Recenzija: Teorija ubojstva JFK-a u Kingovom ruhu („11.22.63“, B.Carpenter)
Tko je rekao da se Amerikanci ne vole vraćati u prošlost i živjeti u nekim drugim vremenima? Posljednjih godina svjedoci smo kako je Hollywood itekako opterećen ostacima vlastite prošlosti. Bave se svime što im padne u ruku – teorijama zavjera na svojem tlu, špijunskim igrama za vrijeme Hladnog rata, usponom KKK-a, neonacističkom tematikom, neprežaljenim Vijetnamom, Zaljevskim ratom, počecima financijskih kriza i tako bi dalje mogli u nedogled, jer tema ima napretek. Tema ubojstva Johna F. Kennedyja prikazana je kroz niz dokumentaraca (Propast Camelota, Izgubljene snimke…) i filmova (JFK, Parkland…), a na red je došla ekranizacija knjige Stephena Kinga 11.22.63 koja uz određenu dozu SF elemenata vraća radnju u sam početak šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Za Kingove adaptacije na televiziji i filmskom platnu potrebna vam je doza sreće, dobre glumačke postave, ali i same prilagodbe predloška u dojmljiv scenarij kako bi stvar na kraju ispala gledljiva. U posljednjih 40 godina mogli ste se nagledati svega i svačega od redatelja koji su krenuli snimati po Kingovim izdanjima, ali neke stvari bile su neizbježne i upisane su u filmsku povijest baš zbog samog autora. Kako zaboraviti The Shawshank Redemption, The Shining ili The Green Mile?
U slučaju ove mini serije od osam epizoda u kojima se radnja zaokruži na, s obzirom na današnje serije, vrlo normalan način, može se reći da je ekipa ispred i iza kamere odigrala krucijalnu ulogu kako bi svaka epizoda bila zanimljiva te vas prikovala za ekran bez da vam ostavlja cliffhangere za sljedeću epizodu. Osim producentice Carpenter, tu je i Bryan Burk (Star Trek, Cloverfield Lane, Star Wars VII…) i njegov suputnik J.J. Abrams koji je umješan u gotovo sve SF projekte posljednjih godina na ovaj ili onaj način. Čovjek koji je pokazao da se iza kamere ponekad snalazi bolje nego ispred ovaj put je odigrao obje uloge. James Franco pokazao je da zna glumiti (127 Hours), ali pokazao je i drugu stranu gdje može biti do zla boga iritantan i odlaziti u samo njemu poznate krajnosti (Pineapple Express, Spider-man, The Interview…). Na sreću svih nas, ovaj projekt ponovo je u njemu probudio onu stranu glumačkog znanja bez potrebe za preglumljivanjem pa mu je uloga profesora Jakea Eppinga sjela kao D.D. Lewisu svaka uloga koju tumači.
Da se bacimo na priču – radnja je smještena u mali gradić Lisbon Falls, u američku saveznu državu Maine, u sadašnjost. Epping je profesor engleskog jezika i književnosti i često zalazi u zalogajnicu čiji je vlasnik Al Templeton (Chris Cooper), veteran Vijetnamskog rata. Njih dvojica su prijatelji, ali Templeton ima jednu poveću tajnu. U jednoj od prostorija zalogajnice se nalazi hodnik, tzv. zečja rupa, koja je svih ovih godina vlasniku služila kao vremenski portal te mu omogućavala vraćanje u prošlost, točnije u 1960. godinu. Nakon jednog vremenskog putovanja, Al se vrati s bolešću i primoran je Eppingu priznati dobro čuvanu tajnu. Objašnjava mu proces i što svih ovih godina radi u prošlosti, a to je za njega mijenjanje iste kako bi promijenio, na bolje, sadašnjost.
Olakotna okolnost je ta što se sat u sadašnjosti pomakne samo za dvije minute, bez obzira koliko dugo, netko tko prođe kroz portal, ostane u prošlosti. Alov glavni cilj je pokušaj razotkrivanja teorije i sprječavanje atentata na Kennedyja koji se dogodio 22. studenog 1963. u Dallasu. Iako Epping isprva ne pristaje, nakon Alove iznenadne smrti primoran je vratiti se tri godine prije samog ubojstva te doznati što je više moguće informacija koje su prethodile samom atentatu i razotkriti počinitelja. Glavni motiv koji ga vodi su Alova nadanja da će sprječavanje tog crnog događaja u američkoj povijesti, promijeniti cjelokupnu povijest na bolje i da će spriječiti mnoga mračna razdoblja koja su nakon toga pogodila SAD.
Ukratko, ovo je glavna vodilja kroz svih osam epizoda, ali u svakoj se događa još dosta sporednih događaja koji bi vas na trenutke mogli živcirati jer nepotrebno skreću pažnju s primarne Eppingove misije. Polazi se od svih mogućih teorija – komunisti, CIA, FBI, Oswald i ostalih, te je serija kroz uplitanje različitih službi uspjela postići dozu dramske napetosti bez da je imalo pretjerana. Osim fizičke sličnosti, ulogu L.H. Oswalda odlično nosi Daniel Webber, a George MacKay se nalazi u liku Eppingova mladenačkog pomagača Billa Turcottea. U radnji se može pronaći niz nelogičnosti povezanih s vremenskim putovanjima, reakcijama likova i posljedičnim uzrokovanjem, ali ništa na što nismo navikli kod SF uradaka koji se bave sličnim temama. Ovo je još jedna oda JFK-u kojeg još mnogi danas smatraju najboljim američkim predsjednikom koji bi, prema tadašnjim predviđanjima, svima približio ostvarenje sna o životu u miru, dostojanstvu i umjerenosti. Ujedno, ova se serija stavlja u poziciju mogućih svjetova – „što bi bilo, kad bi bilo…“, a na te stvari vrlo je teško odgovoriti, osim ako posjedujete neki vremenski portal u svojoj garaži.
