Recenzija – “Karneval” (R. Hage): Kako žive vozari svijeta

Poznaju svaku ulicu i zakutak grada koji živi za karneval, a za vrijeme tog istog karnevala posao im donose vampiri koji ponosno pokazuju svoje očnjake i ljudi s visokim šeširima, štapovima i plaštevima koji izigravaju mađioničare i leteće heroje. Oni ih prevoze s jedne točke na drugu i učine sve da iznos na taksimetru bude plaćen.

U nakladi Frakture izašla je knjiga koju je napisao Rawi Hage, Kanađanin libanonskih korijena, Karneval, a koja pokazuje jednog običnog taksista, ali neobičnog zaljubljenika u knjige i velikog prijatelja.

Knjiga je to koja pokazuje što se događa unutar automobila sa svjetlećim znakom, a čije usluge koristi svaki građanin svijeta. Ovom knjigom, Hage je odlučio pokazati što se događa unutar bića koji kormilari tim vozilom, jer kako kaže glavni lik, “moj auto, ili to što zovem svojom lađom, ili katkad svojim zrakoplovom, domom ili knjižnicom, uvijek je čist, uvijek blistav i uredan i ništa mu ne ne nedostaje”.

Muha

Glavni protagonist je doseljenik koji ne otkriva svoje podrijetlo ni svoje pravo ime. Predstavlja se kao Muha, a i same taksiste dijeli na pauke i muhe. Pauci su oni koji čekaju poziv dispečera, a muhe su oni koji oblijeću grad u potrazi za rukom koja će im mahnuti. Samo ime protagonista otkriva kojoj skupini on pripada.

Rodio se u cirkusu. Otac mu je letio na sagovima, a jednog dana je odletio toliko daleko da je napustio i njega i njegovu majku. Majka trapezistica objesila se nedugo nakon toga. Budući da je još bio dječak o njemu se brinula bradata žena s kojom je, kada se cirkus raspao, bio primoran otići u grad gdje se održava karneval. Taj grad nije bio spreman dati posao bradatoj ženi jer ti ljudi žele da muškarci budu muškarci, a žene žene, a bradata žena je bila “ono između”, navodi Muha.

Zanimljivo je da je zapravo čitav roman pun ovakvih opisa, kao da se pisac snažno opire ikakvom etiketiranju. Nakon smrti bradate žene, Muha odlazi u karneval i tu se zapošljava kod Otta. Otto je držao jedan od kaveza, a Muha mu je ostao privržen do kraja.

“Propast naroda i carstava počinje s propašću knjižnica.”

Muha je onaj tip taksista koji vozi noću, a spava danju. Stoga se ujutro, nakon smjene, vraća u svoj stan koji vrvi knjigama. Penju se uz zidove, naslanjaju na kuhinju, a Muha ih slaže nekim svojim redoslijedom.

Knjigama pokušava zavesti susjedu Zainab, studenticu koja svaki dan s Muhom vodi rasprave o vjeri. Muha kao okorjeli ateist ne može pojmiti kako Zainab može toliko vjerovati u nešto, ali ga vesele ti kratki svakodnevni susreti u stubištu jer Zainab ga ne pušta u svoj stan, a ni ne želi ući u njegov.

Roman u svim svojim segmentima otključava sve teme o kojima se ne priča, a taksist čije su mušterije prostitutke, dileri, ali i svi ostali sudionici šarolikog društva je očito najbolji način kako se suočiti s njima.

Dok zbog svoje opsesije knjigama pronalazi temu za razgovor sa Zainab, Muha zbog knjiga upoznaje i Mariju. No, knjige mu i dalje služe kao izvor ideja za vlastito zadovoljstvo. Hage tu opet svojim igrama i odbijanjem etiketiranja upada u tabu teme o seksualnosti, a dodatnu razradu pitanja seksualnosti čine i drugi likovi koji prolaze kroz Muhin taksi.

Otto

Muha je lik koji na čitav svijet gleda sarkastično, ali sve razumije i nikog ne osuđuje. Iako napušten kao dijete, on pomaže Tammeru (sinu prostituke) kada mu majka zbog nasilja svodnika završava u bolnici. Pomaže i ženi s kojom dijeli opsesiju knjigama, a na koju se tijekom vožnje obrecnuo muž, gore navedenoj Mariji.

Dok za vlastitu sigurnost uz sebe drži nojevo pero i odvijač, za svoje putnike ima spremljenu kutiju rupčića. Tako je za Otta, nekoć svog skrbnika, a sad prijatelja, imao razumijevanja za sve što mu se događalo dok su ga držali u psihijatrijskoj ustanovi. Nije se usprotivio ni onda kada je Otto tražio osvetu i od Muhe tražio pomoć. Nije mu zamjerio ni to što se ubio par metara od njega dok je ovaj spavao.

Roman pokazuje široku lepezu građana i njihovih života. S mnogo više razumijevanja promatra svijet nego što to radimo svi mi. No otvorenim krajem, čitav roman mi se čini nedorečenim. Stavljeni smo pred dosta ljudi koje Muha poznaje ili upoznaje, ali sve je to pomalo površinski. Ni samog lika ne upoznajemo kako treba jer kroz roman ne saznajemo njegovo ime ni podrijetlo, najosobnije od svih podataka. Roman doista proširuje vidike no i dalje nešto nedostaje.