Istaknuto
05.12.2018.

I ove srijede stižu glazbeni noviteti. Glasujte za za najbolje singlove proteklog tjedna i pomaknite svog favorita na ljestvici.

03.12.2018.

Pažljivo pratite portal jer ćemo u člancima sakrivati najbogatije i najvrijednije nagrade do sada.

Film

Retropetak: Najšarmantniji heist moderne povijesti (“Dog Day Afternoon”, S. Lumet)

24.08.2018. Dunja IvezićFoto: filmtrivia.tumblr.com

Presjek se moderne američke povijesti sastoji od priča koje zbog svoje nevjerojatnosti te opsega – koji se nerijetko u obliku vijesti velikom brzinom proširio ostatkom svijeta – pripadaju u sferu između stvarnosti i fikcije, premda u svojoj srži djeluju gotovo nestvarno. Jedna je od takvih priča inspirirala kultni klasik Sidneya Lumeta iz 1975. godine – Dog Day Afternoon čija se radnja referira na jednu od najpoznatijih pljački u modernoj američkoj povijesti te tamošnju kratkotrajnu medijsku senzaciju koja je svojim protagonistima, kao utješnu nagradu za lančani sudar u koji se pretvorio pljačkaški podvig, donijela slavu.

Nesuđeni pljačkaški pohod

Dog Day Afternoon inspiriran je događajima koji su se 22. kolovoza 1972. godine odvijali u Chase Manhattan Bank u New Yorku te o kojima je P. F. Kluge u časopisu LIFE pisao u članku pod nazivom ”The Boys in the Bank”. Pljačka, koja se gotovo u trenutku pretvorila u talačku krizu, postala je trenutačna medijska senzacija koju je na samom mjestu događaja u relativno kratkom vremenu podržala velika skupina ljudi.

U središtu su ove heist kriminalističke drame Sonny Wortzik i Salvatore Naturale čije likove tumače Al Pacino i John Cazale. Dvojica su muškaraca, uz pratnju pomoćnika Stevieja (Gary Springer), u kasnim popodnevnim satima ušli u prostore First Brooklyn Savings banke. Premda su dijalozi trojice muškaraca na samom početku diskretno prigušeni te nadglasani automobilskim radijem, vizualni sadržaj ne oklijeva iznijeti činjenicu da se radi o završnim riječima netom prije pljačkaškog pohoda na obližnju bankovnu poslovnicu. Nadolazeća je pljačkaška sekvenca ispunjena napetošću te opservirajućim pogledima koji oprezno nastoje uočiti detalje koji im stoje na putu te njihove slabosti izostavljajući iz vida one vlastite koje će već u samom početku izići na površinu i čitav događaj obilježiti nužnom propašću.

Premda u prvim trenucima pred nespremnim i uplašenim osobljem – koje se većinski sastoji od mladih žena – ostavljaju dojam opasnosti i nestrpljivosti, njihove će likove uskoro sustići kazna vlastite nespremnosti protiv koje će jedini argument uskoro postati njihovo vatreno oružje. „I can’t do it, Sonny.“ – riječi su koje pred čitavim osobljem izgovara Stevie netom prije nego što napusti mjesto zločina ispričavajući se svojim nesuđenim partnerima, a ljudskost i ranjivost koje u tom trenutku izađu na površinu nepovratno će se vezati oko Sonnyja i Sala čije će nepromišljene postupke ubrzo budno pratiti i okolina, od slučajnih prolaznika do obaviještene policije predvođene detektivom Eugeneom Morettijem (Charles Edward Durning).

Dog Day Afternoon

Foto: synctest.tumblr.com

Od kriminalca do uličnog heroja

Dog Day Afternoon je, prije svega, intenzivna i detaljna studija karaktera, a njezin je najkompleksniji lik Sonny, mladić koji u pokušaju pljačke, a zatim i u talačkoj krizi, preuzima vodstvo. Premda je pred oči publike iznesen bez jasno definirane pozadine, njegov je portret snažan i razvija se zajedno s razvojem radnje. Osim činjenica je da obnašao vojnu službu u vijetnamskom ratu, bio zaposlen u banci te da nije došao s namjerom da ikoga povrijedi, Sonnyjevu osobnost odaju i prilična nervoza te nagli i nepromišljeni postupci koji naposljetku izazovu pažnju prolaznika, a zatim i policije. Al Pacinovo je utjelovljenje Sonnyja Wortzika jedno od najzanimljivijih, najstrastvenijih, a premda riječima sudionika u stvarnom događaju, i najuvjerljivijih, a zajedno s ozbiljnom i suzdržanom mirnoćom Johna Cazalea čini nezaboravan i pretjerano dopadljiv pljačkaški par.

Naime, ova se kultna kriminalistička drama može smatrati svojevrsnim utjelovljenjem pojma stockholmskog sindroma budući da se zaposlenice banke, vođene saznanjem da je pljačka postala višestruko medijski pokrivena meta za javnost, u potpunosti opuštaju te stupaju u prijateljsku interakciju s dvojicom pljačkaša. Sonny Wortzik postaje ulični heroj čije pregovore s detektivom Morettijem prati bodrenje okupljene mase koja se, nakon saznanja da je ukradeni novac bio namijenjen za promjenu spola njegovog partnera Leona (Chris Sarandon), okrene protiv njega, stoga ih zamijeni skupina boraca za ljudska prava čija parola „Out of the closets and into the streets!“ uspije nadglasati čitavu masu.

Dog Day Afternoon

Foto: ozu-teapot.tumblr.com

Okus trenutačne slave na rubu propasti

Zrela i gotovo nevidljiva režija stvara iluziju savršeno zaokružene cjeline te idejnog sklopa i sadržaja koji se gledatelju iznosi smisleno, bez straha od potencijalnog nerazumijevanja. Gledatelj postaje svjedok lančanog sudara koji pljačku, koja je trebala biti izvršena u svega desetak minuta, pretvori u višesatni medijski spektakl koji je svoje sudionike odveo u povijest. Mreža učestalih telefonskih poziva i pregovora između pljačkaša i detektiva u određenim trenucima poprima razmjere apsurda te bizarnog i neprimjerenog humora kada zaposlenice banke uz podsmijeh u telefonsku slušalicu ispuštaju glasne uzdahe. Dog Day Afternoon se, prema tome, ne ustručava pokazati vlastitu opijenost trenutačnom slavom neovisno radi li se o ljudima koji stoje iza čitavog događaja, slučajnoj ulozi žrtve ili pak dostavljača pizze koji je sudionicima dostavio hranu osjećajući se poput slavne osobnosti.

Razmjeri su konačne tragedije, premda očekivani, bolni čak i za same gledatelje koji se ne mogu oduprijeti dopadljivom šarmu neuspjele pljačke u kojoj se uloga agresora ne ustručava na momente ustupiti mjesto ulozi očajne žrtve vlastitih pogrešaka. Premda se događaj bliži kraju, empatija ne napušta atmosferu čineći trenutak u kojemu detektivi uspiju nadmudriti pljačkaše te mirnu i napetu ekspresiju na Salovu licu prekinuti podmuklim metkom koji će u sekundi preusmjeriti konačni ishod, ali i ovu scenu u zapisati duboko u filmsku povijest. Lumet se neometano poigrava sugeriranjem dokumentarizma koji se kreće od izvanredne glumačke izvedbe do izostavljanja filmske glazbe, a u završnoj sekvenci u sažetoj pisanoj formi iznosi sudbine sudionika portretiranog događaja koji su zbog svojih pogrešaka ostali zapamćeni ne kao agresivni i surovi, već kao nepromišljeni i ranjivi.

(Visited 95 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari