Recenzija – Peace: Redizajn gitarističkog indie-rocka
Peace , mlada četvorka iz Birminghama, predvodnici su i jedni od glavnih aduta nove britanske gitarističke indie scene, koju poglavito zagovara časopis NME. Uz tradicionalno London, kao središte britanske glazbene kulture i industrije, trenutno je veoma jaka scena u Birminghamu (B-Town), iz kojeg je, uz Peace, poniklo još niz zanimljivih i perspektivnih imena (npr. Swim Deep i Jaws). Peace su se prošle godine predstavili EP-jem “Delicious” te singlom Follow Baby, a ove godine izdali su debitantski album “In Love”.
Davno su prošla vremena kad su indie-rock definirali Arctic Monkeysi (prijašnje utjecaje Strokesa, Libertinesa i White Stripes da i ne spominjem) i njihov melodiozni spoj sviračke razigranosti i energičnosti na tragu britpopa. U međuvremenu su i sami Monkeysi promijenili ploču, toga se drže samo već pomalo dosadnjikavi izvođačipoput Cribsa, dok su hvalospjevi i nagrade prošle godine otišli izvođačima poput The Maccabees i Alt-J. Slični zvuk predstavili su i Foalsi ovogodišnjim albumom, a na tragu toga su i Peaceovci.
Riječ je o razigranom i lepršavom indie-rocku temeljenom na matematički preciznim i ljepljivim gitarskim riffovima i dionicama, koje prate pažljivo posložene dionice bubnjeva i basa, uz određenu dozu sampleova, loopova, elektroničkih dodataka, ali i pokoju solažu i analogni instrument. Od benda do benda prisutni su utjecaji madchestera, math-rocka i post-rocka, a Peaceovu glazbu krasi svojevrsna hipijevska bezbrižnost i sanjiva topla atmosfera, što se očituje i u njihovim tekstovima (i u imenu benda i nazivu albuma). Dečki daju dojam kako sviraju ponajprije za sebe i svoj gušt, a zatim za sve kojima se sviđa njihova glazba i stil. Gotovo bi mogao zamisliti kako sviraju u tvojoj garaži za tebe i nekoliko bliskih prijatelja, a s druge strane, zvuče kao stvoreni za ljetne festivale i open-air svirke.
S albuma svakako treba izdvojiti pjesmu California Daze, koja zatvara album i pomalo odudara od drugih stvari. Pjesma je savršeni komad pop-rock pjesme, od njenog laganog, gotovo pa lijenog uvoda, iz kojeg se jednostavno, a zapanjujuće gradi ostatak pjesme, prema snažnom refrenu i efektnoj solaži. Ne sumnjam da će se za koju godinu pjesma naći na listama „najboljih pjesama s kojima završavaju albumi“, a uvjeren sam da ni sam album neće loše proći na ovogodišnjim ljestvicama, pogotovo u kategoriji debitantskih albuma.
