novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Recenzija: Heroina u borbi protiv narko kartela (“Sicario”, D. Villeneuve)

Foto: lionsgateathome.com/sicario
Vrijeme čitanja: 4 minute

U SAD-u se zahuktava predsjednička kampanja u kojoj se mnogi kandidati natječu u skandaloznim izjavama. Jedna od mnogih koje su podigle izrazitu buku, bila je ona Donalda Trumpa koji je rekao da bi izgradio zid na granici s Meksikom. Tako bi on riješio pitanje trgovine ljudima i drogom, ali i problem migranata. U jeku njegovih ksenofobnih izjava, mnogo tiše, u kino je stigao film Sicario kanadskog redatelja Denisa Villeneuvea koji je gotovo u potpunosti smješten upravo na zloglasnoj granici SAD-a i Meksika, u sivoj zoni preko koje se droga raspačava. Filmski put Denis Villeneuvea išao je utabanom stazom kojom su mnogi prije njega krenuli nakon čega im je put završio u Hollywoodu. Prvo se afirmirao u svojoj sredini, napravio nekoliko pamtljivih ostvarenja, u prvom redu Polytechnique i sjajni Incendies koji je skupio oscarovsku nominaciju u kategoriji najboljeg stranog filma, a zatim dobio pozivnicu na najveću svjetsku pozornicu. Sjajni Prisoners i intrigantni Enemy predstavili su ga kao majstora tjeskobnih atmosfera u filmovima zapaženih glumačkih rola i izvanredne kamere. Visoke kriterije nije iznevjerio ni kod svog posljednjeg filma Sicario.

Foto: lionsgateathome.com/sicario
Foto: lionsgateathome.com/sicario

Sicario u žargonu meksičkih bandi označava plaćenog ubojicu. Raditi film o narko kartelu uvijek je sklizak teren, prvo zbog pitanja što se novog može reći na temu, a onda i načina na koji prići tematici. Villeneuve prilazi bez zadrške, smješta gledatelja odmah u središte operacije, računajući da će ovaj već nekako pohvatati konce ove mračne priče. U središtu radnje je mlada FBI agentica Kate (Emily Blunt) koja nakon vatrenog krštenja u kojem upozna krvavi rukopis narko bosova biva gurnuta u poseban tim sa starim liscima iz FBI-a i misterioznim Alejandrom (Benicio Del Toro). Taj tim je ad hoc stvoren za zadatak na granici Meksika i SAD-a, a kako vrijeme prolazi Kate sve više shvaća da je pravda relativan pojam i da rad na terenu ima neka svoja pravila koja nisu u skladu s njenim visokim moralnim načelima. Polagano uvidi da se čitava igra odvija na rubu pravila, a tome doprinose i uglavnom neprecizne informacije koje dobiva o tome što se zapravo događa i koji je istinski cilj misije.

U Sicariju je mrtvih najmanje pod zemljom, vješaju se kao upozorenje ili se zidaju u kuće, pa osakaćena tijela vise s mostova i krase rubove autoceste. Tako predstavljaju eksplicitni prikaz sudbine onih koji su se usprotivili moćnim narko kartelima. Villeneuve sjajno koristi te prikaze upozorenja i tako održava tjeskobu i u onim naizgled mirnim dijelovima filma. Pri prelasku zloglasne granice, u jednoj od najnapetijih, briljantno režiranih scena, automobili s agentima upadaju u gužvu i bivaju uhvaćeni u potencijalnu zamku kao lake mete i u tom klaustrofobičnom trenutku pred gledateljima se odvija igra mačke i miša. Tenzija je na vrhuncu, neprijatelj može biti bilo tko, a kolona automobila je duga kao vječnost. Ovo je scena za pamćenje i udžbenike koja prikazuje svu raskoš redateljskog umijeća naglašavajući da je igra mačke i miša počela i da će se maske tih simpatičnih stvorenja u filmu neprestano izmjenjivati.

Foto: lionsgateathome.com/sicario
Foto: lionsgateathome.com/sicario

Sicario je sjajan triler kojeg krasi izrazita napetost i komorna, mračna atmosfera koja ne jenjava ni u onim mirnim trenutcima. Za to je jako zaslužna kamera legendarnog direktora fotografije Roger Deakinsa poznatog po dugotrajnoj suradnji s braćom Coen, kojem je ovo trinaesta nominacija za Oscara. Villeneuve, koji je film Sicario opisao kao mračnu pjesmu, ovim naslovom se potvrdio kao izraziti autor koji mijenjanjem sredine nije morao prolaziti prilagodbu u radu s „velikim igračima“ poput agentice iz njegovog filma. Sada je napokon ispunio očekivanja, osvojio publiku, nanizao zavidan broj filmova među kojima nema slabog naslova i tako opravdao odabir prema kojem će on biti redatelj kojem je pripala odgovornost i čast da režira nastavak kultnog Blade Runnera. Za sada je sve u formi glasina, informacije su vješto skrivene, ali ovaj naslov će vjerojatno biti najiščekivaniji u godini koja je upravo počela.

Iako su ga, u ne pretežno jakoj godini, zaobišle glavne oskarovske nominacije, Sicario će naći svoj put do široke publike. Voljet će ga filmofili, ljubitelji žanra, obični kino posjetioci i wanna be kriminalci u potrazi za uzorima. Denis Villeneuve ni s ovim filmom nije iznevjerio publiku i možda je ponovno ponudio nekoliko mogućih iščitavanja radnje. Riskirajući da pridodam određena značenja koja film nema i da prokopam podtekst na koji Villeneuve nije svjesno ciljao, moram istaknuti kako film u mikrokozmosu problematičnog pograničnog područja predstavlja širu sliku američke vanjske politike. Upitna legalnost ovih akcija u sklopu borbe protiv droge može služiti kao mikroslika onog što „svjetski policajac“ radi na širem planu. Ne znam je li Villeneuve imao za cilj dati ovu suptilnu kritiku, ali mogućnost za takvo iščitavanje sigurno postoji, tim više što gledatelj u igri bogova u stvarnom svijetu stoji poput nesigurne agentice Kate koja nemajući se za što uhvatiti, drži se svojih moralnih načela, nesigurna u pravila igre dok medijske informacije dolaze na kapaljku i uglavnom su prašina u oči.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari