Recenzija – Između koljena: Prvi hrvatski roman koji tematizira incest
Između koljena prvi je roman Božice Dragaš, spisateljice koja je završila kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a zatim i bibliotekarstvo. Objavila je nekoliko priča, odradila bezbroj lektura, a već više od dva desetljeća radi u knjižnici.
Okosnicu romana čini jedanaestogodišnja incestuozna veza Tinke s bratićem Borisom, a to je tajna koja se ne smije nikome povjeriti. Njihova veza biva na kušnji – prekinut će se u ponoć kada isteknu tri mjeseca od njihova posljednjeg kontakta. Tinka u međuvremenu mijenja posao, piše studiju upravo o incestu te na koncu upoznaje Filipa, sina njezina očuha, ni s njim stvari nisu baš jednostvane.
Tinka je knjižničarka koja je posvećena svome poslu, a jedine joj brige na poslu zadaju formalna pravila knjižničarske struke. Odrasla je u ne baš idiličnim obiteljskim odnosima i poremećenim društvenim okolnostima, što je svakako utjecalo na nju kao ličnost te tako saznajemo kako je Tinka razvila sposobnost kontrole panike i vježbe disanja ne bi li se nosila sa svojim složenim situacijama. Nije imala dobar odnos s majkom za koju kaže da je njezina suprotnost, a žena je to koja se nije igrala i nije uživala. Život joj se činio nizom iznevjerenih očekivanja. Njezina je misija bila samo jedna – odraditi ga. Vjerovala i opraštala nije nikome, pa ni Tinki, svojoj kćeri. Tinka voli romane Agate Christie i Borgesea, vegeterijanka je, prakticira jogu, a donošenje odluka povezuje sa snijegom.
‘Dobre promjene i sve svoje velike odluke Tinka povezuje sa snijegom. Voljela bi da pada krupan i suh, i zapada onako dubok kakav je bio kad se očuh vratio s operacije.’
Boris je opušten i duhovit odvjetnik, inteligentni šarmer koji posve posjeduje Tinku. Njihova dugogodišnja veza djeluje u tajnosti jer je rodoskvrnuće između djece braće u Hrvatskoj kažnjivo zatvorom do jedne godine, iako Tinka saznaje da sud iznimno, iz opravdanih razloge može dozvoliti takav brak, ali ni mi ni Tinka ne saznajemo koji su to opravdani razlozi. Njih dvoje krajem ljeta odlazili bi babuški iscijepati drva i složiti ih u šupu, a zimi bi dolazili očistiti snijeg s ulaza i napraviti prolaz do šupe. U proljeće su joj pomagali posaditi vrt, a ljeti bi ličili zidove. Babuška nije sumnjala u njihov odnos, namještala bi im krevete zajedno, a zamjetna je njezina usputna rečenica o odnosu među rodbinom:
‘Dragi bog oće da se rodbina voli i slaže, vako ko vas dvoje. Jer niko ti i ne more bit bliži od roda rođenog. Zato mi vas je i poslo, da mogu na miru umrit. I pravo ću gore kod dida, da čujem što sad ima za reć. Budaletina, da barem more vidit kako je umisto nevolje i jope sloga i jope dobro između koljena.’
Roman Između koljena dakle otvara pitanje incesta – oduvijek i posvuda osjetljive teme. Božica Dragaš odlično, čvrsto i detaljno problematizira o tome postoji li unutar labirinta propisa i zabrana mogućnost slobode izbora. Tinka i Boris nisu bolesnici zato što su ušli u incestuozan odnos, nego ljubavni par koji se zaista voli, ali incest, kao strast i kao ljubav koja ne bira, uvijek će biti velika tema, koliko god se rijetko o njemu govorilo, a upravo zato vrijedi pročitati ovaj vrijedan i odlično napisan roman.
