novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Walls” (Kings of Leon): Suton osjećaja i nastavak mirnih koraka

Foto: "Walls" [Cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

Što Kings of Leon imaju novoga za ponuditi nakon… pa ukratko svih albuma dosad? Okušali su se u malim klubovima s bluesom i južnjačkim rockom na tragu nekih legendi iz šezdesetih i sedamdesetih. Bili su hipiji, izgledali kao daljnja ZZ Top braća, svirali diljem Amerike te se postepeno, iz albuma u album, pretvarali u globalne zvijezde. Klubove su zamijenili s dvoranama, pa zatim s arenama, kasnije stadionima i livadama koje mogu primiti desetke tisuća obožavatelja.

Melodije Kalifornije i Tennesseeja

Isto tako se mijenjao i njihov zvuk. Isprva surov, nenamješten i neprivlačan za radio stanice koje traže poskočice, s vremenom je postao ušminkan, pjevan i za sve od sedam do sedamdeset i sedam. Klasična priča o bendu koji se prodao za jeftine auto reklame i umorne oči radnika na baušteli koji kada dolazi kući čuje ženu kako zavija refren Sex on Fire.

Da i sve završava njihovim vrhovnim albumom “Only by the Night“, nitko im ne zamjera dvije dodatne B-strane  u obliku “Come Around Sundown” i “Mechanical Bull“. Tko ne bi vječno volio slušati toliko radiofoničan album iz 2008.? Nastavci su samo ostaci onoga što će vjerojatno raditi do kraja svojih karijera jer su svjesni da dalje od toga ne može. “Walls” je, ako zanemarimo da je dosta sličan „mehaničkom biku“, lijep album. Ugodan, sa svim mogućnostima slide gitare, Calebovog zavijanja, fućkanja, zapomaganja, čega već ne.

Foto: facebook.com/KingsOfLeon
Foto: facebook.com/KingsOfLeon

Prevladavaju većinom pjesme koje bi neki bez problema odabrali za prvi ples na vjenčanju. Sigurno se odmah zbog toga može reći da je žestina davno izgubljena i ovo se čini kao odrađivanje posla. Ako je tako postoje razlozi zašto im takvo odrađivanje posla dobro ide. Braća i bratić Followill ušli su u krug rock glazbenika koje prepoznajete na prvi dodir žice, a vokal u tom trenutku ne treba ni spominjati. Već davno postali su pojava koja je općepriznata i prepoznata od strane svih vrsta slušatelja bilo kakve vrste glazbe.

Njihov kraj nikad neće doći

Postali su fenomen sa svojim tužnim južnjačkim pričama, opuštenim i kul izgledom koji prolazi na velikim videozidovima i videospotovima. Ipak, treba se priznati da oni stagniraju i odgovara im takvo stanje. Pjesme se nižu u istom ritmu, bilo da se radi o Conversation Piece, Reverend ili Find Me. Gotovo vam se na trenutak čini da jednostavno moraju na svakom albumu od “Because of the Times” napraviti pjesmu poput On Call ili Arizona. Slične pokuse ovdje imate u obliku Waste a Moment ili Muchacho. Ako zanemarimo da iza sebe imaju šest albuma, ovaj sedmi shvatite kao prvi i dobili smo odličan bend na sceni. Bend koji treba rasti, ali svaki put kada počinje snimanje novog albuma zaboraviti ono što je prethodno napravio.

“Walls” je sniman u Los Angelesu i osjeća se utjecaj Kalifornije. Motivi su vezani uz blizinu meksičke granice, ljubav, sunce, toplinu, ljeto, mir, sjetu, melankoliju, pustinju. Sve nabrojano je već godinama nešto što ih oblikuje i čini ih primamljivima. Teško je odbiti slušati što dečki iz Nashvillea ponovo sviraju, ali čine vam se skroz udaljenima od zbivanja toga što rade.

Je li zanimljivo igrati takvu igru?

Oni koji su ih do sada voljeli i slušali radit će to i dalje. Bit će to još uvijek bend s nevjerojatno velikim utjecajem u posljednjih deset godina i to nikad više neće biti dovedeno u pitanje. Oni koji su ih voljeli samo u njihovim počecima neće imati razloga za povratak niti barem na jedno slušanje ovog izdanja. To su Kingsi od prije dvije, tri pa i šest godina. Oni koji nikad nisu imali afiniteta prema njihovoj glazbi nemaju razloga približit im se i na milimetar.

Ako kojim slučajem uspijete doći do posljednje pjesme Walls prihvatit ćete ju kao i Beautiful War. Isti je princip. Desetak slušanja zaredom i onda slušanje za koji mjesec, možda i godinu. Divna uspomena na velik bend koji živi u svojoj prošlosti. A ako živite u svojoj prošlosti znajte da su teški koraci naprijed. Gotovo da ih nema, iako su vama naizgled prihvatljive razlike koje činite. S druge strane, možda je dobro da ostane ovako. Čini se da u svakom trenutku rade uslugu sebi i podsjećaju nas da su nekad uživali u onome što rade. Istina je da i danas rade, ali s previše kalkulacija i prihvaćanja pravila igre koju su odavno pobijedili.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari