Recenzija – “Rezervni život” (Dimkovska, L.): Ovo je Balkan
Drugi roman makedonske autorice Lidije Dimkovske, Rezervni život, napokon je preveden, a predstavljen je i u sklopu događaja Europea U Dvorištu. Naklada Ljevak zaslužna je za objavljivanje knjige koja je od studenog dostupna u Hrvatskoj. Djelo je objavljeno još 2012. godine, a 2013. dobiva Nagradu Europske unije za književnost.
Igra predviđanja sudbine
Knjiga prati život sijamskih blizanki od njihova djetinjstva. Skroman život izvan centra Skoplja, neimaština, nagomilani problemi u obiteljskim odnosima, susret sa smrću i odbacivanje od strane vršnjaka samo su neki od problema s kojima se susreću Zlata i Srebra, blizanke sraslih glava kod sljepoočnica. Još kao djevojčice željele su se razdvojiti, nadale se da će skupiti dovoljno novaca za operaciju, no dug je put bio pred njima. Sestre spojenih glava žele se odvojiti, baš kao sastavnice Jugoslavije, i postavlja se pitanje tko će preživjeti?
Dvanaestogodišnje blizanke i njihova jedina prijateljica, Roze, odlučile su odrediti svoju sudbinu. Naivna dječja igra predviđanja postaje jednim od glavnih motiva za pisanje romana. Svako poglavlje posvećeno je jednoj od njih i otkriva nam kako će njihov život zapravo ispasti. Obuhvaća godine od 1984. pa sve do 18. kolovoza 2012. kada četrdesetogodišnja Zlata završava pisanje.
Dnevna doza tipičnih Balkanaca
Ako kažem da je ocrtana dnevna doza prosječnih Balkanaca, ne mislim na one apsurdne izjave i komentare s različitih Facebook stranica, već na mentalitet siromašnije radničke klase. Oblak depresije stoji iznad cijele obitelji. Problemi se oplakuju, rješenje kao da nema smisla potražiti. Nikad nema izlaza. Prvo, velika obitelj u raspadu. Sloga je viđena samo u nužnim situacijama, postoje obožavani članovi, ali i oni koje se prezire do smrti. Drugo, uža obitelj koja pred ostalima glumi sreću i slogu. Otac, dobar u duši, proklinje ovakav život, ujedno se srami društva i prezire ga, psuje. Majka, čija se ličnost ne prepoznaje ispod taloga depresije, brine što će ljudi reći, slaba, sve što dobiva skriva u regale da se nađe za crne dane. I treće, običaji koji se ponavljaju svake godine i čine sastavni dio tradicije, od odlaska na određene destinacije do kolača koji se spremaju svake godine za Božić.
Svega po malo
U roman je vješto utkano globalno stanje, vjera, politika, raspad Jugoslavije, rat, problem Kosova, kontrast Makedonije i Londona, siromaštvo, odnos prema Albaniji, zanimanje Zlate za književnost te pisanje rada o piscima emigrantima. Pravi čušpajz koji knjigu čini bogatom, potpunom i naprosto vas tjera na čitanje. Upravo kad se čini da će ili vjera ili suvremeno nevjerovanje ili čista znanost prevagnuti, preuzeti glavnu ulogu i da će se sve odigrati po tipičnoj i određenoj shemi, autorica odlučuje djelo začiniti dodatnim zapletima, kušnjama, neočekivanim razmišljanjima i događajima koje moramo brzo prihvatiti i upijati jer slijede novi. Vlada kaos, ljudi su depresivni, zbunjeni, neki se snalaze, odlaze u inozemstvo, neki žive u bijedi, neki umiru. Postiže dojam straha od vjerovanja u bilo što, ne možemo vjerovati ni svojoj obitelji, a ni sebi. To je život jedne Makedonke.
Roman završava na isti način kako je počeo, igrom predviđanja. No, sada je vrijeme da nove generacije zaigraju. Kako će izgledati njihov život, njihova sadašnjost i budućnost.
