnute produkcije, a na idućem bi albumu bilo poželjno izostaviti barem onu jednu pjesmu na engleskom jer u cjelini djeluje kao crna ovca koja želi pobjeći natrag u polufinale Eurosonga (gdje je trebala i ostati).

– David Gašo

Franka je nakon toliko godina konačno objavila svoj prvi album na kojem se nalaze pjesme s početka njene karijere kao što su Ruža u kamenu i Možda volim te (da, pomalo genijalno ako ste uz te pjesme potajno đuskali da vas srednjoškolska punk ekipa ne čuje i vidi – ja jesam) uz novije materijale poput zrelijih S tobom i Kao ti i ja. Kako taj album nije ni zamišljen kao konceptualno djelo, ne treba ga tako ni doživljavati. On ne donosi ništa revolucionarno, trendovi su se pratili prije deset godina jednako kao i sada, ali pokazuje nam koliko je Franka pjevački narasla u odnosu na pjesme uz koje smo ju otkrili. U jednu ruku imamo album s hrpom odličnih pop singlova, u drugu ruku neke pjesme jako odskaču i moglo je bez njih (Vojska noćnih leptiraCrazy i Oprosti mi – Franka je odlična pjevačica, ali Divas i njihovu izvedbu je teško nadmašiti). Zaključak je optimističan – konačno imamo punokrvnu talentiranu pop pjevačicu koju se ne moramo sramiti slušati. Vjerujem da će drugi album biti stilski i izražajno ujednačeniji, a do tada pratimo Franku i njen rad.

– Helena Kezerić


Thee Melomen – “Disappear”


Thee Melomen, zagrebački bend svoj su novi album objavili pod imenom “Disappear”. Snimljen je u Podroom studiju pod producentskom palicom Dražena Gavrilovića a Pavle Miholjević masterirao je materijal za vinilno izdanje. Darko Kujundžić napravio je artwork za cover, a Josip Bolonić fotografije.

“Disappear” sadrži 12 pjesama koje se mogu preslušati u nešto manje od pola sata. Nisu punk pjesme, ali jesu energične i pomalo frenetične, podsjećaju na EODM. Jedna od 12 je Secret Double Agent Girl čija se posebnost krije u potpisu autora,a to je Zdenko Franjić iz Slušaj Najglasnije koji je nedavno dobio Rock&Off nagradu za životno djelo. Jako dobar album za jako dobro raspoloženje!

– Vlatka Semenčić Petrih


Čovek Bez Sluha – “Stanimo u gard”


Srpski punk rock bend Čovek Bez Sluha je za etiketu Long Play krajem 2018. izbacio album “Stanimo u gard” Dizajn omota potpisuje Milan Mimmy Kostadinović, glazbu i tekstove potpisuje Miki Radojević, a aranžmane Radojević i ČBS. Producenti pjesama na albumu su bili Voja Aralica, Ivan Petrović i Miloš Marković.

Peti album kragujevačkog punk-rock benda u gotovo 25 godina postojanja donosi pregršt adolescentskih tema kroz prizmu autorovog ranog klimaksa. Ne znam može li se dostojanstveno ostarjeti u punk-rocku, ako i može, ovo sigurno nije način. Banalna lirika u potpunom neskladu sa životnom fazom benda te reciklirana i generička muzička podloga nastala na predlošcima soundtrackova pornografske industrije osamdesetih ne donosi gotovo ništa osim osjećaja nepatvorenog susramlja tijekom preslušavanja albuma.

– Mihael Pinter


Weber – “The Perfect Time”


Weber je riječki kantautor koji je okupio svoj rad posljednje dvije godine i pretočio ga u “The Perfect Time”. Slavko Vincek, Dorian Varović i Neda Njegač su sudjelovali u produkciji, Sanja Kolenko je napravila cover albuma. Indie pop rock izričaj vlada ovim, za sada kratkim, opusom.

“The Perfect Time” kao EP izdanje sa 6 pjesama je sasvim dovoljno za predstavljanje Webera. Slušati u komadu je bilo malo dosadno i mislim da će više publike pridobiti eventualnim zasebnim predstavljanjem singlova. Također, čuje se da engleski nije materinji jezik izvođača. Izdvojila bih pjesmu Talk kao nešto što mi je privuklo pažnju.

– Vlatka Semenčić Petrih

Riječki kantautor Weber na EP-u “The Perfect Time” donosi šest pitkih akustičnih pop balada koje bi svoje mjesto mogle naći na soundtracku bilo koje romantične teen serije. Vokal, koji je sam po sebi dobar, kroz čitavo se izdanje čujno ne osjeća ugodno s izgovorom engleskog što kvari dojam inače solidnom izdanju.

– Vanja Senčar


PBO – “Neobične pjesme običnog psa”


PBO dolaze iz Sinja, aime im čini skraćenica za psihodeličnu bluz opsesiju. Treći studijski album “Neobične pjesme običnog psa” izlazi za Juda Records i sadrži osam pjesama.

Egzistencijalizam i metafizika u začudnim lirskim kombinacijama PBO-a (Psihodelična blues opsesija) funkcioniraju kao cinična introspekcija u težnji za pronalaženjem vlastite pozicije u dekadentnom svijetu. Subjekt u pjevanju, bilo da se radi doista o psu ili ljudskoj životinji, žudi biti prepoznat kao biće, a obraća se – čovjeku, onom koji je izgubio smjernice i doticaj s drugim. Neobične pjesme običnog psa nužno su izdanje, ali i osvježenje nakon Pridjeva sa svojim žanrovskim koketiranjima što, iako trebaju jasniji estetski smjer u instrumentalu, funkcionira kao obećavajući projekt sinjskih psihodeličnih bluzera spremnih na distorzije koje će vas doslovce raspametiti.

– Igor Yuri Jurilj


Arian Peharda – “Face In The Water”


Mladi glazbenik iz Varaždina Arian Peharda (nekima možda poznat kao član bendova  3 Suns of Aberran, Media Stres i The Fakin’ Lajsne) u prosincu 2018. izbacio je album “Frace In The Water”. Arian je na albumu radio samostalno, a cover potpisuje slikarica Luisa Pascu.

Što se dobije kad se pomiješa klasika, jazz, grunge, metal i elektronika? One man band Arian Peharda svojim albumom “Face In The Water” vodi nas u zanimljivo putovanje van utabanih glazbenih staza. Odličan prvijenac koji će zbog svoje neobičnisti teže naći put do publike, ali svakako mu valja dati šansu.

– Vanja Senčar

Sa mnom i ovim izdanjem dogodila se ljubav na prvi pogled na naslovnicu i skoro na prvo slušanje. Osim što sam u cover artu prepoznala inspiraciju Moebiusovim radom, dogodilo mi se to da mi je preslušavanjem albuma vrijeme izgubilo značaj. Lijepa plava melankolija pretapa se u tamnije nijanse kako album odmiče. Žanrovski je nesmjestiv i nije za svakoga, ali je  lijepo osvježenje i zato zaslužuje pažnju.

– Helena Kezerić


Klinika Denisa Kataneca – “Rode”


Iz recenzije:

Denis ovim izdanjem potvrđuje sposobnost da s muzičarima različitih stilova i afiniteta (Felon, Denis Okanagan LTD) i ovom u odnosu na “Nikta Zorja” sasvim drugačijom postavom Klinike Denisa Kataneca funkcionira suvereno ne zadirući u suštinu stvari koja se najprije ogleda u njegovom poetskom biću i stavu apsolutnog (anti)junaka.

– Mihael Pinter


Kriptidi – “Kriptidi”


Iz recenzije:

U konačnici, ovaj album prvijenac zaslužuje priliku i pažnju jer u mnogočemu izbjegava zamku još jednog rokenrol benda koji se bavi pukom reciklažom na uštrb rizika koji nosi istraživanje, eksperimentiranje i pomicanje granica u potrazi za muzičkim kriptidom koji će nas istovremeno zabaviti i pomalo plašiti sadržajem svoje mučne tjeskobne nutrine.

– Mihael Pinter

(Visited 387 times, 17 visits today)

Komentari