Recenzija – “Beautiful Lies” (Birdy): Pitki glazbeni vjesnik proljeća
Jasmine Lucilla Elizabeth Jennifer van den Bogaerde poznatija kao Birdy ima samo devetnaest godina, a pred svega nekoliko dana izdala je već treći album u svojoj zasad vrlo uspješnoj karijeri. Debitantski „Birdy“ iz 2011. godine bio je onaj koji je plasirao ovu ptičicu ugodnoga glasa na svjetsko glazbeno nebo, a premda su na njemu sve osim jedne pjesme bile obrade, Birdy je njime uspjela ugrabiti svoje mjesto pa je tako njena obrada Bon Iverove Skinny Love postala gotovo poznatija od originala. „Fire Within“ iz 2013. donio je autorske stvari, a istim je smjerom nastavio i u ožujku objavljen „Beautiful Lies“. Album donosi osamnaest novih stvari i akustičnu verziju pjesme Wings, već objavljene na albumu „Fire Within“. Riječ je o glazbi koja nepogrješivo paše uz mirisne svijeće i večernja opuštanja, glazbi koja ne opterećuje, nego opušta svojim radiofoničnim zvukom i toplim glasom mlade Birdy.
Albumom dominira pitki pop s primjesama indie glazbe zbog čega se on i neće svidjeti onima koji takvu glazbu ne preferiraju. Njima će to sve vrlo vjerojatno djelovati dosadno, puno žalopojki i apsolutno nezanimljivo. Onima pak kojima ovakva glazba nije mrska (poput mene) album će sjesti na prvo ili barem drugo slušanje. Istina, ima tugaljivijih numera na popisu, ali ruku na srce, ima i takvih dana, a onda takve pjesme baš pašu. Ima i pjesama rađenih aranžmanu vrlo sličnom onom obrada Terrible Love The Nationala ili, već spomenute, Skinny Love Bon Ivera, ali ima i jedne nove, plesnije, brže i klupskije Birdy koja na momente može podsjetiti na plesne uratke hvaljene Šveđanke Robyn.
„Beautiful Lies“ ne donosi samo provjerene recepte, već i hrabre novitete kojima se, da nekim slučajem nisu ispali ovako dobro kao što jesu, moglo i gadno pogriješiti i upravo zato Birdy i cijeli tim zaslužuju, ako ne već pohvalu, onda barem preslušavanje. Ono što je zanimljivo jest da su se upravo te, za dosadašnji rad Birdy, atipične pjesme najviše zakačile za uši onih koji vole mirnu, tajanstvenu i ranjenu Birdy kakvu poznajemo s prijašnja dva albuma. Keeping Your Head Up, prvi objavljeni singl s ovoga albuma, jednostavno miriše na proljeće pa čak i ljeto, tjera na cupkanje i donosi neku pozitivnu atmosferu. Na njenom je tragu i Wild Horses i taman kad pomislite da ovakav izričaj možda čak i bolje leži Birdy, dogode se pjesme poput Words ili Save Yourself i onda se opet podsjetite zašto ste je na početku uopće zavoljeli. Njene „tugaljive“ baladice nisu pretenciozne ili nametljive, već su pametno aranžirane i komponirane i djeluju gotovo terapeutski. Klavir joj nedvojbeno savršeno paše, ali, iznenađujuće to bilo ili ne, ni u ritmu u kakvom plivaju primjerice sestre Haim Birdy se ne snalazi loše, dapače.
Možda će neki reći da je koketiranje s komercijalnim popom prodavanje talenta i posebnosti za slavu, no u obzir treba uzeti da takav pop u Birdynoj izvedbi ne zvuči kao da je napravljen vrćenja na radiju radi. U ovaj se album uklopio gotovo bez greške, razbio monotoniju i dalje dominantnih laganica (ne mislim pritom da su one loše, već da je sat vremena njih u komadu možda ipak malo previše) i donesao neku novu dimenziju upečatljive djevojke iz Hampshirea. Njen glas najupečatljivije je oružje koje ima, a on je ostao prepoznatljiv i u komercijalnijim brojevima koje nikako ne treba promatrati kao slabe točke ovoga albuma. To vjerojatno nije sve što Birdy može niti sve što ćemo od nje čuti. S nepunih dvadeset godina i već tri kvalitetna albuma iza sebe, od ove se mlade talentirane umjetnice treba još puno očekivati jer ćemo, nadam se, upravo toliko i dobiti.
