Recenzija – “By Default” (Band Of Skulls): Veličanstveno, po prirodi
Trojac iz Southamptona izdao je već četvrti studijski album kojim je dao glasnu izjavu da se u budućnosti od njih možemo nadati samo velikim stvarima te time postao jedna od najboljih stvari koja je ikada isplovila iz luke ovog priobalnog engleskog grada. Izdanjem “By Default” Band Of Skulls svoju eklektičnost koja ih je oduvijek karakterizirala doveli su još jednom na novu razinu. Iako u temelju rock’n’roll, Britanci su pokazali kojom je lakoćom moguće izlaziti iz ‘svojega’ žanra te koliko je zapravo granica između velikog broja žanrova uistinu lako prelazna i fluidna.
Izmicanje jasnoj klasifikaciji
Rock’n’rollom se diči i ovaj album. Pjesme Black Magic i Little Mamma pravi su primjeri toga. Svojom agresivnošću i bezskrupuloznošću jasno daju do znanja na kojim je temeljima izrasao Band Of Skulls. Ovaj pravi, možda možemo čak i reći, generični rock uvijek je bio glavna teza albuma Britanaca, no svaki je put ostao po strani, predstavljan kroz tek nekoliko pjesama na izdanjima, ne zauzimajući previše mjesta za ostatak žanrova kojima su se momci svojevremeno odlučili poigrati. “By Default” napravio je istu stvar, a ove dvije pjesme jedne su od najboljih svojega žanra izašlih kroz proteklu godinu zajedno sa Suckers! s posljednjeg albuma Skunk Anansiea.
Ostatak albuma ne karakterizira ništa, već upravo obrnuto, sve. Kroz ostalih deset pjesama pretače se veliki broj žanrova počevši od pjesme koja bi lako mogla završiti u nekom mjuziklu Tropical Disease pa sve do pjesme srodnije elektronici Bodies. Singlovi ovoga izdanja su Killer i So Good . Za prvi bi se singl i moglo reći da jasnije koketira s rockom od drugoga, ali obje pjesme na neki posebni bandofskullovski način izmiču jasnoj klasifikaciji. Cijeli “By Default” pršti inspiracijom i nakon preslušanog albuma dobiva se osjećaj kao da su Britanci mogli napraviti i tri albuma i dalje bi zvučali svježe i originalno.
Između undergrounda i soundtracka
Najveći dodir genijalnosti osobno mi je pjesma Erounds. Mističnost koja izlazi iz pjesme očaravajuća je od prvog slušanja. Osjećaj lutanja, traženja i tajnovitosti naglašava se izgovaranjem tonova kojima pjeva Russel Marsden, a uz nejasnu definiciju gitarskih riffova osjećaj se upotpunjuje. Niti jedan instrument ne kaska za drugim na ovome izdanju, a jedinstvo, prijateljstvo i sloga čujni su u svakom tonu. Band Of Skulls napravili su veliki album, a sve upućuje na to da će Britanci u bližoj budućnosti postati jako veliki bend. Jedino što im trebaju su ti komercijalni hitovi za koje iskreno ne vjerujem da ih trebaju jer bi mi bilo daleko draže da ostanu alternativni i underground kao do sada.
Koliko underground zapravo i nisu govori ogroman broj njihovih pjesama koje su završavale u videoigrama i kao soundtrackovi filmova, no unatoč tomu Band Of Skulls često je većem dijelu publike prolazio ispod radara. Britanci su svoju karijeru svakim novim albumom samo dodatno okrunjavali, a još jedna medalja, po mojem mišljenju najsjajnija, ovaj je album. “By Default” najbolje pokazuje o kakvom je potencijalu riječ te koliko malo želje za prestankom ovaj trojac ima. U svakom slučaju, iz redakcije Zihera stiže jedno veliko – BRAVO!
