Recenzija – “Elektrik Instinkt” (Moskva): Glasno i bez straha
Nije iznenađujuće kada iz Rijeke stignu dobri zvukovi. Grad koji nas je pomalo i razmazio po pitanju glazbe rodni je grad i benda Moskva čiji je album “Elektrik instinkt” (Dallas Records) dobro uzdrmao uši slušatelja. U silnoj želji da naprave nešto s čim će biti zadovoljni, pronašli su napuštenu industrijsku halu bivše tvornice Torpedo. Od nje su napravili prostor prilagođen svojim potrebama i u vrlo kratkom vremenu (od 1. do 10. kolovoza 2016.) snimili album.
Treće je to njihovo studijsko izdanje kojem su prethodili albumi “Poligraf” i “LoveSexDistortion“. Moskva se predstavila 2012. godine prvim službenim singlom U tvojim rukama, a nakon njega uslijedio je Poligraf. Taj snigl došao je kao nešto novo i drugačije na našoj glazbenoj sceni. Video uradak tematski odrađen kao film noir bio je pokazatelj brige o vizualnom identitetu. Drugačije nije ni danas, Moskvi je vrlo bitno potpuno se prezentirati, kako zvučno tako i vizualno.
Bez susprezanja
Ništa nije veće od nas prva je stvar na albumu koja (roadhouse) bluesom uvodi u snažnu pjesmu koja se na trenutke pretvara u gitarističke solaže kakve izvodi Jack White. I samim naslovom daje do znanja da ne prezaju pred ničim i beskompromisno odmah kreću “u glavu”.
Jedan od singlova kojim su najavljivali izlazak ovog albuma je i Sretan kraj. Balada koja ipak “pokazuje zube” dobila je video uradak koji je snimljen u hali napuštene tvornice i zapravo pokazuje kako je album nastao. Članovi benda – Tamara Dorčić, Ivan Ujević, Kruno Kukuljan i Vladimir Tomić – prikazani su jednostavno kako izvode pjesmu punu snažnih emocija. Kristina Barišić režirala je spot, a pobrinut će se i za dokumentarni film koji je nastajao kroz vrijeme provedeno na licu mjesta stvaranja albuma.
Glasno, bučno i neustrašivo zvuči pjesma Sve kako želim. Stihovima “sve je kako želim / sutra je tu samo zbog mene” pjevačica kao da izaziva slušatelja da primjeni na sebi ono što ona pjeva. Poziv na akciju bez straha recept je kojeg bi se zapravo trebali svi pridržavati. Na istom tragu nastala je i pjesma Elastični dani (“dani su mi elastični/ rastežem ih kako paše mi”). Tamara Dorčić pjevajući zvuči samouvjereno i daje vokalnu potvrdu odsviranoj glazbu.
Album je zapravo snimka live nastupa. Moskva je umjesto studija odabrala drugi prostor, a time su htjeli dobiti zvuk kojim će najbolje predstaviti svoju glazbu. I sam naslov albuma sugerira na instinkt, nešto što do svijesti dolazi svojom rutom i protiv čega se ne treba boriti. Bend je uključio instrumente i uživao u svirci jednostavo radeći ono što vole. Opravdali su ime albuma već prvom pjesmom i nisu razočarali ni u jednoj pjesmi. Prikazali su se kao žestoki bend te su tako i odradili posao. Iako je album pun buke i distorzije, ni u jednom trenutku to nije pretjerano i ne tjera na stišavanje zvuka.
Tvornica je mjesto gdje se nešto proizvodi, a ova napuštena je poslužila proizvodnji odličnog albuma benda koji se nije bojao pokušati napraviti nešto drugačije.
