novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Recenzija: Antropologija u dokumentarnom ruhu (“Human”, Y.Arthus-Bertrand)

Foto: Facebook.com/Human
Vrijeme čitanja: 3 minute

Ako postoji išta što istovremeno može potresti, zastrašiti i razveseliti to je dokumentarac francuskog fotografa, novinara i reportera Yanna Arthusa-Bertranda Human, ili, kako mu glasi hrvatski prijevod – Ljudski. I s prijevodom nisu pogriješili. Film je prvi puta u svijetu prikazan 2015. godine na Venecijanskom Filmskom Festivalu, a kod nas se emitirao na ovogodišnjem dvanaestom po redu ZagrebDoxu.

Epska je to kolekcija pojedinačnih portreta stanovnika našeg planeta i crtica o svemu onome što znači biti čovjek, u trajanju od puna tri sata. Nije ovo film nikakvog osobitog scenarija, a nije niti onaj tip dokumentarca u kojem se izlazi na različite terene i snima se ili bilježi razne pokrete, radnje ili druženja ljudi. Ovo je prikaz u kojem se izmjenično pojedinačno razgovara sa svakim od aktera i uglavnom im se postavljaju slična ili ista pitanja na određenu temu, no gledatelj ne čuje postavljeno pitanje, nego samo odgovore kao ispovijesti raznih životnih iskustava, a iza aktera se nalazi samo crna pozadina bez prostornih ili pejzažnih orijentacija.

Kako bi se razbila monotonija šturog slušanja potresnih, teških, ai i lijepih životnih priča, u filmu se isprepliću i snimke prirode snimljene iz zraka iz kojih možemo uvidjeti moć našeg planeta i prirodnih sila na njemu. Snimke su popraćene i dramatičnom glazbom koja pomalo ledi krv u žilama utirući u nas strahopoštovanje prema zakonitostima planete, dokazujući još jednom da je čovjek spram prirodnih sila malen, a opet, nekako, siguran živeći ispod te nebeske kape ako ima vjeru u Boga i u sebe.

Ljubav i mržnja kao odraz uobičajenog ljudskog fenomena

Gledajući ovaj dokumentarac, gledatelj može poslušati ispovijesti ljudi iz svih krajeva svijeta, svih rasa i mnogih nacija, a najviše one afroameričke. Može se upoznati i kroz običaje nekih rijetkih afričkih plemena, može čuti mnogo prekrasnih jezika u svijetu koje, možda, nikad prije nije čuo, koji fasciniraju u svojoj različitosti, a ipak najviše može dobiti iskaze o svim onim sudbinama, potezima i stavovima koji sve nas zajedno stavljaju pod isti nazivnik, onaj ljudski. Tada shvaćamo da je ljudski voljeti, ljudski je i osjetiti mržnju. Nasilje je nešto s čime se množe susresti svako živo biće, a nitko od nas ne može birati gdje će, kako i u kojem vremenu te s kojim prednostima i nedostacima biti rođen. Svi smo mi obilježeni nečim što kasnije nosimo kroz život, samo je pitanje hoćemo li to dalje nositi s ponosom ili sramom.

Ima ovdje sretnih priča glavnih aktera, aktera koje vole njihove obitelji i partneri, malo više ima onih koji su osjetili nasilje bilo koje vrste, onih koje su rođenjem prodali u roblje, ali i onih koji žive i odrastaju u ratu te u ratu i umiru i apsolutno im je normalno u njemu izgubiti nekog svoga. A saznajemo i na koje se sve načine bore zemljoposjednici Indije i Pakistana koji su u sukobu s vlastima. Human je, kao i cijeli ovogodišnji ZagrebDox, dosta orijentiran na trenutni rat u Siriji te na popularnu izbjegličku krizu u svijetu pa ima puno priča u filmu iz kojih čujemo iskustva Sirijaca suočenih s ratnim zbivanjima u njihovoj zemlji.

Zanimljivo je da svaka ta priča u filmu, osim što predstavlja svakodnevni život onoga tko je prepričava, u sebi sadrži i nevjerojatan poriv za životom, pozitivom i strašću koji samo dokazuje da se niti jedna od svih tih osoba koje svakodnevno prolaze razne strahote, ne bi svoga života odrekla niti na jednu sekundu.

Human nam dosta širi vidike i omogućava nam da zaronimo i u one dijelove svijeta u koje se ponekad bojimo zaroniti. Pomaže nam da razbijemo tabue o rasnim i nacionalnim floskulama, ili o gay i lezbijskim životnim zajednicama, a pomaže nam i da spoznamo što je to ljubav, što znači voljeti i biti voljen i koje sve žrtve ljubav kao takva mora podnijeti.

Human se na Doxu nalazio u skupini filmova u međunarodnoj konkurenciji, a Yann Arthur-Bertrand ovdje je na jednome mjestu ujedinio životna  iskustva ljudi iz šezdeset zemalja svijeta koja je prikupljao pune dvije godine. Ovaj dokumentaran film prije svega je antropološki tip dokumentarca i neće razočarati one koje zanima sve ono ljudsko u nama.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari