Prirodni uzgoj iz laboratorija („Okja“, Bong Joon-ho)
“Digitalne platforme novi su način pružanja sadržaja, koji u načelu mogu biti dobri i obogaćujući. Ovaj novi način ne bi trebao pokušati suzbiti postojeće, poput odlaska u kino. Ne bi se trebale mijenjati navike gledatelja… Rješenje je jednostavno: nove platforme trebaju preuzeti i prihvatiti postojeća pravila igre, što uključuje prihvaćanje trenutačnih formata prikazivanja, kao i investicijske politike koje trenutno upravljaju u Europi. Za mene bi to bio paradoks da se dobitnici Palme d’Orsa u Cannesu, ili bilo koje druge nagrade, ne bi mogli vidjeti u kinima.” – riječi su Pedra Almodovara, ovogodišnjeg šefa žirija Cannes Film Festivala.
Na Almodovara je pala odgovornost da bude taj koji bi izmirio stavove filmskih puritanaca koji tvrde da su premijere van kina filmohuljenje te stavove korporativno užurbanog svijeta da gledatelji žele film jeftino i što je moguće prije. Tako od naredne godine streaming servisi neće imati priliku pojaviti se na Cannesu, osim ako ne potpišu ugovor o prikazivanju njihovih filmova u francuskim kinima.
Nekim posjetiteljima Cannes Film Festivala ni ovo nije bilo dovoljno pa su tako koristili svaku moguću priliku da izvižde streaming kad bi ugledali Netflix logo na filmovima Okja i The Meyerowitz Stories. Izgleda da su svi zaboravili na ono istinski bitno, a to je uživanje u gledanju filma, ma gdje i kako se on prikazivao (osim ako je prikazan u pogrešnom formatu, što je istinski vrijedno izviždavanja). Naravno tu se postavlja pitanje – je li Netflix do sada napravio film u kojem se može uživati kao u filmovima koje gledamo u kinima?
Prirodni uzgoj, naravno iz laboratorija
Bong Joon-Ho fokus svog šestog cjelovečernjeg filma usmjerava na Miju, djevojčicu koja odrasta u južno korejskim planinama, s njenom, vjernom drugaricom, supersvinjom Okjom. Okja je jedna od 26 stvorenja uzgojena „prirodnim putem“ u laboratorijima Mirando korporacije, s ciljem rješavanja problema svjetske gladi. Ove životinje ostavljaju minimalan trag na prirodi, rastu do nevjerojatnih dimenzija, jedu minimalno hrane i, naravno, jednog dana postaju večera vrhunskog okusa. Razlog zbog kojeg Okja odrasta u prirodi, a ne zatočeništvu Mirando Corpa je marketinški potez Lucy Mirando (Tilda Swinton), izvršne direktorice korporacije, koja pokušava podignuti pozitivan rejting svoje firme. Lucy je tako podijelila supersvinje lokalnim farmerima diljem svijeta te nakon deset godina ima namjeru vratiti se po svoje životinje, odabrati i nagraditi najbolji primjerak a potom proširiti masprodukciju mesnih proizvoda.
Mirando Corp. šalje svog ludog znanstvenika Johnnya Wilcoxa (Jake Gyllenhaal) da razdvoji Miju i Okju te dovede supersvinju na natjecanje u New York. Naravno, Mija ne pušta svoju prijateljicu bez borbe, a u priču se upliće i Animal Liberation Front (Paul Dano, Steven Yeun, Devon Bostick, Lily Collins), teroristička organizacija koja Okju želi „spasiti“ za vlastite plemenite ciljeve. Redatelj Joon-ho servira nam emotivno, akcijom nabijeno putovanje junakinje Mije popraćeno komentarom o društvenim mrežama, opsjednutost digitalnim tehnologijama i uspjehom.
Sve laži koje sebi govorimo
Bitno je naglasiti da se redatelj ne zadržava isključivo na prikazu i parodiranju bezdušnog kapitalističkog zapada pa se njegova satira odnosi na cjelokupan svjetski društveni poredak. Iako su u prvom planu Lucy Mirando, Johnny Wilcox te njihovi suradnici, koji svojim djelovanjem formiraju „Evil Corp.“ filmski trop, vjerojatno su najmanje zanimljiv aspekt ovog filma. Već u trailerima je bilo očito da će Mirando Corp. biti tu da bi se problematiziralo ono što čitav svijet već poznaje, a to je da velike korporacije lažu, svijet pokreće novac, produkte prodaju vedra lica i osmjesi iza kojih se kriju traume i nesreća. Ono što je iznenadilo ipak je redateljev pristup skupini Animal Liberation Front te protagonistkinji Miji.
A gdje je proveganska propaganda?
Animal Liberation Front, od kojeg se najmanje očekivalo u filmu, i dugo špekuliralo da bi mogli biti ključni faktor u ispovijedanju proveganske propagande, ispostavilo se da su sjajna skupina likova koji služe kao katalizator radnje. Kada god bi film postajao trom, previše sentimentalan ili previše antikapitalistički orijentiran, pojavljuje se skupina ALF da promjeni ton filma. Joon-Ho na žalost nema dovoljno vremena da se svakom članu skupine posveti pojedinačno, ali njihova funkcionalnost kao cjelina odrađena je bez greške. Svako pravilo i osobno uvjerenje članova ALF-a prezentirano u filmu dobiva priliku da bude propitano te preformulirano. A proveganska propaganda u čitavom filmu dobila je jednu scenu, gdje je naravno objekt ismijavanja.
S druge strane dok promatramo protagonistkinju Miju, možemo doći do zaključka da je ona jedini lik „čist“ od ideologija. Njeno djelovanje usmjereno je isključivo na spašavanje umiljate nedužne supersvinje Okje. Ipak potrebno je zapitati se je li Mija zaista vrli heroj ili nepromišljeno tvrdoglavo dijete koje misli samo za svoju korist? Joon-ho brinuo je i o ovome te nam daje odgovor u samoj završnici.
Kvariš/ Spoiler: Nakon sklopljenog dogovora s Nancy Mirando, Miji je dopušteno da odvede svoju ljubimicu Okju iz klaonice Mirando korporacije živu nakon čega slijedi scena u kojoj se Mija i Okja kreću prema izlazu iz klaonice, prolazeći pored desetina hiljada drugih genetski modificiranih supersvinja, koje i dalje očekuje smrt. Čin u kojem Mija i Okja ispred očiju stražara uspijevaju da spase mladunče supersvinje, dokazuje da protagonistkinju krase osobine koje nadilaze emotivno vezivanje za jedinku s kojom je provela život.
Što kada bi se susreli Spielberg i Miyazaki?
Još u Cannesu na press konferenciji novinari su obasuli redatelja pitanjima o uzorima za ovaj film, koji donosi nešto sasvim novo u njegov dosadašnji filmski opus. Dok su njegovi prethodni radovi (uz izuzetak prvijenca Barking dogs never bite) bili napeti, stvarali nelagodnost na gledanje, smješteni u tamne požudne svjetove, Okja je savršen obiteljski film. Joon-Ho je, uz iskazivanje mnogo poštovanja, priznao da su mu uzori bili Hayao Miyazaki (Spirited Away, My Neighbour Totoro) te Steven Spielberg iz ranih dana (E.T.).
S filmom Okja, besramno bi se moglo priznati da ih je u određenim segmentima rada Joon-Ho uveliko prerastao. Okja pričom leti s ideala istoka na ideale zapada, referira na kinematografiju dva različita svijeta te istovremeno uspijeva biti film koji educira, zabavlja te izaziva snažne emocije. Na kraju dana ni najmanje nije bitno hoćemo li ga gledati u kinima ili na Netflixu jer je trenutno najbolji blockbuster koji je izašao u 2017 godini.
