Recenzija – “Good Luck And Do Your Best” (Gold Panda): Skriveni dragulj 2016.
Nakon tri godine pauze od uspješnog albuma “Half of Where You Live”, britanski producent Gold Panda odlučio nas je počastiti divnom glazbenom poslasticom. Iako je album izašao prošle, za glazbena izdanja izrazito plodne godine, o njemu se nije puno pričalo i pisalo. Osobno ga bez oklijevanja pozicioniram izrazito visoko na listu favorita 2016. godine. Meni je za uho zapeo dosta kasno, ali jednom kada vas uzme, učinit će sve da vas i zadrži.
Japanski taksist kao inspiracija
Najčešće, čak i među ljubiteljima indietronike, poznat po hitu You, s ovim albumom nadišao je granice očekivanja kod publike, ali i kreativnosti u okvirima pitkije, easy-listening elektronike. Međutim, ovdje se ne radi o jednom običnom “pitkom” albumu, iako to na prvo slušanje može tako izgledati. Cijeli album prožet je pričom o Japanu. Točnije o japanskom taksistu kojeg je glazbenik upoznao 2014. kada je krenuo u Japan raditi na albumu. Ne samo na albumu, nego čitavom art konceptu u kojem se sjedinjuju slika i zvuk u svojevrsnom audiovizualnom dokumentarcu (iskustvu). S fotografkinjom s kojom kreće na put snima mnoge isječke koje sjedinjuje u prave male art video uratke, a sam naslov albuma dolazi od riječi japanskog taksista koji mu je poželio da ostane motiviran i pozitivan, što je on sročio u “Good Luck and Do Your Best”.
Teško je opisati ovaj album, ali i odrediti što ga čini tako jedinstvenim i vrijednim neprestanog preslušavanja iznova. Radi se o mističnom spoju opuštajućih tonova koje grade meki beatovi uz pratnju instrumenata. Utjecaj japanskih melodija čuje se kroz cijeli album, pogotovo u stvarima kao što su Time Eater pa čak i u razigranoj i poletnoj Chiba Nights, idealnoj za vožnju. Mnogo zanimljivih detalja kao teško identificirani zvuci nalik zvonima i pozadinskim melodičnim šumovima grade atmosferičnost svake pojedine pjesme.
Feel good album
Song For a Dead Friend zasigurno je najneobičnija pjesma na albumu i nosi pravi petominutni kaos isprekidanih tonova, glitcheva i pokoji smiraj koji vraća ritam. Upravo negdje tu album počinje biti malo ozbiljnije elektronski s naznakama tech ritmova, a poneke pjesme zvuče kao da ste ih nekada čuli u nekom od mnogobrojnih uvoda u Boiler Room. Ovaj album ima pjesmu za svaku vašu emociju i pravi je feel-good album. Ako ste sneni i netko vam nedostaje preporučujem laganu I Am A Real Punk, ako se spremate za žurku – Halyards. U samo 45 minuta ispričano je toliko toga bez riječi, u skladu eksperimentalne elektronike koja se miješa s mnogobrojnim svježim i inovativnim detaljima i spaja sve. Od, okvirno rečeno, chilltrapa nalik onom u vaporwave pomama, do nečeg nalik klubskim pjesmama koje vas dirnu ravno u srce.
Baš kao što jedan fanovski YouTube komentar nalaže, “Gold Panda went from liked to loved with this album.” Čitav album možete pronaći upravo na YouTubeu. Ako volite nešto nalik Bonobu, Mount Kimbieju ili pak Toro Y Moi, ne možete pogriješiti. S pravom mogu tvrditi da se ovom skvirenom biseru treba dati priliku.
