Recenzija – “Surrender” (Nellcote): Mrak na svjetlu dana
Biti izgubljen nije dobro. Naći pravi put može biti jedna od najtežih stvari u životu pojedinca čija je budućnost neizvjesna. Nositi u sebi tugu i bijes težak je teret kojeg se treba znati riješiti. Glazba kao sredstvo i medij pruža mogućnost razrješenja onima koji su u njoj pronašli spas.
Nellcote su ovo izdanje objavili u svrhu tog razrješenja. Vinko Ergotić kao autor stihova opisao je u pjesmama živote nekih ljudi koje je poznavao. Njihove sudbine odlučio je predstaviti javnosti i tako je nastao “Surrender“. Pjesme su snimljene u intimi jedne sobe. Daleko od vreve studija i producenata, u osami su stvorene pjesme onih koji su se udaljili od svijeta. Vinko Ergotić i Lovro Boljat započeli su Nellcote priču kao duo koji izvodi svojevrsni blues folk, a Lana Filipin i Damir Trputec pridružili su im se ove godine.
So Long, My Friend otvara ovaj EP pjesmom za oproštaj. Mračna atmosfera gotovo se odmah može osjetiti. Vokal koji zvuči kao da je na izdisaju artikulira stihove nečije tužne sudbine. Ni samom akteru pjesme nije jasno kako se predao, ali se predao. Nazivajući tišinu svojim prijateljem zvuči pomiren s krajem koji se nazire.
Pjesma Life u jednom se trenutku dotiče boja jesenskog lišća i ljetne preplanulosti, nakon čega postavlja pitanje je li život laž? Time/She odmah na početku jasno daje do znanja da vrijeme drži pištolj, ali čeka da se prvo napravi sva šteta prije povlačenja okidača i ne smatra vrijeme lijekom ni za što. Kako je vidljivo iz samog naslova, tu postoji i “ona”. A ona si toči još jedno piće. Prikaz je to nemoći u postizanju zadovoljstva, inertnosti i predaje vremenu. U If Only They Could traži se odmor od vlastitih misli sa željom da ih utihne buka drugih ljudi. Who Is Next? govori o smrti jednog čovjeka, ali odmah postavlja pitanje tko je sljedeći? Nema vremena za oplakivanje, preostaje samo leći i čekati milost. U ovoj pjesmi se glavnom vokalu pridružila Lucija Ćustić Luce i dodala pjesmi malo različitosti.
Besprijekoran naslov
Akustična gitara gotovo da ima ulogu još jednog vokala na ovom izdanju. Uz bok pjevaču predvodi sve pjesme uz nekada više, a nekada manje decentnu podršku drugih instrumenata. “Surrender” se neće puštati u klubovima niti na radio postajama jer namjena mu nije biti glazbom za mase.
Predaja je lajtmotiv u svim pjesmama i stoga je naslov besprijekoran. Bez borbe, čak i bez bijele zastave. Pomalo kukavički od strane aktera u pjesmama koji ne shvaćaju prolaznost života kao priliku za akciju, već prazan hod između života i smrti. Jednostavno čekanje i razrješenje od strane vremena koje će napraviti sve umjesto pojedinca. Slušajući “Surrender” ulazimo u stanje svijesti koje nije privlačno ni poželjno. Ipak, takvo stanje svijesti postoji i mračan je dio osobnosti koji se nalazi u svima od nas. Hoćemo li mu dopustiti apsolutnu prevlast nad životom ili se boriti, stvar je odluke. Sjajan prikaz grafičke vizualizacije teme albuma je naslovnica koja je djelo umjetnice Sonje Barbarić. Ovaj album poslužio je kao olakšanje autoru pjesama. Težak teret koji je nosio možda će nekome donijeti utjehu.
