novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Retropetak: I neka bude razorno blještavilo (“Akira”, K. Otomo)

Foto: mydarktv.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 4 minute

Prije točno trideset godina iz Japana smo dobili tri vrhunska klasika animacijske filmske umjetnosti. U istoj su godini izašli My Neighbor Totoro, Grave of the Fireflies i Akira. I dok su sva tri imala zapažen uspjeh na domaćem terenu, neki od njih drugdje nisu imali te sreće. Ovdje prvenstveno mislim na film Akira. Tek u prvim godinama 90-ih ovaj film dobiva zasluženu pažnju u zapadnim državama što će kasnije dovesti i do njegovog kultnog statusa. U godinama koje su potom slijedile, Akira je za žanr znanstvene fantastike doprinio koliko i klasici kao što je Blade Runner.

Kao i gotovo svaki drugi anime, Akira svoje porijeklo vuče od mange. Katsuhiro Otomo piše scenarij i režira film koji nastaje na podlozi debeloj oko dvije hiljade stranica koje je on sam početkom 80-ih napisao. U tom svijetu susrećemo društvo u budućnosti, u tzv. Neo-Tokyu. Podignut na pepelu nakon Trećeg svjetskog rata, ovaj je futuristički grad, prenapučen tehnološkim, kibernetičkim i naučnim društvom, u stalnim previranjima i sukobima čiji su uzroci korupcija, kriminal, manipulacija. Međutim, kada mladi Tetsuo stekne misteriozne moći posredstvom vladinog tajnog eksperimenta koje ne može kontrolirati, Neo-Tokyo će se naći pred jednom nezaustavljivom silom.

Foto: mydarktv.tumblr.com
Nadčovjek i djeca uma

Akira se, unutar svoje izrazite dinamičnosti i intenzivnosti, bavi velikim metafizičkim temama. Samo ime Akira bi u prijevodu značilo „sjajno“ ili „čisto“, a tim je imenom nazvan misteriozni subjekt božanskih moći ka kojem Tetsuo polazi u filmu. On je skriven u jednom postrojenju, no njegov će pronalazak duboko utjecati na Tetsua. Naučnici su tijelo Akire rastavili i svaki dio pospremili u staklene posude koje bi ga očuvale za neka buduća vremena gdje bi istraživanje istih bilo tehnološki moguće. Nije teško na prvu pomisliti na ono čovječje prokletstvo i nikada otkrivenu tajnu – kako dospjeti na nivo boga. Kompleks boga ovdje se veoma dobro manifestira. U filmu znanstvenici ne samo da su stvorili bogoliko biće, Akiru, već su odmah i potom postupili po onoj Nietzscheovoj tezi, ubili su ga. Ali, ako krenemo Nietzscheovom terminologijom i vizijom iz Zaratustre, oni su, u suštini, stvorili nadčovjeka.

Nadčovjek bi bio novi stadij čovjeka koji bi svu nadljudsku moć boga s drugog svijeta prenio na ovaj. Poznato je da Nietzsche govori jako malo o tome kako će nadčovjek izgledati, osim da će se on/ona pojaviti kao novom vrstom djeteta. Nadčovjek bi bio genetski i inteligentno superiorniji u odnosu na čovjeka te bi čovječanstvo učinio primitivnim kao što su majmuni za nas. No, s druge strane,  filozof Hans Moravec govori o tzv. „djeci uma“. Ta djeca bila bi bića koja smo mi stvorili, nosit će oznake našeg porijekla, ali će posjedovati kognitivne moći i sposobnosti izvan naših i prema tome neće biti vezana za ovaj planet. Ova kratka filozofska digresija jasnije ukazuje pravce kojima se Otomo kretao pri konstruiranju narativa.

Stvoreni na sliku boga, svi ljudi u sebi, kao što je rečeno u filmu, imaju Akiru, samo je pitanje tko može postati genetski naprednijim bićem. A Tetsuo i druga djeca koja se pojavljuju u filmu, pogotovo Akira, kao blještava deus ex machina, ne samo da su u finalnim momentima naprednija bića, već su i oslobođeni usporenog ritma biološke evolucije i postaju slobodni da se razvijaju i suprotstavljaju fundamentalnim izazovima beskonačnog univerzuma.

Foto: mydarktv.tumblr.com
Atmosfera vrhunske animacije

Osim blistavo izvedene narativne strane koja u sebi potkrepljuje filozofske i socijalne teme, Akira i vizualno izgleda besprijekorno. S obzirom na svoju distopijsku futurističku atmosferu vrijeme radnje se pretežno odvija po noći. Ovaj postupak je, tradicionalno izbjegavan od animatora tog vremena, doveo do toga da je korišteno 327 različitih boja, što je rekord za jedan animirani film. Pored toga, film se sastoji od preko 160,000 crteža, što je opet bilo za dva puta više nego što je inače bilo potrebno. Sve ovo doprinosi tome da Akira ima naročito izraženu atmosferu koja proždire film, komplementarno surađujući sa suludom dinamikom koja poput vožnje motorom stvara posebno turbulentno gledateljsko iskustvo.

Potpuni ugođaj potkrepljuje i sama muzička podloga. Prvenstveno je zanimljiva činjenica da je muzika snimljena prije filma pa je uklopljenost s radnjom još više fascinira. Ona se većinom sastoji od tradicionalnih japanskih instrumenata kao što su bubnjevi i različite udaraljke, kao i od epskih tonova tijekom napetih dijelova. No, ono što posebno iskače jest fenomenalna upotreba tišine. Od početka do kraja, svaki trenutak u kojem tišina prevladava urađen je ne samo precizno, nego i dramski veoma snažno i efektno.

Neo-Tokyo, prah i pepeo

Svaka je civilizacija svoje temelje gradila na temeljima praha i pepela druge. Takva je situacija i s Neo-Tokyom. S novim građevinama nastat će i novi, drugačiji poredak, i tako u krug. Na kraju, o ovom filmu nema potrebe više govoriti, jer svi anime fanovi znaju kakvu poslasticu imaju pred sobom te da je ponovno gledanje neminovno. Svi oni koji do sada još uvijek nisu imali priliku gledati, neka se upuste u ovo iskustvo, prvenstveno zbog toga što je Akira pravi primjer obavezne filmske lektire.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari