Recenzija – “Is This The Life We Really Want?” (Roger Waters): Kritika s iskustvom
Roger Waters je počekom lipnja objavio svoj peti solo studijski album “Is This the Life We Really Want?”. Nigel Godrich, poznat po suradnji s Radioheadom, na ovom se studijskom uradku osim u ulozi producenta može naći i kao klavijaturist. Waters je glavni vokal te u svojim pjesmama svira na bas i akustičnoj gitari, dok Jessica Wolfe (grupa Lucius) ima ulogu nježnog pratećeg vokala. Za kompoziciju gudačkih instrumenata zadužen je David Campbell, inače poznat po suradnji s brojim glazbenicima na nagrađivanim albumima kao što su “21” od Adele, “The 2nd Law” od Muse, “Meteora” Linkin Parka ili “Invincible” Michaela Jacksona.
Would you like some cheese with that w(h)ine?
Poput njegove naslovne slike, LP je atmosferično filozofskog prizvuka s aftertasteom gorčine nad sadašnjicom. Album otvara pjesmom When We Were Young koju dok slušam imam dojam kao da mi je izvođač u glavi, njegov glas je moj unutarnji glas koji pati od PTSP-a. U pozadini se čuje sat koji otkucavajući stvara dojam prolaznosti i umjetno dorađena truba koja svojom dubinom upotpunjuje gore navedenu psihičku bolest. Pjesma govori o nevinosti mladenaštva, kako smo kao stariji ružni i debeli. Autor se pita je li on na sliku roditelja ili boga.
Pjesmu sam doživjela kao intro idućoj stvari, Deja Vu, na kojoj se Waters postavlja u ulogu boga. Nezadovoljan odlukama propitkuje motive i zamišlja kako bi sve izgledalo da on preuzme božju palicu. Pjesma grade akustična gitara i klavir, na što se nadovezuju gudači. Vrhunac je postignut audio umetcima poput razbijanja stakla, eksplozijom i nekim neupečatljivim razgovorom u pozadini. Po meni ti umjetni audio dodaci kvare kvalitetu, stvar bi bila puno bolja bez njih. Pred kraj se pojavljuje i mlada Jessica Wolfe čiji glas zvuči poput anđeoskog zbora.
U pjesmi Smell the Roses Waters se bavi ratnom tematikom. Nevini miris ruže uspoređuje se s mirisom fosfora koji se koristi na ratištima. Cijela je izvedba bogata snažnim slikama poput “There’s nothing but screams in the field of dreams” ili “Here’s where they bury the buts and the ifs and scratch out words like right and wrong”. Neke pjesme pomalo asociraju na stare Floyde. Primjerice, Picture That ima blagu psihodeličnu asocijaciju na One of These Days, dok Oceans Apart spokojno smiruje dušu poput Whish You Were Here.
Kritika društv, vladajućih i religije
“Is This the Life We Really Want?” definitivno je album za koji se pratitelji Floyda neće pokriti po ušima i siktati na njegov spomen. Roger Waters je uspio stvoriti elegantnu glazbenu kritiku društva, nešto vrijedno što neće tako lako otići u zaborav.
