Recenzija – “Lost on You” (LP): Malo popa, malo hita i puno cike i vriske
Početkom je prosinca prošle, diskografski sjajne ali i glazbeno tužne godine novo izdanje objavila i Laura Pergolizzi, američka pop/rock pjevačica poznatija kao LP, a najpoznatija po hitu Lost on You koji je doslovno poharao top ljestvice diljem svijeta. Da ima hit o kojem će svi pričati naslutila je očito i sama pa tako i njen novi, četvrti studijski uradak nosi baš naslov “Lost on You”. Ovaj prvenstveno pop album donosi deset pjesama uz koje se možete opustiti, isključiti od briga i svijeta i nonšalantno fućkati u ritmu sve dok vas iz te nirvane ne prene neki od brojnih Laurinih krikova kojih na albuma ne nedostaje.
Kada sve krene nizbrdo…
Laura nije samo pjevačica, već i etablirana autorica koja je surađivala s mnogim velikim zvijezdama svjetske glazbene scene poput Rihanne, Cher ili Christine Aguilere. Da ima nos za dobre stvari pokazuje i “Lost on You” u koji je upakirala tek četiri nove pjesme, dok je ostalih šest već poznato s njenim prijašnjih EP-ova. Na svjetskoj je glazbenoj sceni LP prisutna još od 2001. godine, ali tek je s Lost on You izazvala hype na kojem joj mogu pozavidjeti i puno razvikanija imena.
Pjesma je vrlo pamtljiva i radiofonična, ali ipak odskače od klasičnih pop pjesama koje uglavnom postignu ovakav uspjeh. U njoj Laura pjeva o brutalnom prekidu (a što se u još nekim pjesmama s albuma nameće kao tema), a sama je i izjavila kako ju je zapravo napisala u trenutku života u kojemu joj je sve krenulo nizbrdo. Sigurno bi se tada bolje osjećala da je slučajno znala koliki će se danas bolje osjećati zbog te njene boli pretočene u pjesmu.
Vrisak na vrisak
Najveća je snaga ovoga albuma u ekspresivnom Laurinom glasu koji uspijeva šetati širokim spektrom emocija i pritom ne zalaziti u patetiku. Na momente se čini da je možda sve moglo proći s nešto manje vrisaka i cike, ali generalno gledano i taj eventualni vrisak previše ne smeta kada se brojevi na albumu sagledaju u cjelini. Cijeli je “Lost on You” pametno doziran. Teže tekstove prate lakše melodije, a u pjesmama gdje je Laurin glas gotovo ogoljen čini vam se da i ne postoje instrumenti koji ga prate.
Albumom uglavnom dominiraju gitare i perkusije, ali činjenica je da je glazba pozadinski faktor u ovoj neobičnoj indie/pop priči. Preslušavanjem ovih deset pjesama dotaknut ćete se različitih žanrova i ritmova, ali ono što će vam vrlo vjerojatno ostati u uhu nakon baš svake od njih je zvuk Laurina glasa koji je jednostavno drugačiji i poseban.
Don’t believe the government or anything you read
Posebno zanimljivu pozadinsku priču ima Up Against Me, skladba koja je nastala kao referenca na Lennona i Yoko Ono i njihov prosvjed iz kreveta (It’s all about what Lennon said, let’s change the world from bed). Iza, na prvo slušanje, bezazlene i populističke melodije krije se sarkastični tekst koji pokazuje koliko je LP kvalitetna i britka spisateljica. I neka se je odlučila svoje pjesme pjevati i promovirati sama jer uz takav glas malo toga može poći po zlu. U pjesmama poput Other People, Laura podsjeća na Gwen Stefani u najboljim danima No Doubta. Cijelo vrijeme koketira s mainstream popom, ali nekako uspijeva ostati tek jednom nogom uronjena u njega i zviždati mu s ruba bazena.
Ozbiljan pop
Pjesme imaju određenu gradaciju u sebi, a tako je posložen i cijeli album koji raste od početka i na kraju eksplodira. Upravo je ta eksplozija moj favorit s albuma, a riječ je o posljednjoj pjesmi You Want It All koja zaokružuje album na najbolji mogući način – i vokalno i instrumentalno grandiozno. Ne znam kakav je horoskop ove numere, ali ona u svakom slučaju zaslužuje pažnju radijskih urednika (i veću od one koju je dobila Lost on You). Pjesma donekle evocira uratke Sie, a govori o teškom ljubavnom krahu koji razara i proždire. Na neki način You Want It All stavlja i tematski točku na i albuma. Zatvara krug razarajućih emocija, nesretnih ljubavi i potencijalno otvara vrata za nove početke.
Albumom “Lost on You” Laura Pergolizzi definitivno je izašla iz vlastite sjene i predstavila se hrabro i bez puno razmišljanja i kalkulacija. Ostale pjesme, izuzev naslovne, vrlo vjerojatno neće postići značajniji uspjeh i dospjeti do šire populacije, ali svatko tko voli pop ne bi trebao propustiti bar dati priliku ovom albumu. Nije riječ o pjesmama koje će ući u svjetske glazbene antologije, ali u moru svakojakih popularnih pjesmuljaka koji se vrte između reklama, ovo je ozbiljan pop.
