Istaknuto
17.08.2018.

Ove godine već smo imali prilike gledati nekoliko kvalitetnih hrvatskih naslova, a što u nastavku gledamo na velikom platnu donosimo u jesenskom pregledu.

16.08.2018.

Iako zadnjih godina nije u naponu snage, Madonna je kroz 35 godina karijere definirala glazbenu scenu kakvu poznajemo danas. Njezin 60. rođendan prilika je da se podsjetimo na veliku karijeru koja je promijenila svijet.

Knjige

Recenzija – “Izgubljena prtljaga” (Punti, J.): Cristofol, Christof, Christophe i Christopher njegov je sinonim za sreću

28.12.2017. Matea VidićFoto: Fraktura

Brojni svjetski kolodvori i aerodromi krcati su davno izgubljenom prtljagom. Jordi Punti jednog putujućeg oca uspijeva izgubiti na silnim prekograničnim putovanjima, ali zato njegova četiri sina pronalaze svoje putove jedan k drugomu. U nakladi Frakture izlazi knjiga koju potpisuje Jordi Punti, a koja govori o putovanjima i o potrazi za izgubljenim, no ovaj put to nije Izgubljena prtljaga.

„Kamiondžija desetljećima održavao tajne odnose s četirima ženama i sa svakom dobio dijete“

Cristofol, Christof, Christophe i Christopher četiri su brata koji dijele jednog oca i krv, da toga nisu svjesni. Iako je Gabriel Delacruz davno nestao iz života svoja četiri sina, njegovim nestankom četvorka se sastaje.

Iako ih razlikuju jezik i država iz koje dolaze, svi dijele jednake uspomene na oca. On je kamiondžija koji za tvrtku La Iberica prevozi stvari za preseljenje. Čovjek koji je odrastao u sirotištu povremeno dođe u njihovu državu i u poklon im ostavi neki ukradeni objekt. Pokeraš je to koji trikovima iz rukava pobjeđuje u kartama, a koji pak bez truda zavodi četiri različite žene koje su dovoljno neovisne da njegove povremene dolaske i odlaske prihvaćaju bez većeg pregovora.

„Poput onih koji dvaput dobiju na lutriji ili onih koje triput udari grom u tri različite oluje i svaki put prežive, on je imao čudnu povlasticu da ga izaberu četiri žene. Ne jedna, već četiri.“

Sigrun, Mireille, Sarah i Rita četiri su majke koje su godinama tješile svoje sinove nakon očeva dolaska, a same su sebe tješile toliko dugo da ih se njegov konačan nestanak nije ticao.

„Uvijek je utješno znati da te netko negdje čeka“

Budući da je s najboljim prijateljem Bundom i kolegama iz La Iberice često poslovno išao izvan granica Španjolske, Gabriel je bio u posjedu najbolje moguće izlike kojom nije bio vezan nigdje. Život u dva kofera mu je odgovarao sve dok je uz sebe imao svoga najboljeg prijatelja s kojim dijeli i život u sirotištu, otkrivaju četvorica braće.

Nakon očeva nestanka, četvorka plaća njegov stan i sve zaostale režije i u njemu nalazi mjesto okupljanja samoprozvanih „kristofora“.

Kao da igraju slagalicu, dio po dio spajaju očevu nepoznanicu od života nastojeći ga upoznati, ali ne i pronaći. Svaki priča svoj dio i na taj način čitatelja upoznaje sa svojom majkom. Jedna radi kao bolničarka na brodu koji putuje u Englesku, druga je pariška studentica koja je spremna na revoluciju pa mu igrom slučaja doslovno uskače u ormar. Treća je sramežljiva studentica sociologije koja mu jedne snježne frankfurtske večeri pruža zaklon, a četvrta je pak i sama siroče koje traži srodnu dušu temeljem riječi nekog tarot majstora. Kako joj posao djevojke s aerodroma koja radi u službi za izgubljenu prtljagu omogućuje uvid u osobne dokumente, jedini put kada Gabriel putuje avionom, ona temeljem njegova datuma rođenja odluči da je to on.

On, s druge strane, uživa u njenom društvu pa se čak i više od par dana zadržava u njenom stanu brinući se o svom najmlađem sinu. Iako s njim dijeli i ulice grada, ni kod njega se ne zadržava zauvijek.

Uhvaćen u varci, Gabriel postaje meta gradske policije i vlasnika objekta u kojem su igrali. U pomoć mu priskaču, iako ne svjesno, sva četvorica sinova, a za Gabriela je to njihovo druženje i spajanje slagalica samo igra četvorice dječaka koje on promatra skriven od pogleda.

Sinonim za sreću

Ne žele ga pronaći, samo upoznati, a iza sebe imaju pozamašan detektivski posao. Zalihe im čine fotografije, priče od strane svake majke, ali i priče od strane djevojke Gabrielova najboljeg prijatelja ili dobrog kolege iz La Iberice. No kada saznaju da se otac uvalio preko glave, odlaze mu pomoći. Prijete na njemačkom, francuskom i engleskom dok najmlađi brat prevodi na španjolski, a za svoj trud dobiju oca koji im prepričava zakutke svoga života do kojih nisu uspjeli doći.

Zašto se sva četvorica zovu slično, prvo je pitanje koje postavljaju. „Otada je meni Cristobal – ili Cristofol, ili Christof, ili Christophe, ili Christopher, ili koja god vam varijanta padne na pamet – uvijek bio sinonim za sreću. Ili, prije, mogućnost da budem sretan u životu. Zato se vi, kristofori, zovete tako kako se zovete.“

Napisana kao sastanci kristofora i iznošenje njihove priče nekom komu je ona postala zanimljiva, knjiga samog čitatelja čini sudionikom razgovora. Tim putem prisustvujemo prepirkama i smijehu kristofora. Shvaćamo zajedničku bol koju im je ostavio jedan čovjek, najvažniji čovjek u djetetovu životu.

Razradom likova i očuvanjem nekih karakteristika iz države iz koje stižu, Jordi Punti dopušta mnogo igre s maštom. Iako se priča bazira na kristoforima, Punti nas svejedno obasipa mrežom likova koji su važni priči pojedinog kristofora. Iako su tek sporedni likovi koji se pojavljuju tu i tamo, njihova temeljita razrada ih čini jednako važnima.

Odlično napisana knjiga nas vodi na putovanja La Ibericom i na brodove koji idu do Engleske. Preko Njemačke i Francuske, vraća se u Barcelonu koju tek upoznajemo kada se otac smiri i dopusti joj da se bolje upoznaju.

(Visited 96 times, 2 visits today)
Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari